Početna

Matej 27,33 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Nakon što su se narugali s Njim, skidoše Mu plašt i odjenuše ponovo Njegovu odjeću. Potom Ga odvedoše da bi bio razapet.

Kad iziđoše, oni nađoše jednog čovjeka, Cirenca, imenom Šimuna; oni ga uzeše da nosi Isusov križ.

Kad su došli u mjesto zvano Golgota, što će reći Lubanjsko mjesto,

Oni Mu dadoše piti vina izmiješanog sa žuči. Okusivši, On ne htjede piti.

Kad Ga bijahu razapeli, oni, ždrijebajući, podijeliše Njegovu odjeću.

Biblija

Kad su došli u mjesto zvano Golgota, što će reći Lubanjsko mjesto,

Daničić-Karadžić

I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest košturnica,

Original

Καὶ ἐλθόντες εἰς τόπον λεγόμενον Γολγοθᾶ, ὅ ἐστιν κρανίου τόπος λεγόμενος,

Izgovor

Kai elthontes eis topon legomenon Golgotha ho estin kraniou topos legomenos

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I došavši u mjesto zvano Golgota, što je Lubanje mjesto zvano,"

Analiza

Καὶ (I) - grč. καί (kai): Veznik koji povezuje ovaj događaj s prethodnim opisom Isusova križnog puta, osiguravajući kontinuitet narativa. ἐλθόντες (došavši) - grč. ἔρχομαι (erchomai): Particip aorista aktivnog u nominativu muškog roda množine. Aorist ukazuje na završenu radnju, trenutak konačnog dolaska vojnika i Isusa na odredište. εἰς τόπον (u mjesto) - grč. εἰς (eis) + τόπος (topos): Prijedlog za kretanje 'u/prema' s imenicom u akuzativu jednine. Označava specifičnu, zemljopisno i povijesno prepoznatljivu lokaciju. λεγόμενον (zvano) - grč. λέγω (legō): Particip prezenta pasivnog u akuzativu. Ukazuje na uobičajeni naziv kojim su ljudi tada zvali to specifično područje. Γολγοθᾶ (Golgota) - grč. Γολγοθᾶ (Golgotha) / aram. Gûlgaltâ / heb. Gulgoleth: Transliteracija semitske riječi (aramejske) u grčki alfabet. Označava povijesno stratište; teološki i povijesno nosi ogromnu težinu kao mjesto Kristove muke i smrti. ὅ ἐστιν (što je) - grč. ὅς (hos) + εἰμί (eimi): Odnosna zamjenica srednjeg roda i glagol 'biti' u trećem licu jednine prezenta. Služi kao prijevodna premosnica (tj. 'što u prijevodu znači'). Κρανίου (Lubanje) - grč. κρανίον (kranion): Imenica srednjeg roda u genitivu jednine. Naziv vjerojatno dolazi od topografskog izgleda brda koje je podsjećalo na lubanju, ili zbog toga što je to bilo javno mjesto pogubljenja. Jezično nosi snažnu asocijaciju na smrt, prolaznost i pustoš. Τόπος (mjesto) - grč. τόπος (topos): Nominativ jednine muškog roda. Ponavljanje imenice kako bi prijevod aramejskog pojma bio potpun u grčkom izričaju. λεγόμενος (zvano) - grč. λέγω (legō): Particip prezenta pasivnog u nominativu. Matej dodaje ovo objašnjenje za svoje čitatelje izvan Palestine koji ne govore aramejski, osiguravajući da razumiju značenje i jezivost imena mjesta.

Zaključak

Ovaj stih (Matej 27:33) predstavlja mračan prijelaz u evanđeoskom izvještaju o muci, bilježeći dolazak na mjesto krajnje egzekucije. Evanđelistova pedantnost u bilježenju aramejskog naziva ('Golgota') uz njegov grčki prijevod ('Mjesto lubanje') ne samo da svjedoči o povijesnoj vjerodostojnosti i lokalnom koloritu događaja, već pokazuje i napor da se poruka približi univerzalnoj, grčkogovornoj publici.

Teološki, 'Mjesto lubanje' predstavlja najnižu točku ljudske okrutnosti i smrti, prostor jada i kosti. No, upravo na tom mjestu propadanja i osude odvija se središnji čin kršćanske vjere – raspeće kroz koje će, prema biblijskom nauku, smrt biti pobijeđena. Samo ime mjesta stvara snažan kontrast s Onim koji je 'Put, Istina i Život', pojačavajući dubinu žrtve.