Tada im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i predade da bude razapet.
Tada im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i predade da bude razapet.
Tada vojnici upraviteljevi uzeše Isusa u pretorij i skupiše na Njega svu četu,
i svukavši Ga, zaogrnuše Mu skrletnu kabanicu,
pa ispletoše vijenac od trnja i staviše Mu ga na glavu, i trsku u Njegovu desnicu; i kleknuvši pred Njim, narugaše Mu se govoreći: "Zdravo, kralju Židova!"
I pljunuvši na Njega, uzeše trsku i udarahu Ga po glavi.
i svukavši Ga, zaogrnuše Mu skrletnu kabanicu,
I svukavši ga obukoše mu skerletnu kabanicu.
καὶ ἐκδύσαντες αὐτὸν χλαμύδα κοκκίνην περιέθηκαν αὐτῷ,
kai ekdusantes auton chlamuda kokkinēn periethēkan autō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i svukavši Ga kabanicu skrletnu zaogrnuše Njemu,"
1. svukavši Ga Izvornik: ἐκδύσαντες αὐτὸν [ekdusantes auton] Gramatika: Particip aorista aktivnog u nominativu množine muškog roda, s osobnom zamjenicom u akuzativu jednine kao objektom. Označava dovršenu radnju koja prethodi zaogrnutju plaštem. Značenje: Javno skidanje odjeće u antičkom je svijetu bilo čin krajnjeg poniženja i oduzimanja ljudskog dostojanstva (ili ponovno skidanje haljina nakon bičevanja kako bi Ga preodjenuli u lažnog kralja).
2. kabanicu skrletnu Izvornik: χλαμύδα κοκκίνην [chlamuda kokkinēn] Gramatika: Imenica i pridjev u akuzativu jednine ženskog roda, bez člana. Odsutnost člana ističe kakvoću predmeta ('jednu skrletnu kabanicu'). Značenje: 'Chlamys' je bio kratki vojnički ili časnički plašt kopčan na ramenu, a skrletna (jarkocrvena) boja dobivala se od crvca. Budući da je pravi kraljevski grimiz bio preskup, vojnici koriste obični crveni vojnički plašt kao parodiju kraljevskog plašta, nesvjesno upućujući i na boju krvi i grijeha (usp. Iz 1,18).
3. zaogrnuše Njemu Izvornik: περιέθηκαν αὐτῷ [periethēkan autō] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine, praćen osobnom zamjenicom u dativu jednine. Doslovno znači 'staviše oko Njega'. Značenje: Čin predstavlja početak lažne krunidbe (investiture) kojom rimski vojnici izruguju Isusovu kraljevsku titulu, a ujedno u dubokoj evanđeoskoj ironiji odaju počast istinskom Kralju.
Ovaj stih iz Matejevog evanđelja (Mt 27,28) vizualno dočarava trenutak iznimnog tjelesnog i psihičkog zlostavljanja Isusa Krista od strane rimske vojske. Nasilnim svlačenjem vlastitih haljina i odijevanjem u crveni vojnički plašt, pretorijanci brutalno parodiraju njegovu optužbu i titulu 'Kralja Židova', čineći od njega apsurdnu farsu i predmet općeg podsmijeha. Teološki gledano, prizor duboko ukazuje na kontrast između zemaljskog shvaćanja vojne i političke moći te stvarnog Kristovog kraljevstva. Kroz dragovoljno prihvaćanje apsolutne nemoći, sramote i poruge, Isus paradoksalno očituje istinsku, nesebičnu Božju ljubav, pri čemu lažna kraljevska odora rimskih vojnika ironično, iako nesvjesno, svjedoči njegovu pravu, nebesku vladavinu.