Međutim Marija Magdalena i druga Marija bijahu ondje i sjedile nasuprot grobnici.
Međutim Marija Magdalena i druga Marija bijahu ondje i sjedile nasuprot grobnici.
Sutradan, dana koji slijedi Pripravu, glavari svećenički i farizeji nađoše se zajedno kod Pilata.
Gospodine, rekoše mu oni, mi smo se sjetili da je taj varalica rekao za života: Nakon tri dana, Ja ću uskrsnuti.
Izdaj dakle zapovijed da se grobnica čuva sve do trećeg dana, iz straha da Njegovi učenici ne dođu ukrasti Ga i da ne kažu narodu: On je uskrsnuo od mrtvih. A ta posljednja prijevara bila bi gora od prve.
Pilat im reče: "Imate stražu! Hajdete! Osigurajte grobnicu kako vi to shvaćate."
Gospodine, rekoše mu oni, mi smo se sjetili da je taj varalica rekao za života: Nakon tri dana, Ja ću uskrsnuti.
I rekoše: gospodaru! mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: poslije tri dana ustaću.
λέγοντες· κύριε, ἐμνήσθημεν ὅτι ἐκεῖνος ὁ πλάνος εἶπεν ἔτι ζῶν· μετὰ τρεῖς ἡμέρας ἐγείρομαι.
legontes kurie emnēsthēmen hoti ekeinos ho planos eipen eti zōn meta treis hēmeras egeiromai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"govoreći: Gospodine, sjetismo se da onaj varalica reče još živeći: Nakon tri dana ustajem."
govoreći (grč. λέγοντες, legontes): Particip prezenta aktivnog od glagola λέγω (govoriti). Označava radnju koja se odvija u kontinuitetu, uvodeći izravni govor glavnih svećenika i farizeja.
Gospodine (grč. Κύριε, kyrie): Vokativ imenice κύριος (gospodar, gospodin). U ovom kontekstu izraz visokog poštovanja upućen rimskom upravitelju Ponciju Pilatu, prepoznavanje njegovog političkog autoriteta, bez ikakvog teološkog prizvuka.
sjetismo se (grč. ἐμνήσθημεν, emnēsthēmen): Aorist pasivni indikativ prvog lica množine od glagola μιμνῄσκομαι (sjetiti se). Iako gramatički pasiv, ima deponentno (aktivno) značenje. Aorist ukazuje na točku u vremenu kada im je to sinulo kao iznenadna i trenutna briga.
da onaj (grč. ὅτι ἐκεῖνος, hoti ekeinos): Veznik 'hoti' (da) i pokazna zamjenica 'ekeinos' (onaj). Zamjenica ovdje stvara distancu i korištena je s dubokim omalovažavanjem, planski izbjegavajući izgovoriti Isusovo ime.
varalica (grč. πλάνος, planos): Imenica koja označava lutalicu, zavodnika ili varalicu (od istog korijena dolazi riječ 'planet' - zvijezda lutalica). Teološki iznimno ključna riječ kojom vjerski vođe pokušavaju diskreditirati Isusa kao lažnog mesiju koji zavodi i odvlači narod od prave vjere.
reče (grč. εἶπεν, eipen): Aorist aktivni indikativ od glagola λέγω. Označava specifičnu i završenu radnju govorenja u prošlosti.
još živeći (grč. ἔτι ζῶν, eti zōn): Prilog 'eti' (još) uz particip prezenta aktivnog glagola ζάω (živjeti). Snažno naglašava kontrast između Isusovog zemaljskog života kada je izrekao proročanstvo i njegovog trenutnog stanja (mrtav u grobu), što vjerski vođe u tom trenutku smatraju konačnim i nepovratnim krajem 'varalice'.
Nakon tri dana (grč. Μετὰ τρεῖς ἡμέρας, meta treis hēmeras): Prijedlog 'meta' uz akuzativ označava vrijeme 'poslije' ili 'nakon'. Ovo je specifičan proročki vremenski okvir koji je Isus u više navrata naglasio svojim sljedbenicima.
ustajem (grč. ἐγείρομαι, egeiromai): Prezent indikativ pasivni (ili medijalni) od glagola ἐγείρω (probuditi, podići). Zanimljiva je upotreba prezenta ('ustajem' umjesto futura 'ustat ću') u grčkom izvorniku; to izražava neospornu sigurnost, skoru neizbježnost događaja i Božju suverenu moć, viđeno iz Isusove perspektive. Riječ je o klasičnom teološkom terminu za proces uskrsnuća.
Ovaj stih (Matej 27:63) bilježi obraćanje glavnih svećenika i farizeja Ponciju Pilatu u subotu, dan nakon Isusovog raspeća. Njihove riječi otkrivaju duboki strah i povijesnu ironiju: iako su ga osudili i pogubili kao 'varalicu', oni iznimno ozbiljno shvaćaju njegovo proročanstvo o uskrsnuću, pazeći na njegove riječi daleko pažljivije i budnije nego sami Isusovi učenici koji su u tom trenutku bili u očaju.
Njihov zahtjev Pilatu da se osigura grob poslužio je kao nehotično, ali čvrsto povijesno svjedočanstvo o tome da je Isus javno i nedvosmisleno unaprijed navijestio svoje uskrsnuće. Ironično, upravo njihovi političko-religijski pokušaji da spriječe eventualnu prijevaru (čuvajući grob od krađe tijela) postat će ključni materijalni dokaz realnosti praznog groba, čineći strah i svjedočanstvo Isusovih neprijatelja jednim od najsnažnijih apologetskih argumenata rane kršćanske vjere.