Prva knjiga o Kraljevima 11

1A kralj Salomon volio je mnoge žene tuđinke, kao i faraonovu kćer: Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje. 2Od naroda o kojima je Jahve rekao sinovima Izraelovim: "Ne idite među njih i neka oni ne dolaze među vas; doista će okrenuti vaša srca za svojim bogovima." Uz njih prionu Salomon iz ljubavi. 3Imao je sedam stotina žena kneginja i tri stotine priležnica, a njegove mu žene okrenuše srce. 4U vrijeme Salomonove starosti njegove žene okrenuše njegovo srce za drugim bogovima, te njegovo srce ne bijaše potpuno s Jahvom, njegovim Bogom, kao srce Davida, njegova oca. 5Salomon pođe za Aštartom, božicom Sidonaca, i za Milkomom, gnusobom Amonaca. 6Salomon je činio zlo u očima Jahvinim i nije potpuno slijedio Jahvu kao njegov otac David. 7Tada Salomon sagradi uzvišicu Kemošu, gnusobi Moaba, na gori koja je nasuprot Jeruzalemu, te Moleku, gnusobi sinova Amonovih. 8I tako učini za sve svoje žene tuđinke, koje paljahu kâd i žrtvovahu svojim bogovima. 9Jahve se razgnjevi na Salomona jer se njegovo srce odvratilo od Jahve, Boga Izraelova, koji mu se dva puta ukazao 10i zapovjedio mu o ovoj stvari da ne ide za drugim bogovima, ali on nije držao ono što je Jahve zapovjedio. 11I reče Jahve Salomonu: "Zato što je tako s tobom i nisi čuvao Moga Saveza ni Mojih Odredaba koje sam ti zapovjedio, zacijelo ću otrgnuti kraljevstvo od tebe i dat ću ga tvome sluzi. 12Ipak, u tvojim danima neću to učiniti radi tvoga oca Davida; iz ruke tvoga sina otrgnut ću ga. 13Ipak, neću otrgnuti cijelo kraljevstvo; jedno pleme dat ću tvome sinu radi sluge Moga Davida i radi Jeruzalema koji sam izabrao." 14I podiže Jahve protivnika Salomonu, Hadada Edomca; on bijaše od kraljevskoga roda u Edomu. 15Dogodilo se to kada je David bio u Edomu, a zapovjednik vojske Joab uzašao pokopati ubijene, te pobio svakog muškarca u Edomu. 16Jer šest mjeseci boravili su ondje Joab i sav Izrael, sve dok nisu istrijebili svakoga muškarca u Edomu. 17Pobježe Hadad, a s njim i edomski ljudi od slugu njegova oca, da odu u Egipat; a Hadad bijaše malen dječak. 18Ustadoše iz Midjana i dođoše u Paran. Povedoše sa sobom ljude iz Parana te stigoše u Egipat k faraonu, kralju Egipta. On mu dade kuću, odredi mu hranu i dade mu zemlju. 19Hadad nađe veliku milost u faraonovim očima, te mu on dade za ženu sestru svoje žene, sestru kraljice Tafnese. 20Tafnesina mu sestra rodi sina Genubata, a Tafnesa ga odgoji u faraonovoj kući, te Genubat bijaše u faraonovoj kući među faraonovim sinovima. 21A Hadad je u Egiptu čuo da je David legao sa svojim ocima i da je umro zapovjednik vojske Joab. Tada Hadad reče faraonu: "Otpusti me da odem u svoju zemlju." 22Faraon mu reče: "Što ti nedostaje kod mene te evo tražiš poći u svoju zemlju?" A on reče: "Ništa, nego me svakako otpusti." 23I podiže mu Bog protivnika, Rezona, sina Elijadova, koji bijaše pobjegao od Hadadezera, kralja sopskoga, svoga gospodara. 24Okupi on oko sebe ljude i posta zapovjednik čete kada ih David ubijaše. Zatim odoše u Damask, nastaniše se u njemu i zavladaše u Damasku. 25Bijaše protivnik Izraelu sve dane Salomonove, uz zlo koje počini Hadad; mrzio je Izrael i vladao nad Aramom. 26I Jeroboam, sin Nebatov, Efraćanin iz Sareda, čija se majka zvala Serva i bijaše udovica, bio je Salomonov sluga te podiže ruku na kralja. 27A ovo je razlog zbog kojega podiže ruku na kralja: Salomon sagradi Milo i zatvori proboj grada Davida, oca svoga. 28A čovjek Jeroboam bijaše silan junak. Salomon vidje da mladić obavlja posao te ga postavi nad svim teretom doma Josipova. 29Dogodi se u to vrijeme da Jeroboam izađe iz Jeruzalema. Na putu ga nađe prorok Ahija iz Šila, ogrnut novim plaštem, a njih dvojica bijahu sami u polju. 30Ahija zgrabi novi plašt koji bijaše na njemu i razdera ga na dvanaest komada. 31Tada reče Jeroboamu: "Uzmi sebi deset komada, jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Evo, Ja trgam kraljevstvo iz Salomonove ruke i tebi ću dati deset plemena. 32A jedno pleme bit će njegovo, radi sluge Moga Davida i radi Jeruzalema, grada koji sam izabrao od svih plemena Izraelovih. 33Zato što Me ostaviše i pokloniše se Aštarti, boginji Sidonaca, Kemošu, bogu Moaba, i Milkomu, bogu sinova Amonovih, te ne hodiše Mojim putovima da čine ono što je pravo u Mojim očima i da drže Moje Odredbe i Moje Zakone, kao David, njegov otac. 34I neću uzeti sve kraljevstvo iz njegove ruke, jer ću ga postaviti za kneza sve dane njegova života radi Moga sluge Davida kojega sam izabrao, koji je čuvao Moje Zapovijedi i Moje Odredbe. 35Uzet ću kraljevstvo iz ruke njegova sina i dat ću ga tebi, deset plemena. 36A njegovu ću sinu dati jedno pleme, kako bi Moj sluga David imao svjetiljku sve dane preda Mnom u Jeruzalemu, gradu koji sam Sebi izabrao da ondje stavim Svoje Ime. 37A tebe ću uzeti i vladat ćeš nad svime što ti duša želi, te ćeš biti kralj nad Izraelom. 38Poslušaš li sve što ti zapovjedim, budeš li hodio Mojim putovima i činio ono što je pravo u Mojim očima, čuvajući Moje Odredbe i Moje Zapovijedi kao što je činio Moj sluga David, Ja ću biti s tobom. Sagradit ću ti pouzdan dom, kao što sam sagradio Davidu, i dat ću ti Izraela. 39Ponizit ću potomstvo Davidovo zbog ovoga, ali ne zauvijek.'" 40Salomon je tražio da usmrti Jeroboama, ali Jeroboam ustade i pobježe u Egipat k Šišaku, kralju Egipta, te ostade u Egiptu do Salomonove smrti. 41A ostala djela Salomonova, sve što je učinio i njegova mudrost, zar nisu zapisana u knjizi djela Salomonovih? 42A dani u kojima je Salomon kraljevao u Jeruzalemu nad svim Izraelom bijahu četrdeset godina. 43Salomon leže sa svojim ocima i bi pokopan u gradu svoga oca Davida, a umjesto njega zakraljeva njegov sin Roboam.