i svukavši Ga, zaogrnuše Mu skrletnu kabanicu,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
i svukavši Ga, zaogrnuše Mu skrletnu kabanicu,
pa ispletoše vijenac od trnja i staviše Mu ga na glavu, i trsku u Njegovu desnicu; i kleknuvši pred Njim, narugaše Mu se govoreći: "Zdravo, kralju Židova!"
I pljunuvši na Njega, uzeše trsku i udarahu Ga po glavi.
I kada Mu se narugaše, svukoše s Njega kabanicu, obukoše Mu Njegove haljine i odvedoše Ga da Ga razapnu.
A izlazeći nađoše čovjeka Cirenca, imenom Šimuna; njega prisiliše da ponese Njegov križ.
I pljunuvši na Njega, uzeše trsku i udarahu Ga po glavi.
I pljunuvši na nj uzeše trsku i bijaše ga po glavi.
καὶ ἐμπτύσαντες εἰς αὐτὸν ἔλαβον τὸν κάλαμον καὶ ἔτυπτον εἰς τὴν κεφαλὴν αὐτοῦ.
kai emptusantes eis auton elabon ton kalamon kai etupton eis tēn kephalēn autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I pljunuvši na njega uzeše tu trsku i udarahu po toj glavi njegovoj."
1. pljunuvši na njega Izvornik: ἐμπτύσαντες εἰς αὐτὸν [emptusantes eis auton] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu množine uz prijedlog s akuzativom smjera. Particip prethodi glavnim radnjama, a prijedlog pojačava izravnost čina usmjerenog ravno u osobu. Značenje: Pljuvanje u lice u židovskoj i antičkoj kulturi predstavljalo je vrhunac prezira, sramote i odbacivanja (usp. Br 12,14; Pnz 25,9). Nakon što su mu to već učinili članovi Velikog vijeća (Mt 26,67), sada to čine i pogani, čime se doslovno ostvaruje proroštvo Sluge Patnika koji ne skriva lica od pogrda i pljuvanja (Iz 50,6).
2. uzeše tu trsku Izvornik: ἔλαβον τὸν κάλαμον [elabon ton kalamon] Gramatika: Drugi aorist aktivni u trećem licu množine, praćen akuzativom jednine s određenim članom. Određeni član ('tu trsku') izravno upućuje na trsku koju su mu u prethodnom stihu stavili u desnicu kao lažno žezlo. Značenje: Predmet lažne kraljevske časti u hipu postaje oruđe fizičkog nasilja. Vojnici oduzimaju 'žezlo' iz njegove ruke kako bi njime kažnjavali njegova nositelja, čime parodija prelazi u čistu okrutnost.
3. udarahu Izvornik: ἔτυπτον [etupton] Gramatika: Imperfekt aktivni u trećem licu množine. Za razliku od okolnih aorista ('pljunuvši', 'uzeše') koji označavaju pojedinačne korake, imperfekt ovdje slika trajnu, ponavljanu radnju: udarali su ga opetovano, udarac za udarcem. Značenje: Neprekidno udaranje trskom po glavi na kojoj je već bio vijenac od trnja zabijalo je oštro trnje sve dublje u kožu. Gramatička promjena u imperfekt usporava pripovijedanje i zadržava pogled čitatelja na trajnosti i brutalnosti Isusova poniženja.
4. po toj glavi njegovoj Izvornik: εἰς τὴν κεφαλὴν αὐτοῦ [eis tēn kephalēn autou] Gramatika: Prijedložni izraz s akuzativom jednine i određenim članom. Prijedlog izvorno označava kretanje 'u' ili 'prema unutra', što uz glagol udaranja naglašava silinu udaraca usmjerenih točno u glavu. Značenje: Glava, koja je u prethodnom stihu bila okrunjena kao središte kraljevskog dostojanstva, sada postaje meta izravnog razaranja. Poniženje lažnog krunjenja dovršava se stvarnom, prodornom boli na istome mjestu.
Ovaj stih (Matej 27,30) zorno dočarava vrhunac Isusovog poniženja i zlostavljanja od strane rimskih vojnika prije raspeća. Simboli njegovog lažnog kraljevskog dostojanstva cinično su okrenuti protiv njega – trska koja je predstavljala žezlo postaje instrument mučenja kojim mu se iznova nanosi bol.
Teološki gledano, stih ispunjava starozavjetna proročanstva o Sluzi Patniku (osobito Izaija 50,6: 'Lice svoje nisam zaklonio od uvreda i pljuvanja'). Gramatička promjena iz aorista ('uzeše') u imperfekt ('udarahu') duboko naglašava neumoljivost i trajnost ustrajne patnje koju je Krist dobrovoljno preuzeo na sebe.