Kad su došli u mjesto zvano Golgota, što će reći Lubanjsko mjesto,
Kad su došli u mjesto zvano Golgota, što će reći Lubanjsko mjesto,
Oni Mu dadoše piti vina izmiješanog sa žuči. Okusivši, On ne htjede piti.
Kad Ga bijahu razapeli, oni, ždrijebajući, podijeliše Njegovu odjeću.
I bijahu oni ondje, sjedeći i gledajući Ga.
Iznad Njegove glave, oni bijahu stavili razlog Njegove osude, ovako sastavljen: "Ovaj ovdje je Isus, kralj Židova."
Kad Ga bijahu razapeli, oni, ždrijebajući, podijeliše Njegovu odjeću.
A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke;
σταυρώσαντες δὲ αὐτὸν διεμερίσαντο τὰ ἱμάτια αὐτοῦ βάλλοντες κλῆρον, ἵνα πληρωθῇ τὸ ῥηθὲν ὑπὸ τοῦ προφήτου διεμερίσαντο τὰ ἱμάτια μου ἑαυτοῖς καὶ ἐπὶ τὸν ἱματισμόν μου ἔβαλον κλῆρον
staurōsantes de auton diemerisanto ta himatia autou ballontes klēron ina plērōthēa to rhēthen hupo tou prophētou diemerisanto ta himatia mou he'autois kai epi ton himatismon mou ebalon klēron
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Razpevši pak njega razdijeliše haljine njegove bacajući ždrijeb,"
Razpevši (σταυρώσαντες - staurōsantes): Aorist aktivni particip, nominativ množine muškog roda od glagola σταυρόω. Gramatički, particip aorista najčešće označava dovršenu radnju koja se dogodila prije radnje glavnog glagola. Teološki, ovo ukazuje na čin raspeća, najsurovije rimske smrtne kazne, kao na već svršenu činjenicu koja služi kao surova pozadina za daljnje poniženje koje slijedi.
pak / a (δὲ - de): Postpozitivni veznik koji se koristi za nastavak naracije, nadovezivanje ili blago suprotstavljanje u tekstu.
njega (αὐτὸν - auton): Osobna zamjenica u akuzativu jednine. Odnosi se na Isusa, koji je u ovoj sceni prikazan kao pasivni objekt nasilnih i ponižavajućih radnji rimskih vojnika.
razdijeliše (διεμερίσαντο - diemerisanto): Aorist indikativ medijalni, 3. lice množine od glagola διαμερίζω. Medijalni glas (srednje stanje) je ovdje iznimno važan: on sugerira da su subjekti (vojnici) radnju vršili *za sebe*, odnosno da su Isusovu odjeću podijelili međusobno kao osobni ratni plijen. Teološki, ovo je direktno ispunjenje starozavjetnog proročanstva, čime se pokazuje Božji suverenitet nad događajem.
[te] haljine (τὰ ἱμάτια - ta himatia): Određeni član i imenica u akuzativu množine srednjeg roda. Odnosi se na gornje odjevne predmete. Oduzimanje odjeće osuđeniku bio je standardni dio rimske procedure razapinjanja, s ciljem totalnog ogoljenja, potpunog oduzimanja ljudskog dostojanstva i izlaganja javnoj sramoti.
njegove (αὐτοῦ - autou): Osobna zamjenica u genitivu (posvojna upotreba), kojom se naglašava da se radi o posljednjoj zemaljskoj imovini koju je Krist posjedovao.
bacajući (βάλλοντες - ballontes): Prezent aktivni particip, nominativ množine muškog roda od glagola βάλλω. Prezent ukazuje na trajnu radnju koja se odvija istovremeno s glavnim glagolom ('razdijeliše').
ždrijeb (κλῆρον - klēron): Imenica u akuzativu jednine muškog roda. Bacanje ždrijeba (poput kockanja) stvara šokantan i morbidan kontrast: dok Sin Božji prolazi kroz neizrecivu fizičku i duhovnu agoniju za spasenje svijeta, vojnici ispod samoga križa ostaju potpuno ravnodušni, zabavljajući se kockanjem za njegove siromašne i krvave komade odjeće.
Ovaj stih (koji pronalazimo u Mateju 27,35) prikazuje zapanjujuću sliku krajnjeg poniženja Isusa Krista, ali i tragičnu sliku ljudske naravi. Ogoljen i raspet, Isus trpi ne samo fizičku torturu, već i potpuno oduzimanje časti. Zastrašujuća je bešćutnost rimskih vojnika koji podno križa kockaju za Isusovu odjeću, potpuno nesvjesni kozmičke i spasenjske važnosti događaja koji se odvija neposredno iznad njihovih glava.
S teološkog stajališta, ovaj je redak od neizmjerne važnosti jer nedvojbeno služi kao jasan dokaz ispunjenja starozavjetnih proročanstava, specifično Psalma 22,19 ('Dijele haljine moje među sobom i za odjeću moju bacaju ždrijeb'). Na taj način, evanđelist želi čitateljima poručiti da Isusova patnja nije besmislena nesreća niti pobjeda Njegovih neprijatelja, već savršeno i suvereno odvijanje Božjeg vječnog plana u kojem i najveće ljudsko zlo služi ostvarenju konačnog spasenja.