Prva knjiga o Kraljevima 9

1A kada je Salomon završio gradnju Jahvine kuće i kraljeve kuće, i sve što je Salomon poželio učiniti, 2Jahve se ukaza Salomonu po drugi put, kao što mu se bio ukazao u Gibeonu. 3Jahve mu reče: "Čuo sam tvoju molitvu i tvoju prošnju koju si izrekao preda Mnom. Posvetio sam ovu kuću koju si sagradio da ondje zauvijek stavim Svoje Ime; Moje Oči i Moje Srce bit će ondje u sve dane. 4A ti, ako budeš hodio preda Mnom kao što je hodio tvoj otac David, u čestitosti srca i ispravnosti, čineći sve što sam ti zapovjedio, i ako budeš čuvao Moje Odredbe i Moje Zakone, 5utvrdit ću prijestolje tvoga kraljevstva nad Izraelom zauvijek, kao što sam rekao tvome ocu Davidu: 'Neće ti nestati čovjeka s prijestolja Izraelova.' 6Ako se vi i vaši sinovi doista odvratite od Mene te ne budete držali Moje Zapovijedi i Moje Odredbe koje sam stavio pred vas, nego odete služiti drugim bogovima i klanjati im se, 7Istrijebit ću Izraela sa zemlje koju sam im dao, a dom koji sam posvetio Svom Imenu odbacit ću od Svoga Lica. Tako će Izrael postati priča i podsmijeh među svim narodima. 8I ova će kuća biti uzvišena. Svatko tko prođe pokraj nje zgranut će se i zviždati, te će reći: 'Zbog čega je Jahve ovako učinio ovoj zemlji i ovoj kući?' 9I reći će: 'Zato što su ostavili Jahvu, svoga Boga, koji je izveo njihove očeve iz zemlje egipatske, te prionuli uz druge bogove, klanjali im se i služili im; stoga je Jahve doveo na njih svu ovu nesreću.'" 10Na kraju dvadeset godina, tijekom kojih je Salomon sagradio dvije kuće, kuću Jahvinu i kuću kraljevu, 11Hiram, kralj Tira, opskrbio je Salomona cedrovinom, čempresovinom i zlatom prema svoj njegovoj želji; tada kralj Salomon dade Hiramu dvadeset gradova u zemlji Galileji. 12Hiram izađe iz Tira vidjeti gradove koje mu dade Salomon, ali mu ne bijahu po volji. 13I reče: "Kakvi su ovo gradovi koje si mi dao, brate moj?" I nazva ih zemlja Kabul do ovoga dana. 14Hiram posla kralju stotinu i dvadeset talenata zlata. 15Ovo je izvještaj o tlaci koju je kralj Salomon nametnuo da sagradi dom Jahvin i svoj dom, Milo i zidine Jeruzalema, Hasor, Megido i Gezer. 16Faraon, kralj Egipta, pođe i zauze Gezer. Spali ga vatrom i pobi Kanaance koji su živjeli u gradu, te ga dade u miraz svojoj kćeri, Salomonovoj ženi. 17Salomon sagradi Gezer i Bet Horon Donji 18i Baalat i Tamar u pustinji, u zemlji, 19te sve gradove za zalihe koji su pripadali Salomonu, gradove za bojna kola, gradove za konjanike i ono što je Salomon poželio graditi u Jeruzalemu, u Libanonu i u svoj zemlji pod svojom vlašću. 20Sav preostali narod od Amorejaca, Hetita, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca, koji ne bijahu od sinova Izraelovih, 21njihove sinove, koji preostaše iza njih u zemlji i koje sinovi Izraelovi ne mogoše istrijebiti, Salomon podvrgnu ropskoj tlaci sve do ovoga dana. 22A od sinova Izraelovih Salomon nije činio robove, jer oni bijahu ratnici, njegove sluge, njegovi zapovjednici i njegovi časnici, zapovjednici njegovih kola te njegovi konjanici. 23Ovo su poglavari nadglednika koji bijahu nad Salomonovim radovima: njih pet stotina i pedeset, koji su upravljali narodom što je obavljao radove. 24Samo kći faraonova uzađe iz Davidova grada u svoju kuću koju joj on sagradi; tada on sagradi Milo. 25Tri puta godišnje Salomon je prinosio paljenice i pomirnice na žrtveniku što ga je sagradio Jahvi te je palio kâd uz onaj koji bijaše pred Jahvom. Tako je dovršio Dom. 26Kralj Salomon načini brodovlje u Esjon-Geberu, koji je pokraj Elata, na obali Crvenoga mora u zemlji Edom. 27Hiram posla na brodovima svoje sluge, pomorce vične moru, zajedno sa slugama Salomonovim. 28Dođoše u Ofir, uzeše odatle zlato, četiri stotine i dvadeset talenata, te ga donesoše kralju Salomonu.