On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da se preda.
On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da se preda.
I uzevši tijelo, Josip ga umota u čisto platno
i položi ga u svoj novi grob koji bijaše izdubio u stijeni; pa dokotrljavši velik kamen na ulaz groba, ode.
A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija, sjedeći nasuprot grobnici.
A sutradan, što je poslije Priprave, sabraše se veliki svećenici i farizeji kod Pilata
i položi ga u svoj novi grob koji bijaše izdubio u stijeni; pa dokotrljavši velik kamen na ulaz groba, ode.
I metnu ga u novi svoj grob što je bio isjekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide.
καὶ ἔθηκεν αὐτὸ ἐν τῷ καινῷ αὐτοῦ μνημείῳ ὃ ἐλατόμησεν ἐν τῇ πέτρᾳ, καὶ προσκυλίσας λίθον μέγαν τῇ θύρᾳ τοῦ μνημείου ἀπῆλθεν.
kai ethēken auto en tō kainō autou mnēmeiō ho elatomēsen en tēa petra kai proskulisas lithon megan tēa thura tou mnēmeiou apēlthen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i položi ga u onom novom njegovom grobu koji izdubi u onoj stijeni, i dokotrljavši kamen velik onomu ulazu onoga groba ode."
1. položi Izvornik: ἔθηκεν [ethēken] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Aorist označava jednokratnu, dovršenu radnju polaganja tijela na grobno ležište. Značenje: Jednostavan i svečan glagol koji zaokružuje čin ukopa: Isusovo tijelo je stvarno mrtvo i stvarno položeno u grob, što je u apostolskom navještaju (usp. 1 Kor 15,4) temeljna povijesna poveznica između križa i uskrsnuća.
2. u onom novom njegovom grobu Izvornik: ἐν τῷ καινῷ αὐτοῦ μνημείῳ [en tō kainō autou mnēmeiō] Gramatika: Prijedložni izraz u dativu jednine srednjeg roda. Pridjev i posvojni genitiv osobne zamjenice stoje u atributivnom položaju između određenog člana i imenice, čime se snažno naglašava da je grob bio i nov i Josipov vlastiti. Značenje: Pridjev 'kainos' označava nešto novo po kakvoći, još nekorišteno (kako Luka i Ivan izričito tumače: u koji još nitko nije bio položen). Osim što time kraljevski počiva u obiteljskoj grobnici bogataša, nekorištenost groba isključuje svaku kasniju zabunu oko toga čije je tijelo uskrsnulo.
3. koji izdubi u onoj stijeni Izvornik: ὃ ἐλατόμησεν ἐν τῇ πέτρᾳ [ho elatomēsen en tēa petra] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda praćena glagolom u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine. U grčkom se aorist u odnosnim rečenicama često koristi za radnju koja se dogodila prije glavne radnje, pa ovdje ima funkciju hrvatskog pluskvamperfekta ('koji bijaše izdubio'). Značenje: Glagol 'latomeō' (od 'laas' kamen i 'temnō' rezati) opisuje klesanje grobne komore u živoj vapnenačkoj stijeni, što su si u Jeruzalemu mogle priuštiti samo imućne obitelji. Čvrsta stijena ujedno jamči da u grob nitko nije mogao prokopati ulaz s druge strane.
4. dokotrljavši kamen velik onomu ulazu Izvornik: προσκυλίσας λίθον μέγαν τῇ θύρᾳ [proskulisas lithon megan tēa thura] Gramatika: Particip aorista aktiva u nominativu jednine muškog roda s izravnim objektom u akuzativu i neizravnim objektom u dativu smjera/cilja ('k vratima, na ulaz'). Aoristni particip izriče radnju koja je dovršena neposredno prije Josipova odlaska. Značenje: Okrugli ili teški kameni blok (golel) kotrljao se niz uklesani žlijeb pred niski ulaz u grobnicu kako bi zaštitio tijelo od zvijeri i pljačkaša. Naglasak na 'velikom kamenu' priprema čitatelja za pitanje žena u zoru uskrsnuća te za anđelov zahvat kojim će taj isti kamen biti odvaljen.
5. ode Izvornik: ἀπῆλθεν [apēlthen] Gramatika: Glagol u drugom aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, složen od prijedloga 'apo' (od) i glagola 'erchomai' (ići, otići). Značenje: Ovom kratkom završnom riječju završava Josipova uloga u evanđelju: izvršivši djelo hrabre pobožnosti prije nastupa subotnjeg mira, on odlazi sa scene, a pred zatvorenim grobom ostaju samo žene kao tihe svjedokinje.
Ovaj stih (Matej 27,60) opisuje konačni čin Isusovog zemaljskog puta prije uskrsnuća - Njegov ukop. Detalji poput novog groba isklesanog u stijeni i polaganje tijela ispunjavaju starozavjetna proročanstva o tome da će Mesija u smrti biti s bogatima (Izaija 53,9), dok istovremeno dokazuju povijesnu autentičnost i neospornost Njegove smrti pred svjedocima. Teološki gledano, polaganje u netaknuti, monumentalni grob i zapečaćivanje velikim kamenom postavlja pozornicu za najveće čudo kršćanstva. Veliki kamen stoji kao simbol konačnosti ljudske smrti - nepremostiva prepreka koju će Bog na uskršnje jutro trijumfalno ukloniti, objavljujući tako potpunu i trajnu pobjedu života nad smrću.