i položi ga u svoj novi grob koji bijaše izdubio u stijeni; pa dokotrljavši velik kamen na ulaz groba, ode.
i položi ga u svoj novi grob koji bijaše izdubio u stijeni; pa dokotrljavši velik kamen na ulaz groba, ode.
A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija, sjedeći nasuprot grobnici.
A sutradan, što je poslije Priprave, sabraše se veliki svećenici i farizeji kod Pilata
govoreći: "Gospodine, sjetismo se da onaj varalica još za života reče: 'Poslije tri dana ustajem.'
Zapovjedi dakle da se osigura grobnica sve do trećega dana, da ne bi došli Njegovi učenici, ukrali Ga i rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit će posljednja prijevara gora od prve."
A sutradan, što je poslije Priprave, sabraše se veliki svećenici i farizeji kod Pilata
Sjutradan pak po petku sabraše se glavari sveštenički i fariseji kod Pilata,
Τῇ δὲ ἐπαύριον ἥτις ἐστὶν μετὰ τὴν παρασκευήν, συνήχθησαν οἱ ἀρχιερεῖς καὶ οἱ Φαρισαῖοι πρὸς Πιλᾶτον
Tēa de epaurion hētis estin meta tēn paraskeuēn sunēchthēsan hoi archiereis kai hoi Pharisaioi pros Pilaton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A sutradan, koja jest poslije te Priprave, bijahu sabrani ti glavari svećenički i ti farizeji k Pilatu"
1. A sutradan Izvornik: Τῇ δὲ ἐπαύριον [Tē de epaurion] Gramatika: Određeni član u dativu jednine ženskog roda (podrazumijeva se imenica 'ἡμέρᾳ' - danu) uz prilog vremena i prijelaznu česticu; dativ označava točku u vremenu ('idućega dana'). Značenje: Označava prijelaz na subotnji dan (šabat), koji je prema židovskom računanju vremena započeo u petak navečer nakon zalaska sunca.
2. koja jest poslije te Priprave Izvornik: ἥτις ἐστὶν μετὰ τὴν παρασκευήν [hētis estin meta tēn paraskeuēn] Gramatika: Kvalitativna odnosna zamjenica u nominativu jednine ženskog roda uz prezent glagola 'biti' i prijedložni izraz u akuzativu; odnosna zamjenica ne određuje samo koji je to dan, nego ističe njegovo svojstvo i narav. Značenje: 'Paraskeuē' (Priprava) bio je ustaljeni židovski tehnički naziv za petak, dan pripreme za subotu. Matej na ovaj neobičan, zaobilazan način imenuje subotu kako bi istaknuo gorku ironiju: vjerski vođe izbjegavaju čak i izravan spomen šabata dok ga istodobno krše političkim spletkarenjem kod poganina.
3. bijahu sabrani Izvornik: συνήχθησαν [sunēchthēsan] Gramatika: Glagol u aoristu pasivnom, 3. lice množine; pasiv ovdje ima medijalno (povratno) značenje zajedničkog okupljanja ('okupiše se zajedno'), a aorist označava cjelovitu, odlučnu radnju. Značenje: Glagol 'synagō' (od kojeg dolazi riječ sinagoga) u grčkom prijevodu Staroga zavjeta često opisuje urotu vladara protiv Gospodina i Njegova Pomazanika (Ps 2,2). Umjesto da se u subotu saberu u sinagogu na molitvu, oni se sabiru u savez protiv Krista.
4. k Pilatu Izvornik: πρὸς Πιλᾶτον [pros Pilaton] Gramatika: Prijedlog s akuzativom jednine muškog roda; uz glagole okupljanja označava kretanje i dolazak pred nekoga radi izravnog obraćanja. Značenje: Glavari svećenički (uglavnom saduceji, koji nisu vjerovali u uskrsnuće) udružuju se sa svojim inače ljutim suparnicima farizejima i na sam šabat odlaze rimskom upravitelju, pokazujući da ih strah od Isusovih riječi povezuje jače od njihovih teoloških razlika i obrednih propisa. Imena: - farizeji [Φαρισαῖοι (aram. פְּרִישַׁיָּא perišaja, heb. פְּרוּשִׁים perušim) / Pharisaioi] (narod) Znači: odvojeni, izdvojeni Tvorba: Grčki naziv potječe od aramejske riječi 'perišaja' (hebrejski 'perušim'), od glagolskog korijena 'paraš' (odvojiti, razlučiti). Označava vjersku stranku unutar židovstva koja se strogo odjeljivala od obredne nečistoće, pogana i običnog puka koji nije poznavao sve predaje Zakona.
- Pilat [Πιλᾶτος (lat. Pilatus) / Pilatos] (osoba) Znači: naoružan kopljem (ili 'koji nosi kapu slobode') Tvorba: Rimsko obiteljsko prezime (cognomen) Poncija Pilata, rimskog prefekta Judeje (26.–36. po Kr.). Etimološki se izvodi iz latinske riječi 'pilum' (teško rimsko bacališno koplje), što znači 'kopljanik', ili rjeđe od 'pileus' (filcana kapa koja se davala oslobođenim robovima).
Ovaj stih (Matej 27:62) slika izuzetno neobičnu, pa i ironičnu situaciju u kojoj se najviši židovski vjerski vođe - inače zakleti protivnici (prvosvećenici i farizeji) - ujedinjuju pod pritiskom zajedničkog straha od mrtvoga Isusa. Paradoksalno, iako je taj dan šabat, najsvetiji dan strogog biblijskog počinka u Izraelu, oni nemaju mira. Njihov nemir nagoni ih da potpuno zanemare vlastita pravila o ritualnoj čistoći i subotnjem odmoru te odluče potražiti zaštitu od poganskog vladara, Poncija Pilata.
Teološka poruka ovog stiha ukazuje na suverenost Božjeg plana koju ljudi ne mogu spriječiti svojim zavjerama. Židovski vođe otišli su k Pilatu kako bi osigurali Isusov grob i time onemogućili navodnu prijevaru učenika, no povijesna je istina da će upravo njihova odluka o postavljanju rimske straže i carske plombe postati najsnažniji argument protiv krađe tijela, osiguravši tako kršćanstvu neoboriv dokaz Isusovog stvarnog uskrsnuća.