Početna

Matej 27,22 — Evanđelje po Mateju

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Veliki svećenici i starješine uvjeriše mnoštvo da ište Barabu, a da dade pogubiti Isusa.

Preuzimajući riječ, upravitelj ih upita: "Kojeg od njih dvojice hoćete da vam oslobodim?" Oni odgovoriše: "Barabu."

Pilat ih upita: "Što, dakle, da učinim s Isusom, kojeg zovu Krist?" Oni svi odgovoriše: "Da bude razapet!"

On preuze: "Koje je, dakle, zlo On počinio?" Ali oni zavikaše još jače: "Da bude razapet!"

Vidjevši da to ne služi ničemu, već da se stvar pretvara u pobunu, Pilat uze vode i opra svoje ruke pred mnoštvom, govoreći: "Ja sam nedužan za tu krv. To je vaša stvar!"

Biblija

Pilat ih upita: "Što, dakle, da učinim s Isusom, kojeg zovu Krist?" Oni svi odgovoriše: "Da bude razapet!"

Daničić-Karadžić

Reče im Pilat: a šta ću činiti s Isusom prozvanijem Hristom? Rekoše mu svi: da se razapne.

Original

λέγει αὐτοῖς ὁ Πιλᾶτος· τί οὖν ποιήσω Ἰησοῦν τὸν λεγόμενον χριστόν; λέγουσιν αὐτῷ πάντες· σταυρωθήτω.

Izgovor

legei autois ho Pilatos ti oun poiēsō Iēsoun ton legomenon christon legousin autō pantes staurōthētō

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Kaže njima taj Pilat: Što dakle učinit ću Isusu onom zvanom Krist? Kažu svi: Neka bude razapet."

Analiza

Kaže / grč. λέγει / transliteracija: legei - Prezent aktivni indikativ, treće lice jednine. Upotreba povijesnog prezenta (praesens historicum) pridonosi živosti naracije, čineći scenu dramatičnijom i uvodeći nas izravno u napeti trenutak suđenja. Njima / grč. αὐτοῖς / transliteracija: autois - Osobna zamjenica trećeg lica, dativ množine. Odnosi se na okupljene glavare svećeničke, starješine i svjetinu. Taj / grč. ὁ / transliteracija: ho - Određeni član, nominativ jednine muškog roda. Često se koristi uz vlastita imena. Pilat / grč. Πιλᾶτος / transliteracija: Pilatos - Imenica, nominativ jednine muškog roda. Njegovo pitanje otkriva političku kalkulaciju i prebacivanje odgovornosti. Što / grč. τί / transliteracija: ti - Upitna zamjenica, akuzativ jednine srednjeg roda. Dakle / grč. οὖν / transliteracija: oun - Veznik koji traži logičan zaključak na temelju prethodne situacije (puštanja Barabe). Učinit ću / grč. ποιήσω / transliteracija: poiēsō - Aorist aktivni subjunktiv (ili futur indikativ), prvo lice jednine. Ovo je deliberativno pitanje; Pilat traži savjet svjetine, gubeći autoritet pravednog suca. Isusu / grč. Ἰησοῦν / transliteracija: Iēsoun (heb. יֵשׁוּעַ - Yeshua) - Imenica, akuzativ jednine. Ime koje znači 'Jahve spašava'. Onom / grč. τὸν / transliteracija: ton - Određeni član, akuzativ jednine muškog roda. Zvanom / grč. λεγόμενον / transliteracija: legomenon - Prezent pasivni particip, akuzativ jednine muškog roda. Znači 'koji se naziva'. Ovim se izrazom Pilat ograđuje od Isusovog mesijanstva. Krist / grč. χριστόν / transliteracija: christon (heb. מָשִׁיחַ - Mashiach) - Imenica, akuzativ jednine muškog roda. Znači 'Pomazanik', titula s dubokom teološkom težinom koja se smatrala političkom prijetnjom Rimskom Carstvu. Kažu / grč. λέγουσιν / transliteracija: legousin - Prezent aktivni indikativ, treće lice množine. Ponovno povijesni prezent koji opisuje brzu reakciju. Svi / grč. πάντες / transliteracija: pantes - Pridjev, nominativ množine muškog roda. Označava potpunu jednoglasnost okupljene mase u odbacivanju Mesije. Neka bude razapet / grč. σταυρωθήτω / transliteracija: staurōthētō - Aorist pasivni imperativ, treće lice jednine glagola σταυρόω (stauroō). Snažan izraz koji izriče konačni zahtjev za najokrutnijom, najsramotnijom i prokletom smrću. Korištenje pasiva implicira prepuštanje samog čina egzekucije Rimljanima.

Zaključak

Ovaj stih predstavlja dramatičnu prekretnicu u izvještaju o Isusovoj muci (Matej 27:22). Kroz deliberativno pitanje 'Što dakle da učinim s Isusom zvanim Krist?', Pilat pokušava oprati ruke od odgovornosti, istovremeno ironično objavljujući Isusovu mesijansku titulu. Odgovor naroda je šokantan i jednoglasan zahtjev za najbrutalnijom smrtnom kaznom – raspećem. Teološki gledano, ovaj trenutak savršeno oslikava dubinu ljudske palosti i potpuno odbacivanje Božjeg Pomazanika. Jednoglasni uzvik osude ispunjava starozavjetna proročanstva o odbačenom Sluzi patniku. Ipak, u čudesnoj providnosti, upravo taj sramotni križ koji je nepravedno zatražen postaje Božji suvereni instrument za spasenje čovječanstva.