Prva knjiga o Kraljevima 3

1Salomon se orodio s faraonom, kraljem Egipta. Oženio se faraonovom kćeri te je doveo u Davidov grad dok nije dovršio gradnju svoje kuće, Kuće Jahvine i zida oko Jeruzalema. 2Samo je narod prinosio žrtve na uzvišicama, jer do onih dana ne bijaše sagrađen Dom Imenu Jahve. 3Salomon je ljubio Jahvu, hodeći po odredbama svoga oca Davida, samo je na uzvišicama prinosio žrtve i palio tamjan. 4Kralj pođe u Gibeon da ondje žrtvuje, jer to bijaše najveća uzvišica. Tisuću paljenica prinese Salomon na onome žrtveniku. 5U Gibeonu se Jahve ukaza Salomonu noću u snu, i Bog reče: "Traži što da ti dam." 6Salomon reče: "Ti si Svome sluzi Davidu, mome ocu, iskazao veliku Milost, jer je hodio pred Tobom u istini, pravednosti i čestitosti srca prema Tebi; i sačuvao si mu ovu veliku Milost te si mu dao sina koji sjedi na njegovu prijestolju, kao što je to danas. 7A sada, Jahve, Bože moj, Ti si postavio Svoga slugu za kralja umjesto moga oca Davida, a ja sam tek neiskusan mladić i ne umijem upravljati. 8A Tvoj je sluga usred Tvoga naroda koji si izabrao, naroda velikoga, koji se od mnoštva ne može izbrojiti ni pobrojiti. 9Podaj sluzi Svome srce koje sluša da sudi narodu Tvome, da razlučuje između dobra i zla, jer tko može suditi ovom Tvome silnom narodu? 10Svidjelo se Jahvi što je Salomon zatražio tu stvar. 11I reče mu Bog: "Zato što si to tražio, a nisi za sebe tražio dug život, niti si za sebe tražio bogatstvo, niti si tražio smrt svojih neprijatelja, nego si za sebe tražio razboritost u suđenju, 12Evo, činim po tvojim riječima; evo, dajem ti srce mudro i razumno, tako da prije tebe nitko ne bijaše poput tebe, niti će poslije tebe ustati itko tebi ravan. 13I također ono što nisi tražio dajem ti, i bogatstvo i slavu, tako da u sve tvoje dane neće biti čovjeka poput tebe među kraljevima. 14I ako budeš išao Mojim putovima, čuvajući Moje Propise i Moje Zapovijedi, kao što je išao tvoj otac David, produžit ću tvoje dane." 15Salomon se probudi i gle, bijaše to san. Zatim dođe u Jeruzalem i stade pred Kovčeg Saveza Jahvina, prinese paljenice i žrtve pomirnice te priredi gozbu za sve svoje sluge. 16Tada dvije žene bludnice dođoše kralju i stadoše pred njega. 17Tada reče jedna žena: "O, gospodaru moj, ja i ova žena stanujemo u jednoj kući i rodila sam pokraj nje u kući. 18A trećega dana nakon moga porođaja rodi i ova žena. Mi bijasmo zajedno i ne bijaše stranca s nama u kući, osim nas dvije u kući. 19Noću umrije sin ove žene jer je legla na njega. 20Ona ustade usred noći i uze moga sina od mene dok je tvoja sluškinja spavala te ga položi u svoje naručje, a svoga mrtvog sina položi u moje naručje. 21Ustadoh ujutro da podojim svoga sina, i gle, bijaše mrtav. A kad sam ga ujutro bolje promotrila, gle, to ne bijaše moj sin kojega sam rodila." 22A druga žena reče: "Ne, nego je moj sin živi, a tvoj je mrtvi." A ova govoraše: "Ne, nego je tvoj sin mrtvi, a moj je živi." Tako su govorile pred kraljem. 23Tada reče kralj: "Ova kaže: 'Moj je sin živi, a tvoj je sin mrtvi', a ona kaže: 'Ne, nego je tvoj sin mrtvi, a moj je sin živi.'" 24Tada reče kralj: "Donesite mi mač!" I donesoše mač pred kralja. 25A kralj reče: "Presijecite živo dijete nadvoje i dajte polovicu jednoj, a polovicu drugoj." 26Tada žena čiji je sin bio živ reče kralju, jer joj se srce sažalilo nad njezinim sinom: "Ah, gospodaru moj! Dajte njoj živo novorođenče, ali ga nipošto nemojte usmrtiti!" A ova govoraše: "Neka ne bude ni meni ni tebi; rasijecite!" 27Tada odgovori kralj: "Dajte njoj živo dijete i nipošto ga ne ubijajte; ona je njegova majka." 28I sav Izrael ču presudu koju je kralj donio te se pobojaše kralja, jer vidješe da je u njemu Božja Mudrost za dijeljenje pravde.