Prva knjiga o Kraljevima 10

1Kraljica od Sabe čula je za Salomonovu slavu o Imenu Jahvinu te ga dođe iskušati zagonetkama. 2Stigla je u Jeruzalem s veoma velikom pratnjom, s devama koje su nosile miomirise, vrlo mnogo zlata i dragocjeno kamenje. Došla je k Salomonu i rekla mu sve što joj bijaše na srcu. 3Salomon joj protumači sve njezine riječi; ne bijaše stvari skrivene od kralja koju joj nije kazao. 4I vidje kraljica od Sabe svu mudrost Salomonovu i kuću koju je sagradio, 5hranu njegova stola, smještaj njegovih slugu, stajanje njegovih poslužitelja i njihovu odjeću, njegove peharnike i njegovu žrtvu paljenicu koju bi prinosio u domu Jahvinu, pa u njoj više ne bijaše daha. 6I reče kralju: "Istina bijaše riječ koju sam čula u svojoj zemlji o tvojim riječima i o tvojoj mudrosti. 7Nisam vjerovala riječima dok nisam došla i dok moje oči nisu vidjele. A gle, nije mi kazana ni polovina! Mudrošću i blagostanjem nadmašio si vijest koju sam čula. 8Blaženi tvoji ljudi, blaženi ovi tvoji sluge, koji svagda stoje pred tobom i slušaju tvoju mudrost. 9Neka bude blagoslovljen Jahve, Bog tvoj, kojemu si omilio da te postavi na prijestolje Izraela! Zbog vječne Jahvine Ljubavi prema Izraelu, On te je postavio za kralja da provodiš sud i pravednost." 10Ona dade kralju stotinu i dvadeset talenata zlata, veoma mnogo mirisa i dragocjenog kamenja. Nikada više nije pristiglo takvo mnoštvo mirisa kakve je kraljica od Sabe dala kralju Salomonu. 11Također i Hiramovo brodovlje, koje je prevozilo zlato iz Ofira, dovezlo je iz Ofira veoma mnogo sandalova drveta i dragoga kamenja. 12Kralj od sandalova drveta načini potpornje za dom Jahvin i za kraljev dvor, te citre i harfe za pjevače. Nikada više nije stiglo takvo sandalovo drvo, niti se vidjelo sve do ovoga dana. 13A kralj Salomon dade kraljici od Sabe svaku njezinu želju koju je zatražila, povrh onoga što joj dade prema moći kralja Salomona. Zatim se ona okrenu i ode u svoju zemlju, ona i njezine sluge. 14Težina zlata koje je u jednoj godini dolazilo Salomonu bijaše šest stotina šezdeset i šest talenata zlata. 15Osim od putujućih trgovaca i trgovine preprodavača, te od svih arapskih kraljeva i upravitelja zemlje. 16Kralj Salomon načini dvjesto štitova od kovanoga zlata; šest stotina šekela zlata išlo je na svaki štit. 17Napravi i tri stotine štitova od kovanoga zlata; na svaki su štit išle tri mine zlata. Kralj ih smjesti u kuću Libanonske šume. 18Kralj načini veliko prijestolje od slonovače i obloži ga čistim zlatom. 19Prijestolje je imalo šest stepenica, a vrh mu je straga bio okrugao. S obje strane sjedala bile su ručice, a kraj ručica stajala su dva lava. 20I dvanaest lavova stajalo je ondje na šest stuba, s jedne i s druge strane. Takvo što nije bilo načinjeno ni u kojem kraljevstvu. 21Sve posuđe za piće kralja Salomona bijaše od zlata i sve posuđe u kući Libanonske šume od čistoga zlata; ništa ne bijaše od srebra, ono se u Salomonove dane nije cijenilo nizašto. 22Jer je kralj na moru imao taršiško brodovlje s Hiramovim brodovljem; jednom u tri godine dolazilo je taršiško brodovlje donoseći zlato i srebro, bjelokost, majmune i paunove. 23Kralj Salomon postade veći od svih kraljeva Zemlje po bogatstvu i po mudrosti. 24Sva je zemlja tražila vidjeti Salomona da bi čula njegovu mudrost koju mu je Bog dao u srce. 25I svatko je donosio svoj dar: posuđe od srebra i posuđe od zlata, odjeću, oružje, mirodije, konje i mazge, iz godine u godinu. 26Salomon skupi kola i konjanike. Imao je tisuću i četiri stotine kola te dvanaest tisuća konjanika. Smjestio ih je u gradove za kola i uz kralja u Jeruzalemu. 27Kralj učini da u Jeruzalemu srebra bude kao kamenja, a cedrova dade u mnoštvu kao sikomora što su u Šefeli. 28A Salomonovi su se konji dovodili iz Egipta i iz Koe; kraljevi su ih trgovci uzimali iz Koe po određenoj cijeni. 29Bojna kočija dovozila se iz Egipta za šest stotina srebrnjaka, a konj za stotinu i pedeset. Isto su ih tako, njihovim posredovanjem, izvozili svim kraljevima Hetita i kraljevima Arama.