Bijaše ondje više žena koje promatrahu s udaljenosti; one bijahu slijedile Isusa od dana iz Galileje, služeći Mu;
Bijaše ondje više žena koje promatrahu s udaljenosti; one bijahu slijedile Isusa od dana iz Galileje, služeći Mu;
Među njima su se nalazile Marija Magdalena, Marija, majka Jakovljeva i Josipova, i majka sinova Zebedejevih.
Kad je došla večer, stiže jedan bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji također bijaše postao Isusov učenik.
Josip ode pronaći Pilata i zamoli ga za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu ga predaju.
Uzimajući tijelo, Josip Ga umota u čisti pokrov.
Kad je došla večer, stiže jedan bogat čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji također bijaše postao Isusov učenik.
A kad bi uveče, dođe čovjek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je također bio učenik Isusov.
Ὀψίας δὲ γενομένης ἦλθεν ἄνθρωπος πλούσιος ἀπὸ Ἁριμαθαίας, τοὔνομα Ἰωσήφ, ὃς καὶ αὐτὸς ἐμαθητεύθη τῷ Ἰησοῦ.
Opsias de genomenēs ēlthen anthrōpos plousios apo Harimathaias tounoma Iōsēph hos kai autos emathēteuthē tō Iēsou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Večeri pak postavši dođe čovjek bogat iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bi učinjen učenikom Isusu;"
1.Ὀψίας (večeri) - grč. ὀψία (opsia). Imenica ženskog roda u genitivu jednine. Označava kasno poslijepodne ili ranu večer, vrijeme prije zalaska sunca, što je povijesno ključno jer se žurilo s ukopom prije početka subote (Šabata).
2.δὲ (pak / a) - grč. δέ (de). Veznik koji označava blagu suprotnost ili nastavak radnje iz prethodnog konteksta raspeća.
3.γενομένης (postavši / bivši) - grč. γίνομαι (ginomai), transliteracija: genomenēs. Aorist particip srednjeg stanja u genitivu. Skupa s riječju Ὀψίας tvori "genitiv apsolutni", čestu starogrčku konstrukciju kojom se izražava vremenska okolnost radnje (tj. "kad je pala večer").
4.ἦλθεν (dođe / došao je) - grč. ἔρχομαι (erchomai), transliteracija: ēlthen. Aorist indikativ aktivni. Izražava svršenu radnju u prošlosti i dolazak osobe na scenu događaja.
5.ἄνθρωπος (čovjek) - grč. ἄνθρωπος (anthrōpos). Imenica u nominativu jednine.
6.πλούσιος (bogat) - grč. πλούσιος (plousios). Pridjev u nominativu. Teološki iznimno važna riječ u ovom kontekstu jer Matej njome ukazuje na ispunjenje mesijanskog proročanstva iz Izaije 53,9, prema kojem će Sluga Patnik biti sahranjen s bogatašima.
7.ἀπὸ (od / iz) - grč. ἀπό (apo). Prijedlog uz genitiv koji označava podrijetlo ili polazište.
8.Ἁριμαθαίας (Arimateje) - grč. Ἁριμαθαία (Harimathaia). Ime grada u Judeji u genitivu.
9.τοὔνομα (imenom / po imenu) - grč. τοὔνομα (tounoma). Ovo je oblik nastao krazom (stapanjem) određenog člana τὸ (to) i imenice ὄνομα (onoma) - doslovno "(na) to ime".
10.Ἰωσήφ (Josip) - grč. Ἰωσήφ (Iōsēph), iz heb. יוֹסֵף (Yosef). Hebrejsko ime koje znači "Neka [Jahve] pridoda".
11.ὃς (koji) - grč. ὅς (hos). Odnosna zamjenica.
12.καὶ (i / također) - grč. καί (kai). Veznik.
13.αὐτὸς (on / sam) - grč. αὐτός (autos). Osobna/pokazna zamjenica koja ovdje pojačava subjekt, naglašavajući njegovu osobnu inicijativu ("koji i on sam").
14.ἐμαθητεύθη (bi učinjen učenikom / postade učenikom) - grč. μαθητεύω (mathēteuō), transliteracija: emathēteuthē. Aorist indikativ pasivni (često prevođen refleksivno ili deponentno). Glagol dolazi od imenice za učenika i izražava da je Josip primio učenje i postao Isusov sljedbenik.
15.τῷ Ἰησοῦ (Isusu) - grč. τῷ Ἰησοῦ (tō Iēsou). Osobno ime s članom u dativu. Pokazuje kome je Josip pripadao kao učenik.
Ovaj stih (Matej 27,57) opisuje prijelazni i iznimno osjetljiv trenutak neposredno nakon Isusove smrti. Dok su Isusovi najbliži apostoli pobjegli u strahu, na scenu stupa Josip iz Arimateje. Matejevo eksplicitno isticanje njegovog bogatstva nije slučajan detalj; njime se apostrofira providnost i ispunjenje starozavjetnog proročanstva o Sluzi Patniku (Izaija 53,9), kojem je unatoč osudi među zločincima pripao častan ukop u grobu bogataša.
Gramatička konstrukcija na kraju stiha ('koji i sam postade učenikom') snažno svjedoči o osobnoj, transformativnoj hrabrosti. Iako ga drugo evanđelje spominje kao tajnog učenika iz straha od Židova, u trenutku najveće opasnosti za Isusove sljedbenike, Josip javno izlazi iz anonimnosti i vlastitim činom poslušnosti i ljubavi preuzima brigu o Kristovom tijelu. Njegov postupak predstavlja ultimativni izraz zrelog učeništva koje se očituje u djelima.