Početna ›

Matej 27,39 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

I postaviše iznad Njegove glave napisanu Njegovu krivicu: "Ovo je Isus, kralj Židova."

Tada bivaju s Njim razapeta dva razbojnika, jedan zdesna i jedan slijeva.

A prolaznici su hulili na Njega mašući svojim glavama

i govoreći: "Ti koji razaraš Hram i za tri ga dana gradiš, spasi samoga Sebe; ako si Sin Božji, siđi s križa!"

Jednako su i veliki svećenici, rugajući se s pismoznancima i starješinama, govorili:

Biblija

A prolaznici su hulili na Njega mašući svojim glavama

Daničić-Karadžić

A koji prolažahu huljahu na nj mašući glavama svojima,

Original

οἱ δὲ παραπορευόμενοι ἐβλασφήμουν αὐτὸν κινοῦντες τὰς κεφαλὰς αὐτῶν

Izgovor

hoi de paraporeuomenoi eblasphēmoun auton kinountes tas kephalas autōn

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Oni a prolazeći huljahu njega mašući one glave njihove"

Analiza

1. Oni a prolazeći Izvornik: οἱ δὲ παραπορευόμενοι [hoi de paraporeuomenoi] Gramatika: Supstantivirani particip prezenta medija (deponentni glagol) u nominativu množine muškog roda s određenim članom, povezan česticom 'de' koja označava prijelaz na novu skupinu. Složeni glagol s prijedlogom 'para' znači prolaziti pokraj nekoga. Značenje: Rimska stratišta nalazila su se uz prometne ceste izvan gradskih vrata kako bi što više prolaznika vidjelo kaznu; ovdje prolaznici postaju sudionici u izrugivanju.

2. huljahu Izvornik: ἐβλασφήμουν [eblasphēmoun] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, indikativ, 3. lice množine. Imperfekt označava trajnu ili ponavljanu radnju u prošlosti: psovke i uvrede su se neprestano nizale. Značenje: Ista riječ kojom je Veliko vijeće optužilo Isusa za bogohuljenje sada opisuje djelovanje mnoštva: vrijeđajući Raspetoga, oni zapravo hule na samoga Boga.

3. mašući one glave njihove Izvornik: κινοῦντες τὰς κεφαλὰς αὐτῶν [kinountes tas kephalas autōn] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu množine muškog roda s izravnim objektom u akuzativu množine. Particip prezenta izražava radnju istovremenu s glavnim glagolom ('huljahu'). Značenje: Gesta prezira i zluradog podsmijeha nad tuđom propašću, kojom se doslovno ispunjavaju riječi Psalma 22,8 ('Svi koji me vide, podruguju se meni... mašu glavom') i Tužaljki 2,15.

Zaključak

Ovaj stih (zabilježen u Mateju 27,39 i Marku 15,29) grafički prikazuje vrhunac Isusovog poniženja na križu, gdje su čak i slučajni prolaznici sudjelovali u kontinuiranom izrugivanju. Živopisan prizor naglašen je upotrebom imperfekta i trajnoga aspekta participâ u grčkom izvorniku, što dočarava neprestanost i neumoljivost poruge. Teološko značenje stiha leži u očitom ispunjenju starozavjetnih proročanstava, posebice Psalma 22. Kroz gestu klimanja glavom i izravnu hulu, evanđelisti potvrđuju da je Isus doista onaj patnički Mesija koji u potpunom odbačenju preuzima na sebe patnju i grijehe čovječanstva.