Od trnja oni ispletoše jednu krunu i staviše Njemu na glavu, kao i jednu trsku u desnu ruku; kleknuvši pred Njega, oni se izrugivahu s Njim, govoreći: »Zdravo, kralju Židova!«
Od trnja oni ispletoše jednu krunu i staviše Njemu na glavu, kao i jednu trsku u desnu ruku; kleknuvši pred Njega, oni se izrugivahu s Njim, govoreći: »Zdravo, kralju Židova!«
Oni pljuvahu na Njega i, uzimajući trstike, udarahu Ga po glavi.
Nakon što su se narugali s Njim, skidoše Mu plašt i odjenuše ponovo Njegovu odjeću. Potom Ga odvedoše da bi bio razapet.
Kad iziđoše, oni nađoše jednog čovjeka, Cirenca, imenom Šimuna; oni ga uzeše da nosi Isusov križ.
Kad su došli u mjesto zvano Golgota, što će reći Lubanjsko mjesto,
Nakon što su se narugali s Njim, skidoše Mu plašt i odjenuše ponovo Njegovu odjeću. Potom Ga odvedoše da bi bio razapet.
I kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše ga da ga razapnu.
καὶ ὅτε ἐνέπαιξαν αὐτῷ, ἐξέδυσαν αὐτὸν τὴν χλαμύδα καὶ ἐνέδυσαν αὐτὸν τὰ ἱμάτια αὐτοῦ καὶ ἀπήγαγον αὐτὸν εἰς τὸ σταυρῶσαι.¶
kai hote enepaixan autō exedusan auton tēn chlamuda kai enedusan auton ta himatia autou kai apēgagon auton eis to staurōsai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I kad narugaše se njemu, svukoše njega taj plašt i odjenuše njega te haljine njegove i odvedoše njega u to razapeti."
ἐνέπαιξαν (narugaše se) - grč. ἐμπαίζω (empaizō): Glagol u aoristu, aktivni indikativ. Sastoji se od prijedloga ἐν (u, na) i glagola παίζω (igrati se, šaliti se). Označava izrugivanje, ismijavanje, činjenje koga predmetom zabave. Teološki, ovo naglašava potpuno poniženje Isusa, gdje je njegova kraljevska titula predmet podsmijeha od strane vojnika, ispunjavajući starozavjetna proročanstva o Sluzi Patniku.
ἐξέδυσαν / ἐνέδυσαν (svukoše / odjenuše) - grč. ἐκδύω (ekduō) / ἐνδύω (enduō): Glagoli u aoristu, aktivni indikativ. Ovi antonimi vizualno i doslovno opisuju skidanje i oblačenje. Čin svlačenja plašta označava kraj vojničke igre i povratak u surovu stvarnost pogubljenja.
χλαμύδα (plašt) - grč. χλαμύς (chlamys): Imenica u akuzativu jednine. Odnosi se na kratki plašt koji su nosili vojnici, oficiri i kraljevi. U ovom kontekstu, to je skarletni plašt koji je bio dio ruganja Isusu kao 'Kralju židovskom'. Zanimljiva je gramatička uporaba dvostrukog akuzativa uz glagole svlačenja/oblačenja ('svukoše njega plašt').
ἱμάτια (haljine) - grč. ἱμάτιον (himation): Imenica u akuzativu množine. Odnosi se na vanjski odjevni predmet, ogrtač ili općenito odjeću. Vraćanje njegove vlastite odjeće služi vraćanju njegovog vlastitog identiteta za trenutak pogubljenja, odjeće oko koje će vojnici pod križem bacati kocku.
ἀπήγαγον (odvedoše) - grč. ἀπάγω (apagō): Glagol u aoristu, aktivni indikativ. Složenica od ἀπό (od) i ἄγω (voditi). Pravni i vojnički termin koji se često koristi u kontekstu odvođenja osuđenika na suđenje ili pogubljenje. Naglašava prisilu i Isusovu podložnost rimskoj vlasti u tom trenutku.
εἰς τὸ σταυρῶσαι (u/za to razapeti) - grč. σταυρόω (stauroō): Artikulirani infinitiv aorista s prijedlogom εἰς koji izražava svrhu ili cilj. Dolazi od imenice σταυρός (stauros) - uspravan kolac ili križ. Ukazuje na konačni cilj cijelog procesa: najsramotniju i najokrutniju rimsku metodu pogubljenja, koja će postati središnji događaj kršćanske teologije otkupljenja.
Ovaj stih predstavlja dramatičnu prekretnicu u narativu o Isusovoj muci. Završava scena okrutnog izrugivanja unutar pretorija i započinje Isusov javni put prema samom raspeću na Golgoti. Povratak Isusove vlastite odjeće izuzetno je znakovit: On na križ ne ide kao komična, teatarska figura 'lažnog kralja' koju su vojnici stvorili za svoju zabavu u plaštu od ruganja, već kao On sam, Isus iz Nazareta, stvarni Sin Čovječji.
Kontrast između skarletnog plašta ruganja i njegove svakodnevne odjeće naglašava stvarnost i ogoljenost njegove ljudskosti u trenutku dok ga vode na pogubljenje. Pravni, vojnički izraz 'odvedoše' u kombinaciji s jasnom, hladnom svrhom 'razapinjanja' podcrtava neizbježnost i brutalnost rimske osude. Ipak, teološki gledano, to je tragični vrhunac puta kojim Isus dobrovoljno kroči u poniznosti, ispunjavajući proročanstva i Očevu volju radi otkupljenja čovječanstva.