Prva knjiga o Kraljevima 18

1Brojni dani prođoše i riječ Božja bi upućena Eliju, treće godine : ” Pođi, pokaži se Akhabu; ja ću dati kišu na površinu zemlje. “ 2Eli ode pokazati se Akhabu. Glad je pustošila tada u Samariji. 3Akhab pozva Obadijahua koji bijaše upravitelj palače: No Obadijahu se jako bojaše GOSPODA; 4tako, kad Jezabel bijaše pobila *proroke GOSPODOVE, Obadijahu bijaše uzeo stotinu proroka i sakrio ih po pedeset u dvije pećine i snabdjevao ih kruhom i vodom. 5Akhab reče Obadijahu: ” Idi po zemlji, k svim izvorima vode, u sve klance: možda ćeš nam naći trave pa ćemo moći održati na životu konje i mule i ne budemo morali poklati jedan dio stoke. “ 6Oni si razdijeliše zemlju za prokrstariti. Akhab pođe sam jednim putem, a Obadijahu pođe sam drugim putem. 7Dok Obadijahu bijaše na putu, Eli mu dođe u susret. Obadijahu ga prepozna; on se baci licem prema zemlji i reče: ” Jesi li to zaista ti, moj gospodaru Eli? “ 8On mu odgovori: ” Ja sam to! Idi reći svom gospodaru: Evo Elija! “ 9Obadijahu reče: ” što sam zgrješio da ti izručiš svog slugu u ruke Akhabu i da me on pogubi? 10živ GOSPOD, Tvoj Bog, nema naroda ni kraljevstva kamo moj gospodar Akhab nije poslao tražiti te; kad su mu govorili: On nije ovdje, on zaklinjaše to kraljevstvo i taj narod da te ne bijahu našli. 11A sada: idi reći svom gospodaru: Evo Elija! 12Ali, čim te ja budem napustio, duh GOSPODOV odnijet će te ne znam kamo; a ja ću ići upozoriti Akhaba koji te neće naći i tada će me on ubiti. Ipak tvoj sluga boji se GOSPODA od mladosti svoje. 13Nisu li izvijestili mog gospodara što sam ja učinio kad Jezabel ubijaše proroke GOSPODOVE? Ja sam sakrio stotinu proroka, po pedeset u dvije pećine i snabdjevao ih kruhom i vodom. 14A sada ti mi kažeš: ” Idi reći svom gospodaru: Evo Elija!®Ali on će me ubiti! “ 15Eli reče: ” živ GOSPOD, svemogući, u čijoj sam službi, danas isto, ja ću se pokazati Akhabu. “ 16Obadijahu ode u susret Akhabu i izvijesti ga; Akhab ode u susret Eliju. 17Kad Akhab vidje Elija, on mu reče: ” Jesi li to ti, donositelju nesreće Izraelove?“ 18On mu reče: ” Nisam ja donositelj nesreće Izraelu, veće si to ti i kuća tvojeg oca, jer ste vi napustili zapovijedi GOSPODOVE i što si ti slijedio *Baale. 19Sada sazovi kod mene sav Izrael na brdu Karmel; kao i 450 proroka Baalovih i 400 proroka Ašeravljevih koji jedu za stolom Jezabelinim. “ 20Akhab posla tražiti sve sinove Izraelove i sakupi *proroke na Brdu Karmel. 21Eli se primaknu svem puku i reče: ” Dokle će te vi plesati s jedne noge na drugu . Ako je GOSPOD taj koji je Bog, slijedite ga! “, a ako je to *Baal, slijedite ga! “ Ali, puk mu ne odgovori ni jedne riječi. 22Eli reče puku: ” Ja sam sam ostao prorokom GOSPODOVIM, dok je proroka Baalovih 450. 23Nek nam se daju dva junca: nek oni izaberu jednog junca za sebe, nek ih rasijeku i stave na cjepanicu, ali da se ne zapali, a ja, napravit ću isto s drugim juncem; ja ću ga staviti na cjepanicu, ali neću zapaliti vatre. 24Potom vi će te zazvati ime svojeg boga, dok ću ja zazvati ime GOSPODOVO. Bog koji odgovori vatrom, to je onaj koji je Bog.“ Sav puk odgovori: ” Ta je riječ dobra. “ 25Eli reče Baalovim prorocima: ” Izaberite si jednog junca i stavite se na posao prvi jer ste brojniji; zazovite ime vašeg boga, ali ne stavljajte vatre. “ 26Oni uzeše junca kojeg im bijahu dali, staviše se na posao i zazivaše ime boga Baala, od jutra sve do podneva, govoreći: ” Baale, odgovori nam! “ Ali, ne bi niti glasa niti ikoga da im odgovori. I oni plesaše ispred *oltara kojeg bijahu načinili. 27Tada u podne, Eli im se naruga i reče: ”Kričite jače, to je bog: on ima obveza, morao je odsustvovati, morao je otputovati; možda on spava i treba ga probuditi. “ 28Oni zavikaše snažnije i, prema svojem običaju, zarezaše se udarcima mačeva i kopalja, sve dok ne biše posve natopljeni krvlju. 29A, kad podne bi prošlo oni gataše sve do časa ponude Ali, ne bi ni glasa niti ikoga tko bi odgovorio, niti ikakve posljeedice . 30Eli reče puku: ” Primaknite se k meni!“ I sav se narod primaknu k njemu; On popravi oltar GOSPODOV koji bijaše porušen: 31on uze dvanaest kamenova, prema broju plemena sinova Jakovljevih kojem ova GOSPODOVA riječ bijaše upućena: ”Tvoje ime bit će Izrael.“ 32Ovim kamenjem, Eli ponovo podiže jedan oltar imenu GOSPODOVOM; potom uokolo oltara, on načini jednu jamu zapremine od dva seasa zrnevlja; 33on rasporedi drva, rasječe junca i postavi ga odozgo. 34On reče: ”Napunite četiri vrča vodom i pospite na holokaust i na drva! On reče: ”Još jedanput ! “ I oni to učiniše po drugi put; on reče: ”Po treći put! “ I oni to učiniše po treći put. 35Voda se prosu uokolo oltara, i napuni samu jamu. 36U vrijeme ponude, prorok Eli se primaknu i reče: ” GOSPODE, Bože Abrahamov, Isakov i Izraelov, učini da se zna danas da si ti taj koji Bog u Izraelu, da sam ja tvoj sluga i da je to po tvojoj riječi što ja činim sve ove stvari. 37Odgovori mi, GOSPODE, odgovori mi: nek ovaj narod zna da si ti, GOSPOD, onaj koji je Bog, da si ti koji vodiš prema sebi srce ovog puka. “ 38Oganj GOSPODOV pade i proždera holokaust, drva, kamenje, prašinu, i upi vodu koja bijaše u jami. 39Na taj pogled, sav se puk baci licem prema zemlji i reče: ” GOSPOD je taj koji je Bog; GOSPOD je Bog! “ 40Eli im reče: Pohvatajte proroke Baalove! nek ni jedan jedini ne umakne! “ I oni ih pohvataše. Eli ih svede u klanac Kišon gdje ih pokla 41Eli reče Akhabu: ” Uspni se, jedi i pij . Jer grmljavina pljuska odzvanja! “ 42Akhab se uspe za jesti i piti, dok se Eli uspinjaše k vrhu planine Karmel i klanjaše se do zemlje, licem među koljenima. 43On reče svojem sluzi: ” Uspni se dakle gledati u smjeru mora! “ Ovaj se uspe, pogleda i reče: ” Nema ništa. “ Sedam puta, Eli njemu reče: ” Vrati se!“ 44Sedmi put, sluga mu reče: ” Evo kako se jedan mali oblak, veličine šake, diže s mora. “ Eli odgovori: ” Uspni se, i reci Akhabu: Upregni, i siđi da te pljusak ne zapriječi. “ 45Nebo se zamrači još više i više pod utecajem oblaka i vjetra i bi jedan veliki pljusak. Akhab se uspe u svoja kola i pođe za Izreel. 46Ruka GOSPODOVA bi na Eliju koji si opasa struk i potrča ispred Akhaba sve do Izreela.