Tad upraviteljevi vojnici, odvodeći Isusa u upraviteljev dvor, sakupiše oko Njega svu četu.
Tad upraviteljevi vojnici, odvodeći Isusa u upraviteljev dvor, sakupiše oko Njega svu četu.
Oni Ga svukoše i odjenuše Mu skrletni plašt.
Od trnja oni ispletoše jednu krunu i staviše Njemu na glavu, kao i jednu trsku u desnu ruku; kleknuvši pred Njega, oni se izrugivahu s Njim, govoreći: »Zdravo, kralju Židova!«
Oni pljuvahu na Njega i, uzimajući trstike, udarahu Ga po glavi.
Nakon što su se narugali s Njim, skidoše Mu plašt i odjenuše ponovo Njegovu odjeću. Potom Ga odvedoše da bi bio razapet.
Od trnja oni ispletoše jednu krunu i staviše Njemu na glavu, kao i jednu trsku u desnu ruku; kleknuvši pred Njega, oni se izrugivahu s Njim, govoreći: »Zdravo, kralju Židova!«
I opletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim rugahu mu se govoreći: zdravo, care Judejski!
καὶ πλέξαντες στέφανον ἐξ ἀκανθῶν ἐπέθηκαν ἐπὶ τῆς κεφαλῆς αὐτοῦ καὶ κάλαμον ἐν τῇ δεξιᾷ αὐτοῦ, καὶ γονυπετήσαντες ἔμπροσθεν αὐτοῦ ἐνέπαιξαν αὐτῷ λέγοντες· χαῖρε ὁ βασιλεῦ τῶν Ἰουδαίων.
kai plexantes stephanon ex akanthōn epethēkan epi tēs kephalēs autou kai kalamon en tēa dexia autou kai gonupetēsantes emprosthen autou enepaixan autō legontes chaire ho basileu tōn Ioudaiōn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"i splevši vijenac od trnja staviše na glavu njegovu i trsku u desnicu njegovu, i kleknuvši pred njim rugahu se njemu govoreći: Zdravo, kralju Židova,"
πλέξαντες (splevši) - Grč. πλέκω (plekō). Aorist, aktivni particip. Označava dovršenu radnju koja prethodi glavnom glagolu. Ukazuje na promišljenu i okrutnu namjeru vojnika pri izradi instrumenta za mučenje i ruganje.
στέφανον ἐξ ἀκανθῶν (vijenac od trnja) - Grč. στέφανος (stephanos - pobjednički vijenac, kruna) i ἄκανθα (akantha - trnje). Genitiv materijala. Teološki gledano, ovo je inverzija slave i parodija carske krune. Dok rimski carevi nose zlatne vijence, Krist nosi trnje, koje u biblijskoj teologiji (Post 3,18) predstavlja prokletstvo pada, pokazujući da Krist preuzima prokletstvo svijeta na sebe.
ἐπέθηκαν (staviše / položiše) - Grč. ἐπιτίθημι (epitithēmi). Aorist, aktivni indikativ. Naglašava fizički i nasilan čin nametanja krune na Kristovu glavu.
κάλαμον (trsku) - Grč. κάλαμος (kalamos). Akuzativ jednine. Vojnici mu daju trsku kao parodiju vladarskog žezla, dodatno naglašavajući prividnu slabost, nemoć i apsurdnost Njegovog 'kraljevstva'.
γονυπετήσαντες (kleknuvši / padnuvši na koljena) - Grč. γονυπετέω (gonypeteō). Aorist, aktivni particip. Dolazi od riječi 'gony' (koljeno) i 'piptō' (pasti). Predstavlja čin lažnog štovanja. Ovdje je prisutna duboka teološka ironija, jer vojnici to čine u izrugivanju, ne znajući da je to Onaj pred kojim će se doista 'prignuti svako koljeno' (Fil 2,10).
ἐνέπαιξαν (rugahu se) - Grč. ἐμπαίζω (empaizō). Aorist, aktivni indikativ. Glagol doslovno znači 'ponašati se kao dijete' ili 'praviti od nekoga budalu'. Ukazuje na krajnje poniženje i sadističko ismijavanje Krista.
Χαῖρε, βασιλεῦ τῶν Ἰουδαίων (Zdravo, kralju Židova)
Grč. χαῖρε (chaire - imperativ od chairōraduj se, zdravo) i βασιλεύς (basileus - kralj). Ova fraza je direktna i podrugljiva parodija rimskog carskog pozdrava 'Ave, Caesar' (Zdravo, cezare). Nazivajući Ga 'kraljem Židova', vojnici se ne izruguju samo Isusu, već pokazuju i prezir prema cijelom židovskom narodu i njihovom iščekivanju Mesije.
Ovaj stih (Matej 27,29) predstavlja dramatičan vrhunac Kristove muke kroz duboku vizualnu i verbalnu parodiju. Rimski vojnici koriste sve prepoznatljive simbole carske moći – krunu, žezlo, ceremonijalno klanjanje i vladarski pozdrav – isključivo s ciljem Njegovog potpunog poniženja i dehumanizacije.
Međutim, kroz to brutalno izrugivanje skrivena je najdublja teološka istina evanđelja: vojnici nesvjesno objavljuju tko Isus doista jest. Njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta i ne temelji se na sili ili političkoj moći, već na poniznosti, patnji i otkupljenju. Preuzimajući trnje (simbol prokletstva iz Postanka) i trpeći lažno štovanje, Krist dovršava djelo spasenja, pretvarajući instrumente srama u simbole svoje vječne pobjede i slave.