Oni Ga svukoše i odjenuše Mu skrletni plašt.
Oni Ga svukoše i odjenuše Mu skrletni plašt.
Od trnja oni ispletoše jednu krunu i staviše Njemu na glavu, kao i jednu trsku u desnu ruku; kleknuvši pred Njega, oni se izrugivahu s Njim, govoreći: »Zdravo, kralju Židova!«
Oni pljuvahu na Njega i, uzimajući trstike, udarahu Ga po glavi.
Nakon što su se narugali s Njim, skidoše Mu plašt i odjenuše ponovo Njegovu odjeću. Potom Ga odvedoše da bi bio razapet.
Kad iziđoše, oni nađoše jednog čovjeka, Cirenca, imenom Šimuna; oni ga uzeše da nosi Isusov križ.
Oni pljuvahu na Njega i, uzimajući trstike, udarahu Ga po glavi.
I pljunuvši na nj uzeše trsku i bijaše ga po glavi.
καὶ ἐμπτύσαντες εἰς αὐτὸν ἔλαβον τὸν κάλαμον καὶ ἔτυπτον εἰς τὴν κεφαλὴν αὐτοῦ.
kai emptusantes eis auton elabon ton kalamon kai etupton eis tēn kephalēn autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i pljunuvši na njega uzeše trsku i udarahu u glavu njegovu"
I (καί, kai) - Veznik koji povezuje događaje. Pljunuvši (ἐμπτύσαντες, emptypsantes) - Particip aorista aktivni od glagola ἐμπτύω (empyto). Particip aorista ukazuje na radnju koja prethodi glavnom glagolu. Pljuvanje je u antičkom svijetu bio izraz krajnjeg prijezira i duboke uvrede. Na njega (εἰς αὐτόν, eis auton) - Prijedlog 'eis' s akuzativom osobne zamjenice ukazuje na smjer ponižavajuće radnje izravno na Isusa. Uzeše (ἔλαβον, elabon) - Aorist indikativ aktivni od glagola λαμβάνω (lambano) - uzeti. Aorist izražava svršenu, trenutnu radnju u prošlosti. Trsku (τὸν κάλαμον, ton kalamon) - Akuzativ jednine imenice κάλαμος (kalamos). Određeni član (τὸν) ukazuje na specifičnu trsku koju su mu prethodno stavili u desnicu kao lažno, podrugljivo žezlo. I (καί, kai) - Veznik. Udarahu (ἔτυπτον, etypton) - Imperfekt indikativ aktivni od glagola τύπτω (typto) - udarati. Gramatička upotreba imperfekta ovdje je ključna: za razliku od aorista, on označava trajnu i ponavljanu radnju u prošlosti. Nisu ga udarili samo jednom, već su ga kontinuirano udarali. U glavu njegovu (εἰς τὴν κεφαλὴν αὐτοῦ, eis tēn kephalēn autou) - Prijedlog 'eis' s akuzativom koji označava mjesto udarca, uz posvojni genitiv. S obzirom na to da su mu ranije stavili trnovu krunu na glavu, uzastopni udarci trskom imali su za cilj zabijanje trnja dublje u kožu, spajajući psihološko ruganje s teškom fizičkom torturom.
Ovaj stih (Matej 27,30) zorno dočarava vrhunac Isusovog poniženja i zlostavljanja od strane rimskih vojnika prije raspeća. Simboli njegovog lažnog kraljevskog dostojanstva cinično su okrenuti protiv njega – trska koja je predstavljala žezlo postaje instrument mučenja kojim mu se iznova nanosi bol.
Teološki gledano, stih ispunjava starozavjetna proročanstva o Sluzi Patniku (osobito Izaija 50,6: 'Lice svoje nisam zaklonio od uvreda i pljuvanja'). Gramatička promjena iz aorista ('uzeše') u imperfekt ('udarahu') duboko naglašava neumoljivost i trajnost ustrajne patnje koju je Krist dobrovoljno preuzeo na sebe.