Početna ›

Matej 27,20 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Ta znao je da Ga iz zavisti predadoše.

A dok je on sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena govoreći: "Neka ti ništa ne bude s tim Pravednikom, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog Njega."

A veliki svećenici i starješine nagovoriše mnoštva da zaištu Barabu, a Isusa da pogube.

A upravitelj odgovori i reče im: "Kojega od dvojice hoćete da vam pustim?" A oni rekoše: "Barabu."

Govori im Pilat: "Što dakle da učinim s Isusom zvanim Krist?" Govore svi: "Neka bude razapet!"

Biblija

A veliki svećenici i starješine nagovoriše mnoštva da zaištu Barabu, a Isusa da pogube.

Daničić-Karadžić

A glavari sveštenički i starješine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube.

Original

Οἱ δὲ ἀρχιερεῖς καὶ οἱ πρεσβύτεροι ἔπεισαν τοὺς ὄχλους ἵνα αἰτήσωνται τὸν Βαραββᾶν, τὸν δὲ Ἰησοῦν ἀπολέσωσιν.¶

Izgovor

Hoi de archiereis kai hoi presbuteroi epeisan tous ochlous ina aitēsōntai ton Barabban ton de Iēsoun apolesōsin

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Ti pak glavari svećenički i ti starješine nagovoriše te mnoštva da zaištu toga Barabu, toga pak Isusa pogube."

Analiza

1. Ti pak glavari svećenički i ti starješine Izvornik: Οἱ δὲ ἀρχιερεῖς καὶ οἱ πρεσβύτεροι [Hoi de archiereis kai hoi presbuteroi] Gramatika: Dvije imenice u nominativu množine muškog roda, svaka sa svojim određenim članom, povezane veznikom 'kai', dok čestica 'de' uvodi suprotnost prema upozorenju Pilatove žene iz prethodnog stiha. Značenje: Ponavljanje određenog člana pred objema skupinama ističe dvije službene sastavnice Velikog vijeća (Sinedrija) koje zajednički i organizirano djeluju protiv Isusa.

2. nagovoriše te mnoštva Izvornik: ἔπεισαν τοὺς ὄχλους [epeisan tous ochlous] Gramatika: Aorist indikativa aktivnog, 3. lice množine glagola 'peithō', s objektom u akuzativu množine. Aorist ovdje označava uspješno izvršenu radnju: ne samo da su ih nagovarali, nego su ih i pridobili. Značenje: Dok Pilat oklijeva na sudačkoj stolici, vjerski vođe koriste stanku kako bi izmanipulirali narod i preokrenuli javno mnijenje.

3. da zaištu toga Barabu Izvornik: ἵνα αἰτήσωνται τὸν Βαραββᾶν [ina aitēsōntai ton Barabban] Gramatika: Veznik 'hina' s konjunktivom aorista medija, 3. lice množine, uvodi namjernu izričnu rečenicu. Medijalni oblik glagola 'aiteō' naglašava da mnoštvo traži nešto za sebe, u vlastitom interesu. Značenje: Narod biva naveden da kao dar za sebe zatraži poznatog pobunjenika umjesto pravog Otkupitelja.

4. toga pak Isusa pogube Izvornik: τὸν δὲ Ἰησοῦν ἀπολέσωσιν [ton de Iēsoun apolesōsin] Gramatika: Čestica 'de' stvara oštru antitezu ('s jedne strane Barabu, a s druge Isusa'), a glagol 'apollymi' stoji u konjunktivu aorista aktivnog, 3. lice množine, još uvijek ovisan o vezniku 'hina'. Značenje: Glagol 'apollymi' znači uništiti, upropastiti ili pogubiti, čime se otkriva da krajnji cilj nagovaranja nije samo Barabino oslobođenje, nego Isusova smrt. Imena: - Baraba [Βαραββᾶς (aram. בַּר אַבָּא Bar Abba) / Barabbas] (osoba) Znači: Sin očev Tvorba: Aramejsko patronimsko ime sastavljeno od riječi 'bar' (sin) i 'abba' (otac).

- Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua / יְהוֹשֻׁעַ Yehoshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog imena Ješua (Jehošua), izvedenog od Božjeg imena Jahve i glagola 'jaša' (spasiti).

Zaključak

Ovaj stih (Matej 27:20) prikazuje tragični vrhunac duhovne sljepoće i manipulacije unutar tadašnjeg društva. Religiozne i društvene vođe Izraela, umjesto da prepoznaju i prihvate dugo iščekivanog Mesiju, koriste svoj autoritet i utjecaj kako bi izmanipulirali povodljivu svjetinu. Scena oštro i potresno oslikava kontrast između ljudske nepravde i božanskog suvereniteta: nevinog i pravednog se osuđuje, dok se krivca i pobunjenika (Barabu) oslobađa. To predstavlja vrlo ranu i snažnu sliku zamjenske žrtve – Isus preuzima mjesto grešnika koji zaslužuje smrt.

Ovakvo odbacivanje Isusa od strane Njegovog vlastitog naroda izravno ispunjava starozavjetna proročanstva o odbačenom Patničkom Sluzi (Izaija 53). Odluka da se zatraži život onoga koji uzima živote, umjesto onoga koji daje život, naglašava apsolutnu dubinu ljudske grešnosti. Istovremeno, to ukazuje na nužnost otkupljenja koje će proizaći upravo iz nepravednog križa kojeg su ljudi u svojoj zaslijepljenosti sami zatražili.