A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija, sjedeći nasuprot grobnici.
A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija, sjedeći nasuprot grobnici.
A sutradan, što je poslije Priprave, sabraše se veliki svećenici i farizeji kod Pilata
govoreći: "Gospodine, sjetismo se da onaj varalica još za života reče: 'Poslije tri dana ustajem.'
Zapovjedi dakle da se osigura grobnica sve do trećega dana, da ne bi došli Njegovi učenici, ukrali Ga i rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit će posljednja prijevara gora od prve."
Reče im Pilat: "Imate stražu; idite, osigurajte kako znate."
govoreći: "Gospodine, sjetismo se da onaj varalica još za života reče: 'Poslije tri dana ustajem.'
I rekoše: gospodaru! mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: poslije tri dana ustaću.
λέγοντες· κύριε, ἐμνήσθημεν ὅτι ἐκεῖνος ὁ πλάνος εἶπεν ἔτι ζῶν· μετὰ τρεῖς ἡμέρας ἐγείρομαι.
legontes kurie emnēsthēmen hoti ekeinos ho planos eipen eti zōn meta treis hēmeras egeiromai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"govoreći: Gospodine, sjetismo se da onaj taj varalica reče još živeći: Poslije tri dana ustajem."
1. Gospodine Izvornik: κύριε [kurie] Gramatika: Imenica u vokativu jednine muškog roda bez člana; oblik izravnog, uljudnog obraćanja nadređenoj osobi. Značenje: Duboka teološka ironija: židovski vođe rimskom poganinu Pilatu laskavo se obraćaju naslovom 'Kyrie' (Gospodine), dok su istoga tog naslova i dostojanstva lišili pravoga Gospodina, kojega odmah u nastavku rečenice nazivaju varalicom.
2. sjetismo se Izvornik: ἐμνήσθημεν [emnēsthēmen] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, 1. lice množine; riječ je o deponentnom obliku gdje pasivna forma nosi aktivno značenje ('prisjetili smo se', 'palo nam je na pamet'). Značenje: Dok su Isusovi učenici u strahu i tuzi potpuno zaboravili Njegova proročanstva o uskrsnuću, Njegovi neprijatelji ih se precizno sjećaju, čime nehotice postaju svjedoci da je Isus doista unaprijed navijestio svoje uskrsnuće.
3. onaj taj varalica Izvornik: ἐκεῖνος ὁ πλάνος [ekeinos ho planos] Gramatika: Pokazna zamjenica za ono što je udaljeno ('onaj') uz određeni član i pridjev upotrijebljen kao imenica u nominativu jednine muškog roda; zamjenica 'onaj' ovdje ima izrazito prezirni ton jer govornici odbijaju čak i izgovoriti Isusovo ime. Značenje: Riječ 'planos' izvorno označava onoga koji luta i navodi druge na lutanje, zavodnika naroda. U židovskom zakonu (Pnz 13) lažni prorok koji zavodi narod bio je osuđen na smrt, pa ovim izrazom vođe pred Pilatom opravdavaju pogubljenje i svoj daljnji strah.
4. još živeći Izvornik: ἔτι ζῶν [eti zōn] Gramatika: Prilog vremena uz particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda; particip izriče istovremenost s prošlom radnjom ('dok je još bio živ'). Značenje: Ovim izrazom neprijatelji izričito potvrđuju pred rimskim upraviteljem da je Isus sada doista mrtav, čime i sami isključuju bilo kakvu kasniju mogućnost da na križu nije stvarno umro.
5. ustajem Izvornik: ἐγείρομαι [egeiromai] Gramatika: Glagol u prezentu, 1. lice jednine, pasiv ili medij; riječ je o proročkom (futurskom) prezentu kojim se budući događaj izriče kao potpuno siguran i već prisutan. Značenje: Glagol 'egeirō' doslovno znači 'buditi se iz sna' ili 'podizati se'. Sigurnost ovog prezenta pokazuje Isusovu suverenu vlast nad životom i smrću (usp. Iv 10,18), a u pasivnom smislu ('bivam podignut') ukazuje na djelovanje Boga Oca koji ga podiže od mrtvih.
Ovaj stih (Matej 27:63) bilježi obraćanje glavnih svećenika i farizeja Ponciju Pilatu u subotu, dan nakon Isusovog raspeća. Njihove riječi otkrivaju duboki strah i povijesnu ironiju: iako su ga osudili i pogubili kao 'varalicu', oni iznimno ozbiljno shvaćaju njegovo proročanstvo o uskrsnuću, pazeći na njegove riječi daleko pažljivije i budnije nego sami Isusovi učenici koji su u tom trenutku bili u očaju.
Njihov zahtjev Pilatu da se osigura grob poslužio je kao nehotično, ali čvrsto povijesno svjedočanstvo o tome da je Isus javno i nedvosmisleno unaprijed navijestio svoje uskrsnuće. Ironično, upravo njihovi političko-religijski pokušaji da spriječe eventualnu prijevaru (čuvajući grob od krađe tijela) postat će ključni materijalni dokaz realnosti praznog groba, čineći strah i svjedočanstvo Isusovih neprijatelja jednim od najsnažnijih apologetskih argumenata rane kršćanske vjere.