Matej 27,25 — Evanđelje po Mateju

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I odgovorivši sav taj narod reče: Ta krv njegova na nas i na tu djecu našu."

I (καὶ - kai): Veznik koji povezuje ovu rečenicu s prethodnom radnjom (Pilatovim pranjem ruku). odgovorivši (ἀποκριθεὶς - apokritheis): Particip aorista pasivnog (deponentni glagol s aktivnim značenjem) glagola ἀποκρίνομαι. Označava jednokratan, trenutačan odgovor. sav (πᾶς - pas): Pridjev u nominativu jednine muškog roda. Naglašava sveobuhvatnost, odnosno da je cijelo prisutno mnoštvo sudjelovalo u uzviku. taj (ὁ - ho): Određeni član u nominativu jednine muškog roda (u hrvatskom preveden pokaznom zamjenicom radi doslovnosti). narod (λαὸς - laos): Imenica u nominativu jednine muškog roda. U Novom zavjetu često specifično označava židovski narod ili sveti puk, za razliku od pogana (ἔθνος). Ovdje se odnosi na okupljeno mnoštvo u Jeruzalemu. reče (εἶπεν - eipen): Aorist aktivni indikativ, treće lice jednine glagola λέγω (govoriti). Aorist ukazuje na povijesni, svršeni čin izricanja. Ta (Τὸ - to): Određeni član u nominativu jednine srednjeg roda. krv (αἷμα - haima): Imenica u nominativu jednine srednjeg roda. Metaforički i teološki, 'krv' ovdje označava život, nasilnu smrt i posljedičnu krivnju za ubojstvo (krvna krivnja). njegova (αὐτοῦ - autou): Osobna zamjenica u genitivu jednine muškog roda. Odnosi se na Isusa Krista. na (ἐφʼ - eph'): Prijedlog ἐπί (ispred samoglasnika s hrapavim hakom gubi krajnji vokal i dobiva apostrof te prelazi u ἐφʼ). S akuzativom označava smjer i prebacivanje tereta odgovornosti. nas (ἡμᾶς - hēmas): Osobna zamjenica prvog lica u akuzativu množine. Okupljeni dobrovoljno preuzimaju krivnju na sebe. i (καὶ - kai): Veznik koji proširuje izjavu. na (ἐπὶ - epi): Isti prijedlog kao i ranije, s akuzativom. tu (τὰ - ta): Određeni član u akuzativu množine srednjeg roda. djecu (τέκνα - tekna): Imenica u akuzativu množine srednjeg roda. Odnosi se na potomstvo. U biblijskom mentalitetu, blagoslovi i prokletstva (kao i krivnja za grijeh) često su imali generacijsku i obiteljsku dimenziju. našu (ἡμῶν - hēmōn): Osobna zamjenica u genitivu množine.

Ovaj stih (Matej 27:25) predstavlja jedan od najtežih i najdramatičnijih trenutaka u biblijskom izvještaju o Kristovoj muci. Okupljeno mnoštvo, potaknuto vjerskim vođama, koristi duboko ukorijenjeni starozavjetni pravni i teološki idiom (slično kao u Jošui 2:19 i 2. Samuelovoj 1:16) kojim se preuzima krvna krivnja. Ovom izjavom oni formalno oslobađaju rimskog upravitelja Pilata odgovornosti za nepravednu osudu i dragovoljno prihvaćaju sve duhovne i zemaljske posljedice Isusovog smaknuća, ne samo na sebe već i na svoje potomstvo.

Kroz stoljeća crkvene povijesti, ovaj je stih nažalost često služio kao izgovor za zlokobnu 'doktrinu o bogoubojstvu' i antisemitsko progonstvo Židova. Međutim, takva tumačenja radikalno proturječe cjelokupnom duhu Novog zavjeta i teologiji križa. Prema novozavjetnoj poruci, Kristova smrt nije isključiva krivnja jedne povijesne skupine, već posljedica grijeha cijelog čovječanstva. Štoviše, krv koju je to mnoštvo tražilo da padne na njih kao osuda, ista je ona krv za koju kršćanska teologija vjeruje da donosi spasenje i pomirenje sa Stvoriteljem.