A od šeste ure nasta tama po svoj zemlji sve do ure devete.
A od šeste ure nasta tama po svoj zemlji sve do ure devete.
A oko devete ure povika Isus jakim glasom govoreći: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To jest: "Bože Moj, Bože Moj, zašto si Me ostavio?"
A neki od onih što stajahu ondje, čuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju."
I odmah otrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, nataknu na trsku i davaše Mu piti.
A ostali govorahu: "Pusti, da vidimo hoće li doći Ilija da Ga spasi."
A neki od onih što stajahu ondje, čuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju."
A neki od onijeh što stajahu ondje čuvši to govorahu: ovaj zove Iliju.
Τινὲς δὲ τῶν ἐκεῖ ἑστηκότων ἀκούσαντες ἔλεγον ὅτι Ἠλίαν φωνεῖ οὗτος.
Tines de tōn ekei hestēkotōn akousantes elegon hoti Ēlian phōnei houtos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Neki a od tih ondje stojećih čuvši govorahu da: Iliju zove ovaj."
1. od tih ondje stojećih Izvornik: τῶν ἐκεῖ ἑστηκότων [tōn ekei hestēkotōn] Gramatika: Poimeničeni particip perfekta aktiva u genitivu množine (partitivni genitiv uz zamjenicu 'neki'). Perfekt ovdje ima prezentno značenje ('oni koji su stali' = 'oni koji stoje') i označava trajnu prisutnost promatrača pod križem. Značenje: Riječ je o promatračima koji već dulje vrijeme stoje na Golgoti i svjedoče tmini i Isusovoj agoniji, ali ostaju na razini izvanjskog i površnog slušanja.
2. čuvši Izvornik: ἀκούσαντες [akousantes] Gramatika: Particip aorista aktiva u nominativu množine muškog roda. Izražava radnju koja neposredno prethodi glavnom glagolu ('govorahu') i njegov je uzrok: tek nakon što su čuli povik, počeli su komentirati. Značenje: Oni su čuli zvuk Isusovih riječi, ali nisu razumjeli njihov smisao niti prepoznali biblijski psalam.
3. govorahu Izvornik: ἔλεγον [elegon] Gramatika: Glagol u imperfektu indikativa aktiva, 3. lice množine. Imperfekt označava trajnu ili ponavljanu radnju u prošlosti — međusobno došaptavanje i širenje komentara od usta do usta. Značenje: Nasuprot Isusovu jednokratnom poviku u aoristu, reakcija mnoštva opisana je u imperfektu kao žamor koji se širi među prisutnima.
4. Iliju zove ovaj Izvornik: Ἠλίαν φωνεῖ οὗτος [Ēlian phōnei houtos] Gramatika: Imenica 'Iliju' u akuzativu stoji na prvom mjestu u izričnoj rečenici radi snažnog isticanja, dok pokazna zamjenica 'ovaj' na samom kraju često nosi prizvuk distanciranja ili prezira. Značenje: Zbog zvučne sličnosti između zaziva 'Eli' ('Bože moj') i imena 'Elijahu' (Ilija), prisutni pogrešno tumače ili izruguju Isusove riječi, oslanjajući se na pučko vjerovanje da prorok Ilija dolazi u pomoć pravednicima u smrtnoj nevolji. Imena: - Ilija [Ἠλίας (heb. אֵלִיָּהוּ) / Ēlias] (osoba) Znači: Moj Bog je Jahve Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforskog imena Elijahu, sastavljenog od elemenata 'El' (Bog), posvojnog sufiksa '-i' (moj) i skraćenog oblika Božjeg imena 'Jahu' (Jahve).
Ovaj stih (usporedi Mt 27,47 i Mk 15,35) prikazuje potresan trenutak nerazumijevanja Isusovih posljednjih riječi na križu. Kada je Isus zavapio citirajući Psalam 22 ('Eli, Eli, lema sabahtani?'), prisutni svjedoci su zbog fonetske sličnosti između riječi 'Eli' (Bože moj) i imena proroka Ilije pogrešno zaključili da On traži Ilijino čudesno izbavljenje iz smrtne opasnosti.
Teološki gledano, ovaj redak snažno naglašava Isusovu duboku izolaciju. Ne samo da na križu doživljava napuštenost od ljudi i trpi teret grijeha te osjećaj odvojenosti od Oca, već su i Njegove najintimnije i najbolnije molitve potpuno neshvaćene i izokrenute od strane svijeta koji Ga okružuje. To služi kao vrhunski prikaz duhovne sljepoće onih koji su svjedočili Njegovom raspeću, čineći Njegovu patnju još usamljenijom i tragičnijom.