I uzevši tijelo, Josip ga umota u čisto platno
I uzevši tijelo, Josip ga umota u čisto platno
i položi ga u svoj novi grob koji bijaše izdubio u stijeni; pa dokotrljavši velik kamen na ulaz groba, ode.
A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija, sjedeći nasuprot grobnici.
A sutradan, što je poslije Priprave, sabraše se veliki svećenici i farizeji kod Pilata
govoreći: "Gospodine, sjetismo se da onaj varalica još za života reče: 'Poslije tri dana ustajem.'
A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija, sjedeći nasuprot grobnici.
A ondje bijaše Marija Magdalina i druga Marija, i sjeđahu prema grobu.
ἦν δὲ ἐκεῖ Μαριὰμ ἡ Μαγδαληνὴ καὶ ἡ ἄλλη Μαρία καθήμεναι ἀπέναντι τοῦ τάφου.¶
ēn de ekei Mariam hē Magdalēnē kai hē allē Maria kathēmenai apenanti tou taphou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Bijaše a ondje Marija ta Magdalena i ta druga Marija sjedeći nasuprot te grobnice."
1. Bijaše a ondje Izvornik: ἦν δὲ ἐκεῖ [ēn de ekei] Gramatika: Glagol 'biti' u imperfektu, 3. lice jednine (slaže se s prvim od dva subjekta), praćen prijelaznom česticom koja usmjerava pažnju na novu sliku i prilogom mjesta. Značenje: Nakon što je Josip otišao (prethodni stih), imperfekt naglašava trajnu prisutnost žena koje ostaju na mjestu događaja kao tihi i vjerni svjedoci pokopa.
2. ta druga Izvornik: ἡ ἄλλη [hē allē] Gramatika: Određeni član i pridjev u nominativu jednine ženskog roda; grčka riječ označava 'drugu iste vrste', za razliku od riječi koja bi označavala 'drugu drukčije vrste'. Značenje: Izraz se odnosi na Mariju, majku Jakova i Josipa (spomenutu u Mt 27,56), čime evanđelist pažljivo razlikuje pojedine svjedokinje unutar iste skupine žena iz Galileje.
3. sjedeći Izvornik: καθήμεναι [kathēmenai] Gramatika: Particip prezenta u mediju, nominativ množine ženskog roda; izriče trajnu radnju u kojoj su oba ženska subjekta zajedno uključena. Značenje: Sjedenje na tlu bio je tradicionalni židovski položaj duboke žalosti i bdijenja uz pokojnika, ali ovdje ima i ključnu apologetsku ulogu jer žene vlastitim očima prate točno mjesto gdje je Isusovo tijelo položeno.
4. nasuprot te grobnice Izvornik: ἀπέναντι τοῦ τάφου [apenanti tou taphou] Gramatika: Prijedlog s genitivom jednine muškog roda uz određeni član; označava položaj izravno sučelice, licem prema nečemu. Značenje: Imenica 'taphos' označava sam ukopni prostor i povezana je s činom pokopa. Njihov položaj izravno nasuprot ulazu jamči da nema nikakve zabune oko toga koja je grobnica u pitanju uoči uskrsnog jutra. Imena: - Marija [Μαριὰμ / Μαρία (heb. מִרְיָם Mirjam, aram. מַרְיָם Marjam) / Mariam / Maria] (osoba) Znači: uzvišena, voljena ili gorka (točna etimologija nije posve sigurna) Tvorba: U ovom se stihu pojavljuju oba grčka oblika istog semitskog imena: nepromjenjivi oblik 'Mariam' (za Mariju Magdalenu) i grecizirani sklonjivi oblik 'Maria' (za drugu Mariju). Etimologija se najčešće izvodi iz egipatskog korijena 'mry' (voljena) ili hebrejskog 'marah' (gorčina) odnosno 'ramah' (uzvišena).
- Magdalena [Μαγδαληνὴ (aram. מַגְדְּלָא Magdala, heb. מִגְדָּל migdal) / Magdalēnē] (osoba) Znači: iz Magdale, Magdalka (od 'kula', 'toranj') Tvorba: Pridjevska imenica izvedena iz imena grada Magdale na zapadnoj obali Galilejskog jezera, čije ime potječe od hebrejske riječi 'migdal' (kula, utvrda ili mjesto za sušenje ribe). Služi kao nadimak prema podrijetlu kako bi se razlikovala od ostalih žena imena Marija.
Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (Mt 27,61) donosi tihu, ali izrazito snažnu sliku duboke tuge i nepokolebljive odanosti. Dok su se mnogi Isusovi muški sljedbenici razbježali u strahu, žene hrabro ostaju uz njega do samog kraja, prateći ga i nakon smrti na njegovom ukopu. Njihovo tiho bdjenje 'nasuprot groba' dirljiv je izraz njihove ljubavi i poštovanja prema Učitelju.
Teološki i povijesno gledano, prisutnost ovih žena služi kao ključni temelj za vjerodostojnost uskrsnuća. Budući da su one bile očevitkinje točnog mjesta i načina Isusovog ukopa, evanđelist Matej ih postavlja kao neoborive svjedokinje. One povezuju događaj Velikog petka i uskršnjeg nedjeljnog jutra, čime potvrđuju apsolutni povijesni kontinuitet između raspetog, u grob položenog i uskrslog Krista.