Jer, on je znao da su Ga izručili iz zavisti.
Jer, on je znao da su Ga izručili iz zavisti.
Dok on sjeđaše na podiju, njegova mu žena dade reći: 'Ne miješaj se u stvar tog pravednika! Jer danas ja bijah uznemirena u snu zbog Njega.'
Veliki svećenici i starješine uvjeriše mnoštvo da ište Barabu, a da dade pogubiti Isusa.
Preuzimajući riječ, upravitelj ih upita: "Kojeg od njih dvojice hoćete da vam oslobodim?" Oni odgovoriše: "Barabu."
Pilat ih upita: "Što, dakle, da učinim s Isusom, kojeg zovu Krist?" Oni svi odgovoriše: "Da bude razapet!"
Veliki svećenici i starješine uvjeriše mnoštvo da ište Barabu, a da dade pogubiti Isusa.
A glavari sveštenički i starješine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube.
Οἱ δὲ ἀρχιερεῖς καὶ οἱ πρεσβύτεροι ἔπεισαν τοὺς ὄχλους ἵνα αἰτήσωνται τὸν Βαραββᾶν, τὸν δὲ Ἰησοῦν ἀπολέσωσιν.¶
Hoi de archiereis kai hoi presbuteroi epeisan tous ochlous ina aitēsōntai ton Barabban ton de Iēsoun apolesōsin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"A veliki svećenici i starješine nagovoriše mnoštva da zatraže Barabu, a Isusa pogube."
1.ἀρχιερεῖς Hrvatski: veliki svećenici / glavari svećenički Izvornik: ἀρχιερεύς (archiereus) Transliteracija: arhiereis Gramatika: Imenica, muški rod, nominativ množine. Teološko značenje: Predstavljaju najviši religijski autoritet u Izraelu, članovi Sanhedrina. Njihova prisutnost ovdje naglašava institucionalno i religijsko odbacivanje Isusa, ispunjavajući tako sliku o graditeljima koji odbacuju zaglavni kamen.
2.πρεσβύτεροι Hrvatski: starješine Izvornik: πρεσβύτερος (presbyteros) Transliteracija: presbyteroi Gramatika: Imenica/pridjev, muški rod, nominativ množine. Teološko značenje: Utjecajni laici i članovi židovske zajednice i Vijeća (Sanhedrina). Oni predstavljaju društveni i politički vrhunac naroda koji se udružuje sa svećenstvom protiv Mesije u jedinstvenom frontu.
3.ἔπεισαν Hrvatski: nagovoriše / uvjeriše Izvornik: πείθω (peithō) Transliteracija: epeisan Gramatika: Glagol, aorist, aktivni, indikativ, 3. lice množine. Aorist ukazuje na dovršenu, povijesnu radnju. Teološko značenje: Riječ implicira aktivno i uspješno uvjeravanje ili manipulaciju. Vodstvo koristi svoj utjecaj kako bi okrenulo narod protiv Isusa, pokazujući kako se moć zloupotrebljava za postizanje nepravednih i po život opasnih ciljeva.
4.ὄχλους Hrvatski: mnoštva / svjetinu Izvornik: ὄχλος (ochlos) Transliteracija: ochlous Gramatika: Imenica, muški rod, akuzativ množine. Teološko značenje: Često se odnosi na običan puk. U Evanđeljima su mnoštva često prevrtljiva – tek nekoliko dana ranije su Isusa slavili kao Mesiju (Cvjetnica), a sada su pod utjecajem autoriteta izmanipulirani da traže Njegovu smrt.
5.αἰτήσωνται Hrvatski: zatraže / ištu Izvornik: αἰτέω (aiteō) Transliteracija: aitēsōntai Gramatika: Glagol, aorist, srednji, konjunktiv, 3. lice množine. Konjunktiv se koristi s veznikom 'ἵνα' (hina - da) za izražavanje namjere ili svrhe. Teološko značenje: Srednje stanje glagola implicira da traže nešto za sebe ili u vlastitom (krivo shvaćenom) interesu. Biranje Barabe, razbojnika i pravog pobunjenika, umjesto Kneza Mira, savršeno ilustrira duboku duhovnu sljepoću naroda.
6.ἀπολέσωσιν Hrvatski: pogube / unište Izvornik: ἀπόλλυμι (apollymi) Transliteracija: apolesōsin Gramatika: Glagol, aorist, aktivni, konjunktiv, 3. lice množine. Teološko značenje: Ova riječ nosi težinu potpunog uništenja i propasti, a ne samo fizičke smrti. To je ultimativni cilj protivnika – potpuno ukloniti Sina Božjega. Ironija evanđelja leži u tome što upravo to 'uništenje' na križu postaje temelj za spasenje svijeta.
Ovaj stih (Matej 27:20) prikazuje tragični vrhunac duhovne sljepoće i manipulacije unutar tadašnjeg društva. Religiozne i društvene vođe Izraela, umjesto da prepoznaju i prihvate dugo iščekivanog Mesiju, koriste svoj autoritet i utjecaj kako bi izmanipulirali povodljivu svjetinu. Scena oštro i potresno oslikava kontrast između ljudske nepravde i božanskog suvereniteta: nevinog i pravednog se osuđuje, dok se krivca i pobunjenika (Barabu) oslobađa. To predstavlja vrlo ranu i snažnu sliku zamjenske žrtve – Isus preuzima mjesto grešnika koji zaslužuje smrt.
Ovakvo odbacivanje Isusa od strane Njegovog vlastitog naroda izravno ispunjava starozavjetna proročanstva o odbačenom Patničkom Sluzi (Izaija 53). Odluka da se zatraži život onoga koji uzima živote, umjesto onoga koji daje život, naglašava apsolutnu dubinu ljudske grešnosti. Istovremeno, to ukazuje na nužnost otkupljenja koje će proizaći upravo iz nepravednog križa kojeg su ljudi u svojoj zaslijepljenosti sami zatražili.