Počevši od podneva, bijaše tmina na svoj zemlji sve do tri sata.
Počevši od podneva, bijaše tmina na svoj zemlji sve do tri sata.
Oko tri sata, Isus povika snažnim glasom: "Eli, Eli, lema sabahtani?", što će reći: "Bože Moj, Bože Moj, zašto si Me ostavio?"
Neki od onih koji bijahu ondje govoriše, slušavši Ga: "Evo Ga kako zaziva Iliju!"
Odmah jedan od njih otrči uzeti jednu spužvu koju natopi octom; i pričvrstivši je na jednu trsku, ponudi Mu piti.
Drugi rekoše: "Čekaj! Vidimo hoće li Ilija doći i spasiti Ga."
Neki od onih koji bijahu ondje govoriše, slušavši Ga: "Evo Ga kako zaziva Iliju!"
A neki od onijeh što stajahu ondje čuvši to govorahu: ovaj zove Iliju.
Τινὲς δὲ τῶν ἐκεῖ ἑστηκότων ἀκούσαντες ἔλεγον ὅτι Ἠλίαν φωνεῖ οὗτος.
Tines de tōn ekei hestēkotōn akousantes elegon hoti Ēlian phōnei houtos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Neki pak od onih ondje stojećih čuvši govorahu da Iliju zove ovaj."
Neki pak - grč. τινὲς δὲ (tines de): 'Neki' (τινὲς) je neodređena zamjenica u nominativu množine. Veznik 'δὲ' (pak/a) u grčkom jeziku služi za povezivanje misli, često ukazujući na blagi kontrast ili promjenu fokusa na drugu skupinu prisutnih.
od onih - grč. τῶν (tōn): Određeni član u genitivu množine koji ovdje, u kombinaciji s participom, stvara partitivno značenje (označava dio cjeline prisutnog mnoštva).
ondje - grč. ἐκεῖ (ekei): Prilog mjesta koji konkretno locira skupinu svjedoka u neposrednoj blizini križa.
stojećih - grč. ἑστηκότων (hestēkotōn): Particip perfekta aktivnog glagola 'ἵστημι' (stajati). Gramatički, perfekt ovdje ukazuje na trajno stanje; to nisu bili prolaznici, već osobe koje su već neko vrijeme stajale i pažljivo promatrale raspeće.
čuvši - grč. ἀκούσαντες (akousantes): Particip aorista aktivnog glagola 'ἀκούω' (čuti). Aorist ukazuje na dovršenu radnju koja se dogodila neposredno prije njihove reakcije; čim su čuli Isusov glasan povik, uslijedio je njihov zaključak.
govorahu - grč. ἔλεγον (elegon): Imperfekt aktivan indikativa glagola 'λέγω' (govoriti). Imperfekt ukazuje na radnju u tijeku u prošlosti. To znači da nisu to rekli samo jednom, već se ta pomisao i rasprava širila i ponavljala među mnoštvom.
da - grč. ὅτι (hoti): Veznik koji se ovdje koristi specifično kao 'ὅτι recitativum', funkcionirajući kao znak navoda koji uvodi izravni govor prisutnih.
Iliju - grč. Ἠλίαν (Ēlian): Vlastita imenica u akuzativu jednine, objekt radnje. U židovskoj teologiji prvog stoljeća, prorok Ilija imao je iznimno važnu eshatološku ulogu; smatralo se da će doći kao vjesnik kraja vremena te kao onaj koji čudesno izbavlja pravednike u nevolji.
zove - grč. φωνεῖ (phōnei): Prezent aktivan indikativa glagola 'φωνέω' (dozivati, glasati se, vikati). Korištenje prezenta u izravnom govoru pojačava dramatičnost situacije, dajući osjećaj da se radnja odvija upravo u tom trenutku.
ovaj - grč. οὗτος (houtos): Pokazna zamjenica u nominativu jednine. Korištenje pokazne zamjenice za osobu umjesto njezina imena ('ovaj ovdje') često nosi dozu distance, neshvaćanja, pa čak i blagog prijezira ili poruge od strane promatrača.
Ovaj stih (usporedi Mt 27,47 i Mk 15,35) prikazuje potresan trenutak nerazumijevanja Isusovih posljednjih riječi na križu. Kada je Isus zavapio citirajući Psalam 22 ('Eli, Eli, lema sabahtani?'), prisutni svjedoci su zbog fonetske sličnosti između riječi 'Eli' (Bože moj) i imena proroka Ilije pogrešno zaključili da On traži Ilijino čudesno izbavljenje iz smrtne opasnosti.
Teološki gledano, ovaj redak snažno naglašava Isusovu duboku izolaciju. Ne samo da na križu doživljava napuštenost od ljudi i trpi teret grijeha te osjećaj odvojenosti od Oca, već su i Njegove najintimnije i najbolnije molitve potpuno neshvaćene i izokrenute od strane svijeta koji Ga okružuje. To služi kao vrhunski prikaz duhovne sljepoće onih koji su svjedočili Njegovom raspeću, čineći Njegovu patnju još usamljenijom i tragičnijom.