Matej 27,16 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Imahu pak tada uznika glasovita zvana Isusa Barabu."

1. Imahu pak tada Izvornik: εἶχον δὲ τότε [eichon de tote] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice množine, s česticom δέ i vremenskim prilogom τότε. Imperfekt opisuje postojeće stanje u tom trenutku ('držali su u zatvoru'), dok neodređeno 3. lice množine obuhvaća rimske vlasti ili javnost općenito. Značenje: Uopćeni prijelaz s blagdanskog običaja (stih 15) na konkretnu povijesnu situaciju ('tada') u kojoj se Pilatu otvara prilika da pokuša riješiti slučaj s Isusom.

2. glasovita Izvornik: ἐπίσημον [episēmon] Gramatika: Pridjev u akuzativu jednine muškog roda, složenica od prijedloga ἐπί (na) i imenice σῆμα (znak, biljeg). Doslovno znači 'obilježen', 'onaj koji nosi prepoznatljiv znak'. Značenje: Riječ je neutralna u korijenu i označava nekoga tko se ističe iz mnoštva, bilo po dobru ('znamenit, ugledan') bilo po zlu ('zloglasan'). Baraba je bio javno poznat svim stanovnicima Jeruzalema, što ga čini izravnim pandanom općepoznatom Isusu iz Nazareta.

3. zvana Izvornik: λεγόμενον [legomenon] Gramatika: Particip prezenta pasivnog u akuzativu jednine muškog roda od glagola λέγω. Slaže se s imenicom δέσμιον (uznika) i uvodi njegovo vlastito ime. Značenje: U idućem stihu (27,17) Pilat će istim tim participom opisati i Krista ('Isusa zvanog Krist'). Time evanđelist jezično postavlja dvojicu zatvorenika u izravnu simetriju pred očima čitatelja. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik kasnohebrejskog i aramejskog imena Ješua (Yeshua), što je skraćeni oblik starijeg hebrejskog imena Jošua (Yehoshua), složenog od teofornog elementa 'Jahu' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti).

- Baraba [Βαραββᾶς (aram. בַּר אַבָּא) / Barabbas] (osoba) Znači: Sin očev (ili: Sin učiteljev) Tvorba: Grčka transliteracija aramejskog patronima složenog od riječi 'bar' (sin) i 'abba' (otac; u rabinskoj uporabi i počasni naslov za učitelja). U ovom izvorniku stoji uz osobno ime Isus ('Isus Baraba'), što stvara snažan teološki kontrast između 'Isusa, sina očevog' i Isusa Krista, pravog Sina Oca nebeskoga.

Ovaj stih postavlja pozornicu za jedan od najdubljih i najdramatičnijih izbora zabilježenih u evanđeljima. Pilat pred narod iznosi nevjerojatan kontrast između dvojice ljudi koji nose isto ime (Isus), prisiljavajući ih da donesu odluku. S jedne strane nalazi se Isus Baraba, zloglasni pobunjenik i ubojica. S druge strane nalazi se Isus Krist, potpuno nevini Spasitelj čije kraljevstvo nije od ovoga svijeta.

Najveća teološka težina i ironija leži u značenju imena 'Baraba', što se s aramejskog prevodi kao 'sin oca'. Narod namjerno bira osloboditi lažnog 'sina očevog' koji je donosio smrt i prekršio zakon, dok odbacuju i u smrt šalju pravog i vječnog Sina Očevog koji donosi život i ispunjava zakon. Oslobađanje krivca i raspeće nevinoga u ovoj sceni postaje najočitija slika doktrine supstitucijske žrtve (zamjenskog otkupljenja) – pravi Sin nebeskog Oca dobrovoljno preuzima osudu i kaznu kako bi pobunjeni grešnik mogao biti pušten na slobodu.