Prva knjiga o Kraljevima 8

1Tada Salomon sazva starješine Izraelove, sve poglavare plemena i knezove obitelji sinova Izraelovih ka kralju Salomonu u Jeruzalem, da uznesu Kovčeg Saveza Jahvina iz grada Davidova, koji je Sion. 2I okupiše se kod kralja Salomona svi ljudi Izraelovi u mjesecu Etanimu, na blagdan, a to je sedmi mjesec. 3I dođoše sve starješine Izraelove, a svećenici ponesoše Kovčeg. 4Uzniješe Kovčeg Jahvin, Šator sastanka i sav sveti pribor koji bijaše u Šatoru; uzniješe ih svećenici i leviti. 5Kralj Salomon i sva zajednica Izraela okupljena k njemu, žrtvovahu s njim pred Kovčegom sitnu i krupnu stoku, koja se od mnoštva nije mogla ni izbrojati ni procijeniti. 6Svećenici donesoše Kovčeg Saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir Doma, u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubina. 7Jer kerubini širahu krila nad mjestom Kovčega te odozgo zaklanjahu Kovčeg i njegove motke. 8Motke bijahu dugačke, te su se krajevi motki vidjeli iz Svetišta pred Debirom, ali se izvana nisu vidjeli; i ondje su do ovoga dana. 9U Kovčegu ne bijaše ničega osim dviju kamenih ploča koje ondje na Horebu položi Mojsije, kada Jahve sklopi Savez sa sinovima Izraelovim pri njihovu izlasku iz zemlje egipatske. 10I po izlasku svećenika iz Svetišta, oblak ispuni Kuću Jahvinu. 11I svećenici ne mogoše stajati i služiti zbog oblaka, jer Slava Jahvina ispuni dom Jahvin. 12Tada reče Salomon: "Jahve je rekao da će prebivati u gustom oblaku, 13Doista sam Ti sagradio uzvišeni Dom, mjesto za Tvoje prebivanje zauvijek." 14Tada se kralj okrenu i blagoslovi sav zbor Izraela, a sav zbor Izraela stajaše. 15I reče: "Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je Svojim ustima govorio ocu mome Davidu i Svojom Rukom ispunio: 16'Od dana kada izvedoh Svoj narod Izrael iz Egipta, ne izabrah grad između svih plemena Izraelovih da sagradim Dom da ondje bude Moje Ime, nego izabrah Davida da bude nad Mojim narodom Izraelom.' 17Mome ocu Davidu bilo je na srcu sagraditi Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova. 18A Jahve reče mome ocu Davidu: 'Zato što ti je bilo na srcu sagraditi Dom Mome Imenu, dobro si učinio što ti je to bilo na srcu, 19samo, nećeš ti sagraditi tu Kuću, nego tvoj sin koji izađe iz tvojih bedara, on će sagraditi Kuću Mom Imenu.' 20Jahve je ispunio Svoju Riječ koju je izrekao: stupio sam na mjesto svoga oca Davida i sjeo na prijestolje Izraela, kao što je Jahve rekao, te sagradio Kuću za Ime Jahve, Boga Izraelova. 21I ondje sam odredio mjesto za Kovčeg u kojemu je Jahvin Savez, koji je sklopio s našim ocima kad ih je izveo iz zemlje Egipta." 22Salomon stade pred Žrtvenik Jahvin, naočigled cijelog zbora Izraelova, i raširi ruke prema Nebesima. 23I reče: "Jahve, Bože Izraelov, nema Boga poput Tebe ni gore na Nebesima ni dolje na Zemlji, koji čuvaš Savez i Milosrđe slugama Tvojim koji hode pred Tobom svim srcem svojim. 24Održao si Svome sluzi Davidu, mome ocu, ono što si mu rekao: Svojim si ustima izrekao i Svojom Rukom ispunio, kao ovoga dana. 25I sada, Jahve, Bože Izraelov, održi Svome sluzi Davidu, mome ocu, ono što si mu rekao: 'Neće ti preda Mnom nestati čovjeka koji sjedi na prijestolju Izraela, samo ako tvoji sinovi budu čuvali svoj put hodeći preda Mnom, kao što si ti hodio preda Mnom.' 26A sada, Bože Izraelov, neka se obistini Tvoja Riječ koju si izrekao Svome sluzi Davidu, mome ocu. 27Jer zar Bog doista prebiva na Zemlji? Gle, Nebesa i Nebesa nad Nebesima ne mogu Te obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom koji sam sagradio! 28Obazri se na molitvu Svoga sluge i na njegovu molbu, Jahve, Bože moj, te usliši vapaj i molitvu koju Tvoj sluga danas moli pred Tobom. 29Neka Tvoje oči budu otvorene prema ovoj Kući noću i danju, prema mjestu za koje si rekao: 'Tamo će biti Moje Ime', da poslušaš molitvu koju će Tvoj sluga moliti prema ovom mjestu. 30Usliši molbu Svoga sluge i Svoga naroda Izraela, koji će se moliti prema ovome mjestu. Ti čuj s mjesta Svoga Prebivališta, s Nebesa; usliši i oprosti. 31Ako čovjek zgriješi svome bližnjemu i stavi na njega zakletvu da ga zakune, te zakletva dođe pred Tvoj Žrtvenik u ovoj Kući, 32Ti čuj na Nebesima, postupi i sudi Svojim slugama, da osudiš opakoga svaljujući njegov put na njegovu glavu, a opravdaš pravednika dajući mu prema njegovoj pravednosti. 33Kad Tvoj narod Izrael bude poražen pred neprijateljem jer Ti je zgriješio, pa se vrati k Tebi, prizna Tvoje Ime te se pomoli i usrdno zavapi k Tebi u ovoj Kući, 34Ti čuj s Nebesa, oprosti grijeh Svome narodu Izraelu i vrati ih u zemlju koju si dao njihovim ocima. 35Kada se zatvore Nebesa i ne bude kiše zato što su sagriješili Tebi, te se pomole prema ovome mjestu, priznaju Ime Tvoje i odvrate se od svoga grijeha kada ih poniziš, 36Tada Ti čuj na Nebesima i oprosti grijeh Svojih slugu i Svoga naroda Izraela, jer ih poučavaš dobrom putu kojim će ići, i podaj kišu na Svoju zemlju koju si dao u baštinu Svome narodu. 37Bude li u zemlji gladi, bude li kuge, bude li snijeti, rđe, skakavaca ili gusjenica, opsjedne li ga njegov neprijatelj u gradovima njegove zemlje, kakva god nevolja ili bolest bila, 38svaka molitva, svako preklinjanje bilo kojega čovjeka ili svega Tvog naroda Izraela, kad svatko osjeti boljku svoga srca i raširi svoje ruke prema ovoj Kući, 39Ti čuj s Nebesa, iz mjesta Svoga prebivanja, pa oprosti, postupi i daj čovjeku prema svim njegovim putovima, onomu čije srce Ti poznaješ, jer Ti jedini poznaješ srce svih sinova ljudskih. 40Da Te se boje sve dane koje žive na zemlji koju si dao našim očevima. 41Također i stranac, koji nije od Tvoga naroda Izraela, a dođe iz daleke zemlje radi Tvoga Imena 42jer čut će za Tvoje veliko Ime, Tvoju snažnu Ruku i Tvoju ispruženu Mišicu, te će doći i moliti se prema ovomu domu, 43Ti čuj s Nebesa, mjesta Svoga boravišta, i učini po svemu za što Te tuđinac zazove, da svi narodi zemlje upoznaju Tvoje Ime i da Te se boje kao Tvoj narod Izrael, te da znaju da je Tvoje Ime zazvano nad ovim Domom koji sam sagradio. 44Kad Tvoj narod izađe u rat protiv svoga neprijatelja, putem kojim ih Ti pošalješ, i pomole se Jahvi prema gradu koji si Ti izabrao i Domu koji sam sagradio Tvojem Imenu, 45Tada usliši na Nebesima njihovu molitvu i njihovu prošnju, te im učini pravdu. 46Ako Ti sagriješe — jer nema čovjeka koji ne griješi — i razgnjeviš se na njih te ih predaš neprijatelju, pa ih njihovi zarobljivači odvedu u zemlju neprijatelja, daleku ili blisku, 47pa ako razmisle u svome srcu u zemlji u kojoj su zarobljeni, te se obrate i zavape k Tebi u zemlji svojih zarobljivača, govoreći: 'Sagriješili smo, skrivili i zlo učinili', 48i vrate se k Tebi svim svojim srcem i svom svojom dušom u zemlji svojih neprijatelja koji su ih zarobili, te se pomole k Tebi okrenuti prema svojoj zemlji koju si dao njihovim ocima, prema gradu koji si izabrao i Domu koji sam sagradio Tvome Imenu, 49usliši s Nebesa, mjesta Svoga Prebivališta, njihovu molitvu i njihovu molbu, te im učini pravdu. 50Oprosti Svome narodu koji Ti je sagriješio i sve njihove prijestupe koje su počinili protiv Tebe, te im podari milosrđe pred onima koji su ih zarobili, da im se smiluju. 51Jer oni su Tvoj narod i Baština Tvoja, koje si izveo iz Egipta, iz sredine željezne peći. 52Neka Tvoje oči budu otvorene za molbu Tvoga sluge i za molbu Tvoga naroda Izraela, da ih uslišiš kad god zavape k Tebi. 53Jer Ti si ih izdvojio Sebi za Baštinu od svih naroda Zemlje, kao što si govorio preko Svoga sluge Mojsija, kada si izveo naše očeve iz Egipta, Gospodine Jahve." 54Kada je Salomon dovršio moliti Jahvi svu ovu molitvu i prošnju, ustade ispred Jahvina Žrtvenika, s koljena na kojima je klečao, raširenih ruku prema Nebesima. 55Tada stade i snažnim glasom blagoslovi sav zbor Izraela, govoreći: 56"Blagoslovljen Jahve, koji je dao počinak Svome narodu Izraelu, prema svemu što je rekao; nije propala ni jedna Riječ od svih Njegovih dobrih Riječi koje je izrekao preko Svoga sluge Mojsija. 57Neka Jahve, naš Bog, bude s nama kao što bijaše s našim očevima; neka nas ne ostavi i ne napusti. 58Neka prikloni naša srca k Sebi da hodimo svim Njegovim putovima i čuvamo Njegove Zapovijedi, Njegove Odredbe i Njegove Sudove koje je zapovjedio našim očevima. 59Neka ove moje riječi, kojima sam se usrdno molio pred Jahvom, budu danju i noću blizu Jahvi, Bogu našemu, da bi činio pravdu Svojemu sluzi i pravdu Svojemu narodu Izraelu iz dana u dan. 60Kako bi svi narodi Zemlje znali da je Jahve Bog i da nema drugoga. 61Neka vaše srce bude potpuno predano Jahvi, Bogu našemu, da hodite po Njegovim Odredbama i čuvate Njegove Zapovijedi, kao u ovaj dan." 62I kralj i sav Izrael s njim prinesoše žrtvu pred Jahvom. 63Salomon prinese žrtvu pomirnicu, koju žrtvova Jahvi: dvadeset i dvije tisuće goveda i stotinu i dvadeset tisuća sitne stoke. Tako kralj i svi sinovi Izraelovi posvetiše Dom Jahvin. 64Onoga dana kralj posveti sredinu dvorišta koje je pred Kućom Jahvinom, jer ondje prinese paljenicu, prinos i pretiline pomirnica, budući da brončani žrtvenik koji je pred Jahvom bijaše premalen da primi paljenicu, prinos i pretiline pomirnica. 65U to vrijeme Salomon proslavi blagdan, i sav Izrael s njim, velik zbor od Ulaza u Hamat do Potoka Egipatskog, pred Jahvom, Bogom našim, sedam dana i sedam dana, četrnaest dana. 66Osmoga dana otpusti narod, a oni blagosloviše kralja te otiđoše svojim šatorima, radosni i vesela srca zbog svega dobra koje Jahve učini Svome sluzi Davidu i Svome narodu Izraelu.