među kojima bijaše Marija Magdalena, i Marija, majka Jakovljeva i Josipova, i majka sinova Zebedejevih.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
među kojima bijaše Marija Magdalena, i Marija, majka Jakovljeva i Josipova, i majka sinova Zebedejevih.
A kad nasta večer, dođe bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam postade učenik Isusov.
On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da se preda.
I uzevši tijelo, Josip ga umota u čisto platno
i položi ga u svoj novi grob koji bijaše izdubio u stijeni; pa dokotrljavši velik kamen na ulaz groba, ode.
On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da se preda.
Ovaj pristupivši k Pilatu zamoli ga za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu dadu tijelo.
οὗτος προσελθὼν τῷ Πιλάτῳ ᾐτήσατο τὸ σῶμα τοῦ Ἰησοῦ. τότε ὁ Πιλᾶτος ἐκέλευσεν ἀποδοθῆναι τὸ σῶμα.¶
houtos proselthōn tō Pilatō ētēsato to sōma tou Iēsou tote ho Pilatos ekeleusen apodothēnai to sōma
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovaj pristupivši onomu Pilatu zatraži-za-sebe ono tijelo onoga Isusa. Tada onaj Pilat zapovjedi da-bude-predano."
1. pristupivši Izvornik: προσελθὼν [proselthōn] Gramatika: Particip drugog aorista aktiva u nominativu jednine muškog roda, složen od prijedloga 'pros' (k, prema) i glagola 'erchomai' (doći). Kao priložni particip prethodi glavnom glagolu i opisuje radnju koja vodi do molbe, a upravlja dativom osobe kojoj se pristupa. Značenje: Glagol označava izravan, služben pristup rimskom upravitelju. Kao član Velikog vijeća Josip je imao lakši pristup Pilatu od običnog puka, no tražiti tijelo čovjeka osuđena za veleizdaju ipak je zahtijevalo veliku građansku i vjersku odvažnost.
2. zatraži-za-sebe Izvornik: ᾐτήσατο [ētēsato] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa medija, 3. lice jednine. Medijski oblik ovdje ima snažnu i svrhovitu nijansu: ne znači samo 'pitati', nego 'zatražiti za sebe', s dubokim osobnim interesom i uključenjem subjekta da s preuzetim tijelom sam nešto učini. Značenje: Josip ne nastupa kao puki posrednik ili službenik koji izvršava formalnost, nego osobno preuzima brigu i odgovornost za Isusovo mrtvo tijelo, izlažući se time i obrednoj nečistoći uoči blagdana Pashe.
3. ono tijelo Izvornik: τὸ σῶμα [to sōma] Gramatika: Imenica srednjeg roda u akuzativu jednine s određenim članom, u službi izravnog objekta. Značenje: Nasuprot Marku koji u istom kontekstu koristi izraz 'mrtvo tijelo, truplo' (ptōma), Matej dosljedno rabi riječ 'sōma' (tijelo), čuvajući time dostojanstvo Isusove osobe i u smrti.
4. zapovjedi da-bude-predano Izvornik: ἐκέλευσεν ἀποδοθῆναι [ekeleusen apodothēnai] Gramatika: Glavni glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, iza kojega stoji infinitiv aorista pasiva složenog glagola (od 'apo' + 'didōmi'). Aoristni infinitiv pasiva naglašava sam čin izvršenja zapovijedi — jednokratno izručenje tijela. Značenje: Rimski običaj bio je ostaviti tijela raspetih na križu kao opomenu ili ih baciti u zajedničku grobnicu, no rodbini ili uglednim posrednicima moglo se po upraviteljevoj odluci dopustiti preuzimanje. Složeni glagol 'apodidōmi' nosi nijansu 'izručiti' ili 'vratiti ono što nekome pripada'. Imena: - Pilat [Πιλᾶτος (lat. Pilatus) / Pilatos] (osoba) Znači: Naoružan kopljem (ili: Koji nosi kapu slobodnjaka) Tvorba: Grčki oblik rimskog obiteljskog nadimka (cognomena) Pilatus, koji se jezično izvodi ili od latinske riječi 'pilum' (teško rimsko bacališno koplje) ili od 'pileus' (filcana kapa koju su dobivali oslobođeni robovi).
- Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Ješua / יְהוֹשֻׁעַ Jehošua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava, Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik kasnohebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od teoforskog elementa 'Jeho-' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Matej 27,58) bilježi ključan prijelazni trenutak u narativu o muci i uskrsnuću. Hrabar istup Josipa iz Arimateje i službena Pilatova zapovijed služe kao neosporna povijesna i pravna potvrda Isusove fizičke smrti. Rimska vlast, koja ga je osudila, sada formalno predaje njegovo mrtvo tijelo, čime se isključuje svaka sumnja u to je li Isus zaista preminuo na križu.
Teološki gledano, prijenos Isusovog tijela iz ruku rimske države u ruke brižnog učenika ispunjava starozavjetna proročanstva o tome da će biti sahranjen s bogatima (Iz 53,9). Ovaj čin dubokog poštovanja i ljubavi osigurava da Isusovo tijelo ne bude bačeno u zajedničku grobnicu za zločince, već položeno u novu grobnicu, što postavlja nužan temelj i pozornicu za predstojeće čudo tjelesnog uskrsnuća.