Početna

Matej 27,37 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Kad Ga bijahu razapeli, oni, ždrijebajući, podijeliše Njegovu odjeću.

I bijahu oni ondje, sjedeći i gledajući Ga.

Iznad Njegove glave, oni bijahu stavili razlog Njegove osude, ovako sastavljen: "Ovaj ovdje je Isus, kralj Židova."

Dva razbojnika su tada razapeta s Njim, jedan zdesna, drugi slijeva.

Prolaznici Ga vrijeđahu, klimajući glavama.

Biblija

Iznad Njegove glave, oni bijahu stavili razlog Njegove osude, ovako sastavljen: "Ovaj ovdje je Isus, kralj Židova."

Daničić-Karadžić

I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: ovo je Isus car Judejski.

Original

καὶ ἐπέθηκαν ἐπάνω τῆς κεφαλῆς αὐτοῦ τὴν αἰτίαν αὐτοῦ γεγραμμένην· οὗτός ἐστιν Ἰησοῦς ὁ βασιλεὺς τῶν Ἰουδαίων.¶

Izgovor

kai epethēkan epanō tēs kephalēs autou tēn aitian autou gegrammenēn houtos estin Iēsous ho basileus tōn Ioudaiōn

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I staviše iznad glave njegove optužbu njegovu napisanu: Ovo je Isus kralj Židova."

Analiza

ἐπέθηκαν (epethēkan): hrv. staviše / postaviše. Aorist aktivni indikativ, 3. lice množine glagola ἐπιτίθημι (epitithēmi). Gramatička nijansa: Aorist ukazuje na dovršenu povijesnu radnju. Teološki: čin postavljanja natpisa bio je rutinski rimski običaj objavljivanja zločina, ali ovdje nesvjesno služi kao javna proklamacija Njegovog identiteta.

ἐπάνω τῆς κεφαλῆς αὐτοῦ (epanō tēs kephalēs autou): hrv. iznad glave njegove. Prijedlog ἐπάνω (iznad) s genitivom. Gramatički označava strogu prostornu poziciju. Fizički smještaj natpisa tik iznad Isusa osigurao je da Njegov pravi identitet bude svima vidljiv na mjestu najveće poniženosti.

τὴν αἰτίαν (tēn aitian): hrv. optužbu / krivnju. Imenica αἰτία u akuzativu jednine. Označava formalni pravni temelj kazne (latinski titulus). Teološki paradoks leži u tome što Isusova 'krivnja' nije nikakav počinjeni zločin, već isključivo Njegov stvarni identitet – On doista jest Kralj.

γεγραμμένην (gegrammenēn): hrv. napisanu. Perfekt pasivni particip glagola γράφω (graphō). Gramatička nijansa: Perfekt u grčkom označava radnju koja je dovršena u prošlosti, ali čiji rezultati i učinci trajno ostaju. Ovo naglašava trajnost, neopozivost i čvrst autoritet te izjave (što se slaže s Pilatovom izjavom u Ivanu: 'Što napisah, napisah').

Οὗτός ἐστιν (Houtos estin): hrv. Ovo je. Pokazna zamjenica Οὗτός u nominativu uz kopulativni glagol. Oštro usmjerava pozornost na specifičnu osobu Isusa, apsolutno Ga i nedvosmisleno identificirajući kao onoga na koga se titula odnosi.

Ἰησοῦς (Iēsous): hrv. Isus. Grčka transliteracija hebrejskog imena Yeshua (Ješua), što u prijevodu znači 'Jahve spašava'. Njegova prisutnost i smrt pod ovom optužbom doslovno ispunjava značenje Njegovog vlastitog imena – donošenje spasenja.

ὁ βασιλεὺς τῶν Ἰουδαίων (ho basileus tōn Ioudaiōn): hrv. kralj Židova. Imenice u nominativu i genitivu s određenim članovima. Titula kojom su se Rimljani namjeravali narugati židovskim mesijanskim nadanjima, ali su nesvjesno izrekli najdublju istinu. Određeni član ispred riječi 'kralj' daje posebnu apsolutnu težinu: On nije tek jedan od kraljeva, On je ispunjenje starozavjetnih obećanja i istinski Kralj čije kraljevstvo nije od ovoga svijeta.

Zaključak

Ovaj stih (Matej 27:37) naizgled opisuje samo rutinski i surovi rimski pravni postupak – isticanje krivnje osuđenika (titulus) na križ kako bi se zastrašilo prolaznike. Međutim, evanđelist kroz ovaj specifični povijesni detalj prenosi duboku teološku ironiju. Ono što su rimska vlast i tadašnji vjerski vođe smatrali konačnim poniženjem, porugom i političkom eliminacijom, Bog je pretvorio u univerzalnu, javnu i službenu proklamaciju Kristovog identiteta.

Trajnost ovog zapisa, snažno izražena kroz perfekt grčkog participa 'napisanu' (γεγραμμένην), ukazuje na vječnost i neopozivost Njegovog kraljevskog dostojanstva. Isus nije postao kralj usprkos križu; naprotiv, upravo na drvetu križa On je preuzeo svoje pravo prijestolje. Njegova pobjeda se nije ostvarila kroz političku moć kako je svijet očekivao, već kroz savršenu žrtvu, pokazujući time da je Njegovo kraljevstvo utemeljeno na nepobjedivoj ljubavi.