i govoreći: "Ti koji razaraš Hram i za tri ga dana gradiš, spasi samoga Sebe; ako si Sin Božji, siđi s križa!"
i govoreći: "Ti koji razaraš Hram i za tri ga dana gradiš, spasi samoga Sebe; ako si Sin Božji, siđi s križa!"
Jednako su i veliki svećenici, rugajući se s pismoznancima i starješinama, govorili:
"Druge je spasio, a samoga Sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov, neka sada siđe s križa i vjerovat ćemo u Njega!
Pouzdao se u Boga; neka Ga sada izbavi ako Ga hoće, jer reče: 'Božji sam Sin!'"
A to isto predbacivahu Mu i razbojnici koji bijahu s Njim razapeti.
"Druge je spasio, a samoga Sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov, neka sada siđe s križa i vjerovat ćemo u Njega!
Drugima pomože, a sebi ne može pomoći. Ako je car Izrailjev, neka siđe sad s krsta pa ćemo ga vjerovati.
ἄλλους ἔσωσεν, ἑαυτὸν οὐ δύναται σῶσαι. εἰ βασιλεὺς Ἰσραήλ ἐστιν, καταβάτω νῦν ἀπὸ τοῦ σταυροῦ, καὶ πιστεύσομεν ἐπ᾽ αὐτόν.
allous esōsen he'auton ou dunatai sōsai ei basileus Israēl estin katabatō nun apo tou staurou kai pisteusomen ep᾽ auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Druge spasi, samoga sebe ne može spasiti. Kralj Izraelov jest, neka siđe sada s onoga križa, i vjerovat ćemo u njega."
1. Druge spasi Izvornik: ἄλλους ἔσωσεν [allous esōsen] Gramatika: Zamjenički pridjev u akuzativu množine i glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine. Aorist ovdje sažima sva Isusova dotadašnja djela ozdravljenja i izbavljenja kao povijesnu činjenicu. Značenje: U svojoj ironiji neprijatelji nehotice izriču temeljnu istinu evanđelja i potvrđuju stvarnost Isusovih čudesa koja nisu mogli poreći.
2. samoga sebe ne može spasiti Izvornik: ἑαυτὸν οὐ δύναται σῶσαι [he'auton ou dunatai sōsai] Gramatika: Povratna zamjenica u akuzativu jednine stoji na prvom mjestu radi snažnog suprotstavljanja ('druge' – 'samoga sebe'). Glagol 'moći' u prezentu uz objektivnu negaciju i infinitiv aorista označava trenutnu nemogućnost izvršenja radnje. Značenje: Duboki paradoks spasenja: Isus doista 'ne može' spasiti sebe ako želi spasiti druge, jer ga na križu ne drže čavli, nego poslušnost Ocu i otkupiteljska ljubav.
3. Kralj Izraelov jest Izvornik: βασιλεὺς Ἰσραήλ ἐστιν [basileus Israēl estin] Gramatika: Imenica u nominativu jednine bez člana kao predikatno ime, uz genitiv pripadnosti i glagol 'biti' u prezentu. Izrečeno kao ironično dopuštanje ('Ta on je kralj Izraelov!'). Značenje: Za razliku od Rimljana koji Isusa nazivaju 'kraljem židovskim' (politički pojam), vjerski vođe koriste teološki i saveznički naslov 'Kralj Izraelov', rugajući se njegovu mesijanskom dostojanstvu.
4. neka siđe sada s onoga križa Izvornik: καταβάτω νῦν ἀπὸ τοῦ σταυροῦ [katabatō nun apo tou staurou] Gramatika: Glagol u imperativu aorista aktivnog, 3. lice jednine, praćen vremenskim prilogom 'sada'. Imperativ aorista traži trenutnu, vidljivu i odlučnu radnju. Značenje: Zahtjev za spektakularnim čudom 'sada' odjekuje đavolskom kušnjom u pustinji: poglavari traže Mesiju moći i trijumfa, a odbacuju Mesiju koji spašava kroz patnju.
5. i vjerovat ćemo u njega Izvornik: καὶ πιστεύσομεν αὐτόν [kai pisteusomen auton] Gramatika: Glagol u futuru aktivnom, 1. lice množine, s osobnom zamjenicom u akuzativu jednine. Spoj glagola 'vjerovati' s izravnim akuzativom (umjesto uobičajenog dativa ili prijedloga) rijedak je u grčkom i naglašava usmjerenost vjere izravno na osobu. Značenje: Obećanje vjere uvjetovano vidljivim čudom zapravo je lažno, jer vjera koja traži prisilni dokaz nije prava vjera; uskrsnuće će ubrzo pokazati da oni neće povjerovati ni nakon još većeg čuda. Imena: - Izrael [Ἰσραήλ (heb. יִשְׂרָאֵל) / Israēl] (narod) Znači: Bog se bori / Onaj koji se bori s Bogom Tvorba: Potječe od hebrejskog glagola 'sarah' (boriti se, ustrajati, vladati) i imenice 'El' (Bog). Ovdje u genitivu (hrv_tekst ima posvojni pridjev 'Izraelov') označava izabrani Božji narod Saveza. Tekst objašnjava: Ime koje je patrijarh Jakov dobio nakon noćnog hrvanja s Božjim glasnikom: 'Jer si se hrvao s Bogom i s ljudima, i nadvladao si' (Post 32,29). Promjena imena: Patrijarhu Jakovu ('onaj koji drži za petu') ime je promijenjeno u Izrael, što je postalo trajno ime cijelog naroda poteklog od njegovih dvanaest sinova.
Ovaj stih (Matej 27,42) predstavlja vrhunac ironije i nerazumijevanja Isusovog poslanja od strane vjerskih vođa. Oni izgovaraju duboke teološke istine ("Druge je spasio", "Kralj Izraela jest"), ali ih koriste s podrugljivim namjerama. Njihov koncept Mesije i spašavanja je čisto fizički i politički; oni ne shvaćaju da bi silaskom s križa Isus odustao od svog konačnog spasonosnog djela, svodeći svoje poslanje na običan magijski spektakl.
Isusova 'nemoć' da spasi sebe zapravo je Njegova vrhunska moć ljubavi i poslušnosti Očevoj volji. Upravo zato što nije spasio sebe i što nije sišao s križa, Isus je omogućio spasenje za čovječanstvo. Stih duboko ističe kršćanski paradoks: pravo mesijanstvo se ne očituje u spektakularnom izbjegavanju patnje i demonstraciji moći prema ljudskim mjerilima, već u njezinom dobrovoljnom preuzimanju radi potpunog otkupljenja drugih.