I kada Mu se narugaše, svukoše s Njega kabanicu, obukoše Mu Njegove haljine i odvedoše Ga da Ga razapnu.
I kada Mu se narugaše, svukoše s Njega kabanicu, obukoše Mu Njegove haljine i odvedoše Ga da Ga razapnu.
A izlazeći nađoše čovjeka Cirenca, imenom Šimuna; njega prisiliše da ponese Njegov križ.
I došavši na mjesto zvano Golgota, što znači 'Lubanjsko mjesto',
dadoše Mu piti vino pomiješano sa žuči; i okusivši, ne htjede piti.
A pošto Ga razapeše, razdijeliše Njegove haljine bacajući ždrijeb,
I došavši na mjesto zvano Golgota, što znači 'Lubanjsko mjesto',
I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest košturnica,
Καὶ ἐλθόντες εἰς τόπον λεγόμενον Γολγοθᾶ, ὅ ἐστιν κρανίου τόπος λεγόμενος,
Kai elthontes eis topon legomenon Golgotha ho estin kraniou topos legomenos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I došavši na mjesto zvano Golgota, što jest lubanje mjesto zvano,"
1. došavši Izvornik: ἐλθόντες [elthontes] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu množine muškog roda. Označava radnju koja je prethodila glavnom glagolu u sljedećem stihu ('dadoše'), čime se naglašava završetak mučnog hoda iz grada do stratišta. Značenje: Dolazak na odredište izvan gradskih zidina (usp. Heb 13,12), kamo je povorka sa Šimunom Cirencem i rimskim vojnicima dovela Isusa na izvršenje smrtne kazne.
2. na mjesto zvano Izvornik: εἰς τόπον λεγόμενον [eis topon legomenon] Gramatika: Prijedlog s akuzativom smjera i imenica bez određenog člana, praćena participom prezenta pasivnog u akuzativu jednine. Particip prezenta ukazuje na uobičajen, trajni naziv pod kojim je ta lokacija bila općepoznata. Značenje: Označava konkretno geografsko mjesto javnih pogubljenja u blizini Jeruzalema, prepoznatljivo svim stanovnicima.
3. što jest Izvornik: ὅ ἐστιν [ho estin] Gramatika: Odnosna zamjenica u nominativu jednine srednjeg roda uz glagol 'biti' u prezentu indikativa. Standardna je novozavjetna formula kojom evanđelist uvodi prijevod ili tumačenje semitskog izraza za čitatelje grčkog govornog područja. Značenje: Pokazuje brigu evanđelista da čitatelji iz poganstva razumiju zloslutnu simboliku aramejskog naziva stratišta.
4. lubanje mjesto Izvornik: κρανίου τόπος [kraniou topos] Gramatika: Imenica u genitivu jednine srednjeg roda ('lubanje') stoji ispred imenice u nominativu ('mjesto') radi isticanja, pri čemu su obje bez člana. Od ove grčke riječi 'kranion' (lubanja) preko latinskog jezika dolazi i naziv 'Kalvarija' (lat. calvaria). Značenje: Naziv potječe ili od zaobljenog izgleda stjenovitog brežuljka koji je podsjećao na ljudsku lubanju ili od činjenice da je to bilo gubilište obilježeno smrću. Kršćanska je predaja u tome kasnije prepoznala i teološku sliku mjesta gdje Novi Adam svojom žrtvom otkupljuje palog Adama. Imena: - Golgota [Γολγοθᾶ (aram. גֻּלְגּוּלְתָּא Gulgulta; heb. גֻּלְגֹּלֶת gulgolet) / Golgotha] (ostalo) Znači: lubanja, glava (od korijena koji znači 'kotrljati se', zbog okruglog oblika glave odnosno lubanje) Tvorba: Grčki oblik nastao je iz aramejske imenice s određenim članom 'gulgulta' (heb. 'gulgolet'), pri čemu je radi lakšeg izgovora u grčkom ispušten drugi glas 'l'. Odnosi se na stjenovito uzvišenje izvan jeruzalemskih zidina koje je služilo kao rimsko stratište. Tekst objašnjava: lubanje mjesto zvano
Ovaj stih (Matej 27:33) predstavlja mračan prijelaz u evanđeoskom izvještaju o muci, bilježeći dolazak na mjesto krajnje egzekucije. Evanđelistova pedantnost u bilježenju aramejskog naziva ('Golgota') uz njegov grčki prijevod ('Mjesto lubanje') ne samo da svjedoči o povijesnoj vjerodostojnosti i lokalnom koloritu događaja, već pokazuje i napor da se poruka približi univerzalnoj, grčkogovornoj publici.
Teološki, 'Mjesto lubanje' predstavlja najnižu točku ljudske okrutnosti i smrti, prostor jada i kosti. No, upravo na tom mjestu propadanja i osude odvija se središnji čin kršćanske vjere – raspeće kroz koje će, prema biblijskom nauku, smrt biti pobijeđena. Samo ime mjesta stvara snažan kontrast s Onim koji je 'Put, Istina i Život', pojačavajući dubinu žrtve.