Čak i razbojnici razapeti s Njim kletoše Ga na isti način.
Čak i razbojnici razapeti s Njim kletoše Ga na isti način.
Počevši od podneva, bijaše tmina na svoj zemlji sve do tri sata.
Oko tri sata, Isus povika snažnim glasom: "Eli, Eli, lema sabahtani?", što će reći: "Bože Moj, Bože Moj, zašto si Me ostavio?"
Neki od onih koji bijahu ondje govoriše, slušavši Ga: "Evo Ga kako zaziva Iliju!"
Odmah jedan od njih otrči uzeti jednu spužvu koju natopi octom; i pričvrstivši je na jednu trsku, ponudi Mu piti.
Oko tri sata, Isus povika snažnim glasom: "Eli, Eli, lema sabahtani?", što će reći: "Bože Moj, Bože Moj, zašto si Me ostavio?"
A oko devetoga sahata povika Isus iza glasa govoreći: Ili! Ili! lama savahtani? to jest: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio?
περὶ δὲ τὴν ἐνάτην ὥραν ἀνεβόησεν ὁ Ἰησοῦς φωνῇ μεγάλῃ λέγων· ηλι ηλι, λεμα σαβαχθανι; τοῦτ᾽ ἔστιν· θεέ μου θεέ μου, ἱνατί με ἐγκατέλιπες;¶
peri de tēn enatēn hōran aneboēsen ho Iēsous phōnēa megalē legōn ēli ēli lema sabachthani tout᾽ estin thee mou thee mou hinati me egkatelipes
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Oko pak devetu uru povika Isus glasom velikim govoreći: Eli eli lema sabahtani? to jest: Bože moj bože moj, zašto me ostavi?"
περὶ δὲ (oko pak) - 'περὶ' (peri) je prijedlog koji označava približno vrijeme, a 'δὲ' (de) je veznik nadovezivanja. τὴν ἐνάτην ὥραν (devetu uru / sat) - grč. 'τὴν ἐνάτην ὥραν' (tēn enatēn hōran). Deveti sat po židovskom računanju vremena odgovara otprilike 15:00 sati. Teološki je značajno jer se to poklapa s vremenom poslijepodnevne žrtve u Hramu. ἀνεβόησεν (povika / povika iz sveg glasa) - grč. 'ἀνεβόησεν' (aneboēsen), od glagola anaboaō. Korišten je aorist (prošlo svršeno vrijeme) što ukazuje na vrlo snažan, emotivan i dramatičan trenutačan čin. ὁ Ἰησοῦς (Isus) - Subjekt s određenim članom (ho Iēsous). φωνῇ μεγάλῃ (glasom velikim) - grč. 'φωνῇ μεγάλῃ' (phōnē megalē). Dativ načina. Dodatno naglašava snagu i intenzitet krika unatoč potpunoj fizičkoj iscrpljenosti na križu. λέγων (govoreći) - grč. 'λέγων' (legōn). Particip prezenta, čest u biblijskom grčkom (hebraizam) za uvođenje direktnog govora. Ἠλὶ ἠλὶ λεμὰ σαβαχθάνι (Eli eli lema sabahtani) - Transliteracija aramejsko-hebrejskog izraza ('Ēlî 'Ēlî ləmā šaḇaqtanî). Isus citira početak Psalma 22, zadržavajući autentičnost trenutka svoje duboke agonije. τοῦτʼ ἔστιν (to jest / to znači) - grč. 'τοῦτʼ ἔστιν' (tout' estin). Evnađelist Matej prevodi izraz na grčki za svoje čitatelje. Θεέ μου θεέ μου (Bože moj, bože moj) - grč. 'Θεέ μου' (Thee mou). Vokativ (Bože) uz posvojnu zamjenicu (moj). Isus ovdje ne koristi prisni naziv 'Oče' (Abba) kao obično, već stroži sudski i transcendentni naziv 'Bože'. To teološki označava iskustvo kazne i odvojenosti zbog preuzimanja grijeha svijeta na sebe. Ipak, prisutnost riječi 'moj' otkriva nesalomljivu vjeru i intimnu pripadnost. ἱνατί (zašto) - grč. 'ἱνατί' (hinati). To nije akademsko pitanje, nego najdublji egzistencijalni vapaj apsolutne boli onoga koji pati. με ἐγκατέλιπες (me si ostavio / napustio) - grč. 'ἐγκατέλιπες' (egkatelipes), od glagola egkataleipō. Znači potpuno ostaviti, napustiti, ostaviti na cjedilu u opasnosti. Aorist ovdje izražava vrhunac Isusove okajničke patnje i dovršenu bogoostavljenost.
Ovaj stih (Matej 27,46) bilježi jedan od najdubljih i najmisterioznijih trenutaka u Novom zavjetu, prepoznat kao 'krik bogoostavljenosti'. Preuzimajući na sebe cjelokupnu težinu grijeha čovječanstva, Isus doživljava najstrašniju posljedicu tog istog grijeha – potpunu duhovnu odvojenost od Boga. Njegov egzistencijalni vapaj otkriva nepojmljivu dubinu patnje kojom je plaćeno otkupljenje čovjeka, jer vječni Sin prolazi kroz iskustvo raskida bliskog zajedništva sa svojim Ocem.
Usprkos strahoti tog iskustva, ovaj krik nije izraz konačnog očaja, već neshvatljive, čvrste vjere u najgušćoj tmini. Zazivajući 'Bože moj, Bože moj', Isus se drži svog odnosa s Bogom i kada ga duhovno ne može osjetiti. Obraćajući se na početak 22. psalma, koji se raspliće od potpune tjeskobe do konačne pobjede i trajne slave, Isusov krik na križu ujedno nosi i proročki navještaj slamanja smrti te neizbježnog uskrsnuća koje nezaustavljivo slijedi.