Prva knjiga o Kraljevima 2

1Približiše se dani Davidove smrti, te on zapovjedi svome sinu Salomonu: 2"Ja idem putem sve zemlje. Budi jak i budi čovjek! 3Čuvaj obvezu Jahve, Boga svoga, hodeći Njegovim putovima, čuvajući Njegove Odredbe, Njegove Zapovijedi, Njegove Sudove i Njegova Svjedočanstva, kako je zapisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što činiš i u svemu kamo se okreneš, 4da bi Jahve ispunio Svoju Riječ koju je izrekao o meni: 'Ako tvoji sinovi budu čuvali svoj put, hodeći preda Mnom u istini, svim svojim srcem i svom svojom dušom, neće ti ponestati čovjeka na prijestolju Izraela.' 5A i ti znaš što mi je učinio Joab, sin Sarvijin, što je učinio dvojici zapovjednika vojski Izraelovih, Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu: ubio ih je, prolijevši ratnu krv u vrijeme mira, te stavio ratnu krv na pojas oko svojih bokova i na obuću na svojim nogama. 6Postupi po svojoj mudrosti i ne spusti njegovu sijedu kosu u miru u Podzemlje. 7A sinovima Barzilaja Gileađanina iskazat ćeš milost i bit će među onima koji jedu za tvojim stolom, jer su mi tako pristupili kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom. 8A evo, s tobom je Šimej, sin Gere, Benjaminovac iz Bahurima. On me prokleo teškim prokletstvom na dan moga odlaska u Mahanajim. Ali on mi je sišao ususret na Jordan i zakleh mu se Jahvom, govoreći: 'Neću te usmrtiti mačem.' 9A sada, ne drži ga nedužnim, jer si mudar čovjek i znat ćeš što ćeš mu učiniti, te ćeš njegovu sijedu glavu u krvi spustiti u Podzemlje." 10David leže sa svojim ocima i bi pokopan u gradu Davidovu. 11A dani u koje je David kraljevao nad Izraelom bijahu četrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, a u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine. 12A Salomon sjede na prijestolje svoga oca Davida i njegovo se kraljevstvo veoma učvrsti. 13Adonija, sin Hagitin, dođe k Bat-Šebi, majci Salomonovoj. Ona reče: "Dolaziš li u miru?" A on reče: "U miru." 14I reče: "Imam ti reći riječ." A ona reče: "Govori." 15On reče: "Ti znaš da je kraljevstvo pripadalo meni i da je sav Izrael upravio poglede u mene da kraljujem, ali se kraljevstvo okrenulo i pripalo mome bratu, jer mu to bijaše od Jahve. 16A sada te molim jednu molbu; ne odbij me." A ona mu reče: "Govori." 17On reče: "Molim te, reci kralju Salomonu, jer on te neće odbiti, da mi da Abišagu Šunamku za ženu." 18Bat-Šeba reče: "Dobro, ja ću govoriti kralju o tebi." 19Bat-Šeba dođe kralju Salomonu da mu progovori o Adoniji. Kralj joj ustade ususret i pokloni joj se. Potom sjede na svoje prijestolje i postavi prijestolje za kraljevu majku, a ona mu sjede zdesna. 20Ona reče: "Imam za tebe malu molbu, nemoj me odbiti." A kralj joj reče: "Traži, majko moja, jer te neću odbiti." 21I reče: "Neka se Abišaga Šunamka da za ženu tvome bratu Adoniji." 22Kralj Salomon odgovori svojoj majci: "Zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži za njega i kraljevstvo, jer on je moj stariji brat, i za njega, i za svećenika Ebjatara, i za Joaba, sina Sarvijina!" 23I zakle se kralj Salomon Jahvom: "Tako neka mi učini Bog i tako neka doda, jer je Adonija po svoj život izgovorio ovu riječ. 24A sada, živoga mi Jahve, koji me učvrstio i posjeo na prijestolje Davida, oca moga, i koji mi je načinio dom kao što je rekao: danas će Adonija biti usmrćen." 25Kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina. On udari na njega, te on umrije. 26A svećeniku Ebjataru kralj reče: "Idi u Anatot na svoja polja, jer si dostojan smrti. No danas te neću ubiti jer si nosio Kovčeg Gospodina Jahve pred mojim ocem Davidom i jer si trpio u svemu u čemu je trpio moj otac." 27I otjera Salomon Ebjatara iz službe Jahvina svećenika, kako bi ispunio Riječ Jahvinu koju je On izrekao o domu Elijevu u Šilu. 28Vijest dođe do Joaba, jer se Joab bijaše priklonio Adoniji, a Abšalomu se ne prikloni. Tada on pobježe u Šator Jahvin i uhvati se za rogove Žrtvenika. 29Kralju Salomonu javljeno je da je Joab pobjegao u Šator Jahvin i da je, gle, pokraj Žrtvenika. Tada Salomon posla Benaju, sina Jojadina, i reče mu: "Idi, pogubi ga!" 30Benaja uđe u Šator Jahvin i reče mu: "Ovako govori kralj: 'Izađi!'" A on reče: "Ne, nego ću ovdje umrijeti." Benaja vrati kralju odgovor: "Ovako je rekao Joab i ovako mi je odgovorio." 31Kralj mu reče: "Učini kako je rekao; pogubi ga i pokopaj. Tako ćeš ukloniti s mene i s doma oca moga nedužnu krv koju je Joab prolio. 32Jahve će vratiti njegovu krv na njegovu glavu jer je nasrnuo na dvojicu ljudi pravednijih i boljih od sebe i ubio ih mačem, a moj otac David to nije znao: na Abnera, sina Nerova, zapovjednika vojske Izraelove, i na Amasu, sina Jeterova, zapovjednika vojske Judine. 33Njihova će se krv vratiti na glavu Joabovu i na glavu njegova potomstva zauvijek, a Davidu, njegovu potomstvu, njegovoj kući i njegovu prijestolju bit će mir od Jahve dovijeka." 34I uzađe Benaja, sin Jojadin, nasrnu na njega i usmrti ga, te on bi pokopan u svojoj kući u pustinji. 35Kralj postavi Benaju, sina Jojadina, na njegovo mjesto nad vojskom, a svećenika Sadoka kralj postavi umjesto Ebjatara. 36Kralj posla po Šimeja, pozva ga i reče mu: "Sagradi sebi kuću u Jeruzalemu, ondje se nastani i ne izlazi odande nikamo. 37I onoga dana kada iziđeš i prijeđeš potok Kidron, pouzdano znaj da ćeš zasigurno umrijeti; tvoja će krv biti na tvojoj glavi." 38Šimej reče kralju: "Dobra je riječ. Kao što je rekao moj gospodar kralj, tako će učiniti tvoj sluga." I Šimej ostade u Jeruzalemu mnoge dane. 39A na isteku tri godine pobjegoše dvojica Šimejevih slugu k Akišu, sinu Maakinu, kralju Gata. I javiše Šimeju: "Evo tvojih slugu u Gatu." 40Šimej ustade, osedla svoga magarca i ode u Gat k Akišu tražiti svoje sluge. Šimej ode i dovede svoje sluge iz Gata. 41Tada je Salomonu javljeno da je Šimej otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se. 42Tada kralj posla po Šimeja, pozva ga i reče mu: "Zar te nisam zakleo Jahvom i opomenuo te: 'U dan kad iziđeš i pođeš ovamo ili onamo, znaj pouzdano da ćeš zacijelo umrijeti'? A ti si mi rekao: 'Dobra je riječ koju sam čuo.' 43I zašto se nisi držao zakletve Jahvine i zapovijedi koju sam ti naložio?" 44Kralj reče Šimeju: "Ti znaš sve zlo koje tvoje srce poznaje, a koje si učinio mome ocu Davidu. Jahve će vratiti tvoje zlo na tvoju glavu. 45A kralj Salomon je blagoslovljen, i Davidovo će prijestolje biti utvrđeno pred Jahvom zauvijek." 46Kralj tada zapovjedi Benaji, sinu Jojadinu. On izađe i udari ga, te on umrije. Tako se kraljevstvo utvrdilo u Salomonovoj ruci.