A imahu tada glasovita uznika zvana Isus Baraba.
A imahu tada glasovita uznika zvana Isus Baraba.
Kad se dakle oni okupiše, reče im Pilat: "Koga hoćete da vam pustim: Isusa Barabu ili Isusa zvanoga Krist?"
Ta znao je da Ga iz zavisti predadoše.
A dok je on sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena govoreći: "Neka ti ništa ne bude s tim Pravednikom, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog Njega."
A veliki svećenici i starješine nagovoriše mnoštva da zaištu Barabu, a Isusa da pogube.
Ta znao je da Ga iz zavisti predadoše.
Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali.
ᾔδει γὰρ ὅτι διὰ φθόνον παρέδωκαν αὐτόν.¶
ēdei gar hoti dia phthonon paredōkan auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Znao je jer da kroz zavist predadoše njega."
1. Znao je jer Izvornik: ᾔδει γὰρ [ēdei gar] Gramatika: Glagol 'oida' u pluskvamperfektu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, koji u grčkom ima značenje imperfekta ('znao je', 'bio je svjestan'). Veznik 'gar' (jer) uvodi objašnjenje Pilatova postupka iz prethodnog stiha. Značenje: Glagol označava unutarnji uvid i jasno shvaćanje situacije: Pilat nije bio u zabludi glede stvarnih motiva tužitelja.
2. kroz zavist Izvornik: διὰ φθόνον [dia phthonon] Gramatika: Prijedlog 'dia' s akuzativom jednine izražava uzrok ili unutarnji motiv radnje ('zbog zavisti', 'iz zavisti'). Značenje: Riječ 'phthonos' označava zlobnu zavist i kivnost zbog tuđeg ugleda i utjecaja u narodu, što razotkriva da optužba glavara nije proizlazila iz vjernosti Zakonu ni Rimu, nego iz ugroženog položaja.
3. predadoše njega Izvornik: παρέδωκαν αὐτόν [paredōkan auton] Gramatika: Aorist indikativa aktivnog, 3. lice množine, s osobnom zamjenicom u akuzativu jednine. Aorist sažima čin izručenja Isusa rimskim vlastima kao već izvršeno djelo. Značenje: Glagol 'paradidōmi' (predati, izručiti) ključni je teološki pojam Muke koji povezuje Judinu izdaju, predaju od strane velikih svećenika i Božji plan spasenja.
Ovaj stih (Matej 27:18) pruža iznimno važan uvid u sudski proces protiv Isusa, otkrivajući da je rimski upravitelj Poncije Pilat u potpunosti prozreo prave motive židovskih vjerskih vođa. Pilat shvaća da Isus nije nikakav politički pobunjenik niti stvarna prijetnja rimskoj vlasti, već isključivo žrtva duboke, zlobne zavisti (fthonos) onih čiji je religijski monopol i društveni status bio ugrožen Isusovim djelovanjem.
Teološka poruka ovog stiha snažno naglašava Isusovu nevinost pred svjetovnim sudom i ujedno razotkriva razornu prirodu ljudskog grijeha. Najveća nepravda u ljudskoj povijesti nije proizašla iz potrage za istinskom pravdom, nego iz ljudske taštine i zavisti koja se skrivala pod krinkom brige za Zakon i naciju.