A to isto predbacivahu Mu i razbojnici koji bijahu s Njim razapeti.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A to isto predbacivahu Mu i razbojnici koji bijahu s Njim razapeti.
A od šeste ure nasta tama po svoj zemlji sve do ure devete.
A oko devete ure povika Isus jakim glasom govoreći: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To jest: "Bože Moj, Bože Moj, zašto si Me ostavio?"
A neki od onih što stajahu ondje, čuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju."
I odmah otrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, nataknu na trsku i davaše Mu piti.
A oko devete ure povika Isus jakim glasom govoreći: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To jest: "Bože Moj, Bože Moj, zašto si Me ostavio?"
A oko devetoga sahata povika Isus iza glasa govoreći: Ili! Ili! lama savahtani? to jest: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio?
περὶ δὲ τὴν ἐνάτην ὥραν ἀνεβόησεν ὁ Ἰησοῦς φωνῇ μεγάλῃ λέγων· ηλι ηλι, λεμα σαβαχθανι; τοῦτ᾽ ἔστιν· θεέ μου θεέ μου, ἱνατί με ἐγκατέλιπες;¶
peri de tēn enatēn hōran aneboēsen ho Iēsous phōnēa megalē legōn ēli ēli lema sabachthani tout᾽ estin thee mou thee mou hinati me egkatelipes
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Oko a te devete ure povika taj Isus glasom velikim govoreći: Eli Eli, lema sabahtani? To jest: Bože moj Bože moj, zašto me ostavi?"
1. povika Izvornik: ἀνεβόησεν [aneboēsen] Gramatika: Složeni glagol u aoristu aktiva, 3. lice jednine, koji označava snažnu, jednokratnu i prodornu radnju. Prijedložni prefiks ἀνά- ('prema gore') pojačava osnovni glagol vikanja, označavajući uzdizanje glasa iz dubine. Značenje: Nasuprot fizičkoj iscrpljenosti i gušenju koje donosi smrt na križu, Isus ne umire šaptom, nego snažnim, svjesnim vapajem upućenim Ocu.
2. glasom velikim Izvornik: φωνῇ μεγάλῃ [phōnēa megalē] Gramatika: Imenica i pridjev u dativu jednine ženskog roda bez prijedloga. Riječ je o dativu načina ili sredstva koji pobliže određuje kako je izvršena radnja glagola 'povika'. Značenje: Snažan glas pokazuje da Isus do samoga kraja zadržava punu snagu duha i suverenost u predanju vlastitoga života.
3. Eli Eli, lema sabahtani Izvornik: ηλι ηλι, λεμα σαβαχθανι [ēli ēli lema sabachthani] Gramatika: Grčka transliteracija semitskih riječi (hebrejski zaziv 'Eli, Eli' uz aramejski upitni oblik i glagol u perfektu, 2. lice jednine s objektnim sufiksom 1. lica jednine). Zadržavanje izvornog oblika u grčkom tekstu čuva autentični zvuk Isusova vapaja. Značenje: Isus moli početne riječi Psalma 22, psalma pravednika koji trpi ali na kraju biva uslišan. Hebrejski oblik 'Eli' ključan je za razumijevanje nesporazuma prisutnih u idućem stihu koji misle da zove proroka Iliju.
4. Bože moj Bože moj Izvornik: θεέ μου θεέ μου [thee mou thee mou] Gramatika: Imenica u vokativu jednine muškog roda s posvojnom zamjenicom 1. lica u genitivu. U klasičnom grčkom vokativ ove imenice gotovo se i ne koristi (zamjenjuje ga nominativ), a ovdje je izravni semitizam preuzet iz Septuaginte. Značenje: Udvojeno obraćanje s posvojnom zamjenicom 'moj' otkriva paradoks križa: u trenutku najdubljeg iskustva napuštenosti Isus se Ocu i dalje obraća u najintimnijem osobnom odnosu.
5. ostavi Izvornik: ἐγκατέλιπες [egkatelipes] Gramatika: Dvostruko složeni glagol (ἐν + κατά + λείπω) u aoristu indikativa aktiva, 2. lice jednine. Aorist ovdje gleda na predanje u ruke smrti kao na stvaran, konkretan čin koji se upravo dogodio. Značenje: Glagol doslovno znači 'ostaviti nekoga u nečemu' (u nevolji ili pogibelji). Time se izriče stvarnost otkupljenja: Sin preuzima na sebe svu težinu grešničke udaljenosti od Boga. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), tvorenog od Božjeg imena Jahve i glagolskog korijena jaša' (spasiti).
Ovaj stih (Matej 27,46) bilježi jedan od najdubljih i najmisterioznijih trenutaka u Novom zavjetu, prepoznat kao 'krik bogoostavljenosti'. Preuzimajući na sebe cjelokupnu težinu grijeha čovječanstva, Isus doživljava najstrašniju posljedicu tog istog grijeha – potpunu duhovnu odvojenost od Boga. Njegov egzistencijalni vapaj otkriva nepojmljivu dubinu patnje kojom je plaćeno otkupljenje čovjeka, jer vječni Sin prolazi kroz iskustvo raskida bliskog zajedništva sa svojim Ocem.
Usprkos strahoti tog iskustva, ovaj krik nije izraz konačnog očaja, već neshvatljive, čvrste vjere u najgušćoj tmini. Zazivajući 'Bože moj, Bože moj', Isus se drži svog odnosa s Bogom i kada ga duhovno ne može osjetiti. Obraćajući se na početak 22. psalma, koji se raspliće od potpune tjeskobe do konačne pobjede i trajne slave, Isusov krik na križu ujedno nosi i proročki navještaj slamanja smrti te neizbježnog uskrsnuća koje nezaustavljivo slijedi.