Preuzimajući riječ, upravitelj ih upita: "Kojeg od njih dvojice hoćete da vam oslobodim?" Oni odgovoriše: "Barabu."
Preuzimajući riječ, upravitelj ih upita: "Kojeg od njih dvojice hoćete da vam oslobodim?" Oni odgovoriše: "Barabu."
Pilat ih upita: "Što, dakle, da učinim s Isusom, kojeg zovu Krist?" Oni svi odgovoriše: "Da bude razapet!"
On preuze: "Koje je, dakle, zlo On počinio?" Ali oni zavikaše još jače: "Da bude razapet!"
Vidjevši da to ne služi ničemu, već da se stvar pretvara u pobunu, Pilat uze vode i opra svoje ruke pred mnoštvom, govoreći: "Ja sam nedužan za tu krv. To je vaša stvar!"
Sav narod odgovori: "Mi uzimamo Njegovu Krv na sebe i na svoju djecu!"
On preuze: "Koje je, dakle, zlo On počinio?" Ali oni zavikaše još jače: "Da bude razapet!"
Sudija pak reče: a kakvo je zlo učinio? A oni iz glasa povikaše govoreći: da se razapne.
ὁ δὲ ἡγεμὼν ἔφη· τί γὰρ κακὸν ἐποίησεν; οἱ δὲ περισσῶς ἔκραζον λέγοντες· σταυρωθήτω.¶
ho de hēgemōn ephē ti gar kakon epoiēsen hoi de perissōs ekrazon legontes staurōthētō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"On pak reče: Što naime zlo učini? Oni pak silnije vikahu govoreći: Neka se razapne."
1. reče (hrvatski), ἔφη (grč. φημί), efē (transliteracija) Gramatičke nijanse: Aorist (ili imperfekt sa značenjem aorista) aktivni indikativ, 3. lice jednine. Označava specifičan, jasan čin govora. Teološko značenje: Predstavlja pokušaj glasa razuma. Pilat izgovara kratko i jasno pitanje, pokušavajući zaustaviti nepravdu temeljem rimskog prava.
2. Što... zlo (hrvatski), Τί... κακὸν (grč. τί... κακός), Ti... kakon (transliteracija) Gramatičke nijanse: 'Τί' je upitna zamjenica, a 'κακὸν' je pridjev u srednjem rodu, akuzativ jednine. Ovdje 'kakon' funkcionira kao imenica (zlodjelo, zločin). Teološko značenje: Svjetovna vlast ne može pronaći apsolutno nikakvu moralnu ni zakonsku krivnju na Isusu. Ovo snažno naglašava Njegovu savršenu nevinost i bezgrešnost.
3. učini (hrvatski), ἐποίησεν (grč. ποιέω), epoiēsen (transliteracija) Gramatičke nijanse: Aorist aktivni indikativ, 3. lice jednine. Odnosi se na završenu radnju u prošlosti. Teološko značenje: Pilat traži konkretno počinjeno nedjelo koje zaslužuje kaznu, čime se ukazuje na neopravdanost optužbi budući da su Isusova djela bila samo liječenje, učenje i milosrđe.
4. silnije / prekomjerno (hrvatski), περισσῶς (grč. περισσῶς), perissōs (transliteracija) Gramatičke nijanse: Prilog koji označava nešto što prelazi svaku mjeru, iznimno jako, više nego prije. Teološko značenje: Ukazuje na iracionalnu eskalaciju mržnje. Kada istina progovori, masa uzvraća nerazumnim i neograničenim gnjevom manipuliranim od strane vjerskih vođa.
5. vikahu (hrvatski), ἔκραζον (grč. κράζω), ekrazon (transliteracija) Gramatičke nijanse: Imperfekt aktivni indikativ, 3. lice množine. Upotreba imperfekta je ovdje ključna: to nije bio jedan povik, već neprekidno, dugotrajno i uporno urlanje koje je trajalo neko vrijeme. Teološko značenje: Prikazuje mehanizam rulje koja ne nudi logične argumente, već se služi zaglušujućom bukom, zastrašivanjem i psihološkim pritiskom kako bi nadvladala pravdu.
6. Neka se razapne (hrvatski), Σταυρωθήτω (grč. σταυρόω), staurōthētō (transliteracija) Gramatičke nijanse: Aorist pasivni imperativ, 3. lice jednine. Izražava bezuvjetnu i oštru zapovijed. Pasiv naznačuje da radnju na Njemu treba izvršiti netko drugi (Rimljani). Teološko značenje: Svjetina traži najokrutniju, najsramotniju rimsku kaznu namijenjenu robovima i prevratnicima. Time se ispunjava Pismo i duboko teološko značenje križa na kojem Bezgrešni preuzima prokletstvo za grijehe cijeloga svijeta (Galaćanima 3,13).
Ovaj stih (najvjerojatnije iz Mateja 27,23) prikazuje vrhunac dramatične napetosti tijekom Isusovog suđenja pred rimskim upraviteljem Pilatom. U njemu je jasno oslikan oštar kontrast između Pilatovog pravnog, logičnog traženja argumenata za smrtnu kaznu ('Što je zlo učinio?') i potpuno iracionalne, razjarene mržnje svjetine. Dok razum traži konkretan dokaz krivnje, masa, potpuno bez argumenta, odgovara divljaštvom i isključivom agresijom.
Izvanredna gramatička dinamika teksta, osobito korištenje trajnog glagolskog vremena (imperfekta) u riječi 'vikahu' nasuprot oštrom i konačnom aoristu imperativu 'Neka se razapne', savršeno dočarava nepopustljivi psihološki pritisak svjetine. Teološki, prizor utjelovljuje tragičnu stvarnost ljudske pale naravi: iracionalno odbacivanje utjelovljene Istine i nepravednu osudu Božjeg Sina koji mirno prihvaća žrtvu kako bi tu istu mržnju slomio svojom ljubavlju na križu.