Salomon se orodio s faraonom, kraljem Egipta. Oženio se faraonovom kćeri te je doveo u Davidov grad dok nije dovršio gradnju svoje kuće, Kuće Jahvine i zida oko Jeruzalema.
Salomon se orodio s faraonom, kraljem Egipta. Oženio se faraonovom kćeri te je doveo u Davidov grad dok nije dovršio gradnju svoje kuće, Kuće Jahvine i zida oko Jeruzalema.
Samo je narod prinosio žrtve na uzvišicama, jer do onih dana ne bijaše sagrađen Dom Imenu Jahve.
Salomon je ljubio Jahvu, hodeći po odredbama svoga oca Davida, samo je na uzvišicama prinosio žrtve i palio tamjan.
Kralj pođe u Gibeon da ondje žrtvuje, jer to bijaše najveća uzvišica. Tisuću paljenica prinese Salomon na onome žrtveniku.
Samo je narod prinosio žrtve na uzvišicama, jer do onih dana ne bijaše sagrađen Dom Imenu Jahve.
Ali narod prinošaše žrtve na visinama; jer još ne bješe sazidan dom imenu Gospodnjemu do tada.
רַק הָעָם מְזַבְּחִים בַּבָּמוֹת כִּי לֹא נִבְנָה בַיִת לְשֵׁם יְהוָה עַד הַיָּמִים הָהֵֽם
rak ha./'Am me.za.be.Chim ba./ba.Mot ki lo'- niv.Nah va.yit le./Shem Yah.weh 'ad hai./ya.Mim ha./Hem
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Samo narod žrtvovaše na uzvišicama jer ne bi sagrađen dom imenu Jahve do dana onih"
1. Samo Izvornik: רַק [rak] Gramatika: Prilog koji označava ograničenje, iznimku ili kontrast. Ovdje stoji na početku rečenice kako bi uveo suprotnost u odnosu na prethodni kontekst. Značenje: Uvodi teološku ogradu o početku Salomonove vladavine. Ukazuje na to da, iako je postojala odanost Bogu, praksa štovanja nije bila idealna jer centralno svetište još nije postojalo.
2. žrtvovaše Izvornik: מְזַבְּחִים [mezabechiym] Gramatika: Particip aktivni, muški rod, množina u Piel binyanu (intenzivnom obliku) od korijena z-b-ch (זבח). Particip u povijesnom narativu često označava trajnu, kontinuiranu radnju u prošlosti. Značenje: Naglašava stalnu praksu prinošenja krvnih žrtava od strane mnoštva. Korištenje intenzivnog oblika može sugerirati učestalost i raširenost te prakse među narodom.
3. na uzvišicama Izvornik: בַּבָּמוֹת [babamot] Gramatika: Prijedlog "b" (u/na) s inkorporiranim određenim članom "a", spojen s imenicom "bamot" (množina od "bama" - uzvišica, lokalni žrtvenik). Značenje: Odnosi se na lokalna svetišta na otvorenom. Iako su bila tolerirana prije izgradnje Hrama kao nužnost, kasnije su postala simbol sinkretizma i idolopoklonstva kojeg su biblijski pisci oštro osuđivali.
4. ne bi sagrađen Izvornik: לֹא נִבְנָה [lo' nivna] Gramatika: Negacija "lo'" ispred glagola u Nifal binyanu (pasiv), treće lice jednine muškog roda, perfekt, od korijena b-n-h (בנה - graditi). Značenje: Služi kao povijesno objašnjenje i svojevrsno opravdanje naroda. Pokazuje da nedovršenost središnjeg mjesta bogoštovlja uvjetuje trenutnu, privremenu praksu.
5. imenu Izvornik: לְשֵׁם [leshem] Gramatika: Prijedlog "l" (za, prema) spojen s imenicom "shem" (ime) u status constructusu (konstruktnom stanju) usko vezanom uz sljedeću riječ. Značenje: U biblijskoj teologiji "ime" predstavlja prisutnost, karakter i autoritet same osobe. Dom izgrađen "imenu" odražava teologiju prema kojoj Bog ne može biti fizički ograničen zgradom, ali Njegovo Ime (prisutnost) tamo prebiva. Imena: - Jahve [יְהוָה / YHWH (yehva / adonai)] (osoba) Znači: Onaj koji jest / On uzrokuje postojanje Tvorba: Smatra se da dolazi od hebrejskog glagolskog korijena h-y-h (היה - biti, postojati), odnosno starijeg oblika h-w-h (הוה), u formi trećeg lica jednine. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog objašnjava svoje ime izjavom "Ja sam koji jesam" (Ehjeh ašer ehjeh), povezujući ga izravno s glagolom "biti".
Ovaj stih (1 Kr 3,2) pruža ključan povijesni i teološki kontekst za razumijevanje religijskog života ranog Izraela, neposredno prije izgradnje Salomonovog hrama. Tekst konstatira trajnu praksu naroda koji prinosi žrtve na lokalnim "uzvišicama" (bamot), praksu koja je strogoj, kasnijoj centraliziranoj hramskoj teologiji deuteronomističkog povjesničara bila izrazito problematična jer je bila podložna poganskim utjecajima.
Ipak, autor ovdje pruža svojevrsnu apologiju (obranu) za takvo ponašanje, ističući da centralno mjesto štovanja, Hram posvećen Jahvinom imenu, još uvijek "nije bio sagrađen". Stih time opisuje prijelazno razdoblje i izražava duboku biblijsku teologiju Imena: Hram nije mjesto koje bi doslovno sadržavalo neograničenog Boga, već mjesto koje je On posvetio da Njegovo sveto Ime tamo prebiva i gdje Mu se narod može legitimno približiti.