pa ispletoše vijenac od trnja i staviše Mu ga na glavu, i trsku u Njegovu desnicu; i kleknuvši pred Njim, narugaše Mu se govoreći: "Zdravo, kralju Židova!"
I pljunuvši na Njega, uzeše trsku i udarahu Ga po glavi.
I kada Mu se narugaše, svukoše s Njega kabanicu, obukoše Mu Njegove haljine i odvedoše Ga da Ga razapnu.
A izlazeći nađoše čovjeka Cirenca, imenom Šimuna; njega prisiliše da ponese Njegov križ.
I došavši na mjesto zvano Golgota, što znači 'Lubanjsko mjesto',
I kada Mu se narugaše, svukoše s Njega kabanicu, obukoše Mu Njegove haljine i odvedoše Ga da Ga razapnu.
I kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše ga da ga razapnu.
καὶ ὅτε ἐνέπαιξαν αὐτῷ, ἐξέδυσαν αὐτὸν τὴν χλαμύδα καὶ ἐνέδυσαν αὐτὸν τὰ ἱμάτια αὐτοῦ καὶ ἀπήγαγον αὐτὸν εἰς τὸ σταυρῶσαι.¶
kai hote enepaixan autō exedusan auton tēn chlamuda kai enedusan auton ta himatia autou kai apēgagon auton eis to staurōsai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I kada se narugaše njemu, svukoše njega tu kabanicu i obukoše njega te haljine njegove i odvedoše njega u to razapeti."
1. kada se narugaše njemu Izvornik: ὅτε ἐνέπαιξαν αὐτῷ [hote enepaixan autō] Gramatika: Vremenski veznik praćen glagolom u aoristu aktivnom, treće lice množine, s dativom. Aorist ovdje označava da je cijeli obred izrugivanja priveden kraju i iscrpljen. Značenje: Ova fraza zatvara okvir okrutne vojniče igre započete u 29. stihu. Kad je okrutna zabava izgubila draž, započinje hladna, službena procedura izvršenja smrtne kazne.
2. svukoše njega tu kabanicu Izvornik: ἐξέδυσαν αὐτὸν τὴν χλαμύδα [exedusan auton tēn chlamuda] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom s dvostrukim akuzativom (akuzativ osobe i akuzativ stvari s određenim članom), što je tipična grčka konstrukcija kod glagola oblačenja i svlačenja. Značenje: Riječ označava kratki vojnički ili časnički plašt (hlamidu) koji su mu bili ogrnuli kao parodiju kraljevskog purpura (stih 28). Znakovito je da evanđelist izričito bilježi skidanje plašta, ali ne spominje skidanje trnove krune – Isus odlazi na križ okrunjen trnjem.
3. obukoše njega te haljine njegove Izvornik: ἐνέδυσαν αὐτὸν τὰ ἱμάτια αὐτοῦ [enedusan auton ta himatia autou] Gramatika: Aorist aktivni u trećem licu množine, ponovno s dvostrukim akuzativom. Imenica za odjeću je u akuzativu množine srednjeg roda i označava vanjske dijelove odjeće. Značenje: Prema rimskom običaju osuđenike su vodili na stratište gole, no u Judeji se, vjerojatno radi židovske osjetljivosti prema golotinji, dopuštalo nošenje odjeće do mjesta pogubljenja. Vraćanje vlastite odjeće ujedno priprema prizor pod križem gdje će vojnici upravo te haljine razdijeliti kockom (stih 35), ispunjavajući Psalam 22,19.
4. odvedoše njega Izvornik: ἀπήγαγον αὐτὸν [apēgagon auton] Gramatika: Drugi aorist aktivni u trećem licu množine od glagola složenog s prijedlogom 'od'. Označava odlučno odvođenje s jednog mjesta na drugo, često u sudskom ili vojnom kontekstu. Značenje: Glagol označava službeni polazak povorke iz upraviteljeva dvora prema stratištu izvan gradskih zidina. U izričaju odjekuje slika Sluge Gospodnjeg kojega 'kao janje na klanje odvode' (Iz 53,7).
5. u to razapeti Izvornik: εἰς τὸ σταυρῶσαι [eis to staurōsai] Gramatika: Prijedlog smjera ili svrhe praćen određenim članom u akuzativu srednjeg roda i poimeničenim infinitivom aorista aktivnog. Ova konstrukcija u novozavjetnom grčkom izražava jasnu namjeru i konačni cilj radnje ('s ciljem da ga razapnu'). Značenje: Cijelo kretanje povorke usmjereno je prema jednoj jedinoj svrsi – križu. Aorist infinitiva gleda na čin razapinjanja kao na konačno, odlučujuće izvršenje presude.
Ovaj stih predstavlja dramatičnu prekretnicu u narativu o Isusovoj muci. Završava scena okrutnog izrugivanja unutar pretorija i započinje Isusov javni put prema samom raspeću na Golgoti. Povratak Isusove vlastite odjeće izuzetno je znakovit: On na križ ne ide kao komična, teatarska figura 'lažnog kralja' koju su vojnici stvorili za svoju zabavu u plaštu od ruganja, već kao On sam, Isus iz Nazareta, stvarni Sin Čovječji.
Kontrast između skarletnog plašta ruganja i njegove svakodnevne odjeće naglašava stvarnost i ogoljenost njegove ljudskosti u trenutku dok ga vode na pogubljenje. Pravni, vojnički izraz 'odvedoše' u kombinaciji s jasnom, hladnom svrhom 'razapinjanja' podcrtava neizbježnost i brutalnost rimske osude. Ipak, teološki gledano, to je tragični vrhunac puta kojim Isus dobrovoljno kroči u poniznosti, ispunjavajući proročanstva i Očevu volju radi otkupljenja čovječanstva.