Početna ›

1. Kraljevima 15,1 — Prva knjiga o Kraljevima

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

U osamnaestoj godini kralja Jeroboama, sina Nebatova, zakralji se Abijam nad Judejom.

Tri godine kraljevao je u Jeruzalemu, a ime njegove majke bijaše Maaka, kći Abšalomova.

Hodio je u svim grijesima oca svoga koje je on činio prije njega, i srce njegovo ne bijaše potpuno s Jahvom, Bogom njegovim, kao srce Davida, oca njegova.

Biblija

U osamnaestoj godini kralja Jeroboama, sina Nebatova, zakralji se Abijam nad Judejom.

Daničić-Karadžić

A osamnaeste godine carovanja Jerovoama sina Navatova zacari se Avijam nad Judom.

Original

וּבִשְׁנַת שְׁמֹנֶה עֶשְׂרֵה לַמֶּלֶךְ יָרָבְעָם בֶּן נְבָט מָלַךְ אֲבִיָּם עַל יְהוּדָֽה

Izgovor

u./vi/sh.Nat she.mo.Neh 'es.Reh la./Me.lekh ya.ra.ve.'Am ben- ne.Vat ma.Lakh 'a.vi.Yam 'al- ye.hu.Dah

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I u godini osamnaestoj kralja Jeroboama sina Nebatova zakralji se Abijam nad Judom."

Analiza

1. I u godini Izvornik: וּבִשְׁנַת [uvishnat] Gramatika: Oblik se sastoji od veznika 'vav' (i), prijedloga 'be' (u) te imenice 'shana' (godina) u vezanom stanju (status constructus) jednine. Značenje: Uvodi preciznu kronološku referencu za događaj koji slijedi. Pokazuje tipičan biblijski historiografski stil sinkronizacije događaja između dva kraljevstva.

2. osamnaestoj Izvornik: שְׁמֹנֶה עֶשְׂרֵה [shemone 'esre] Gramatika: Broj osam (shemone) i deset ('esre) ovdje su u ženskom rodu, s obzirom na to da se imenica 'godina' (shana) u hebrejskom jeziku tretira kao ženski rod. Značenje: Služi točnom usklađivanju kronologije između rascjepkanih kraljevstava Izraela i Jude. Naglašava povijesni kontekst i važnost kontinuiteta vremena u bilježenju kraljevskih dinastija.

3. kralja Izvornik: לַמֶּלֶךְ [lamelekh] Gramatika: Prijedlog 'le' (za, prema) spojen je s određenim članom 'ha' (tvoreći 'la') i imenicom 'melekh' (kralj). Ovdje 'le' nosi značenje pripadnosti ('kralja' ili 'kralju'). Značenje: Naslov označava službeni autoritet sjevernog vladara po čijoj se vladavini ravna južna kronologija. Time pisac suptilno prikazuje neraskidivu političku stvarnost podijeljenog naroda.

4. zakralji se Izvornik: מָלַךְ [malakh] Gramatika: Glagol u osnovnom (qal) deblu, perfekt, 3. lice jednine muškog roda. Dolazi od istog korijena kao i imenica 'kralj' (M-L-K). Značenje: Označava formalni čin stupanja na prijestolje. U širem teološkom smislu, ovaj čin uspostave vlasti podsjeća na to da je stvarni, vrhovni kralj nad Izraelom i Judom sâm Bog. Imena: - Jeroboam [יָרָבְעָם / yarav'am] (osoba) Znači: Neka narod bude brojan / Narod se bori Tvorba: Tvoreno od korijena R-B-B ('rav' - biti brojan, povećati se) ili R-Y-B ('riv' - parničiti se, boriti se) i imenice 'am' (narod).

- Nebat [נְבָט / nevat] (osoba) Znači: Pogled / Onaj koji gleda Tvorba: Ime dolazi od hebrejskog glagolskog korijena N-B-T (נבט) koji znači 'gledati', 'promatrati' ili 'obratiti pažnju'.

- Abijam [אֲבִיָּם / 'aviyam] (osoba) Znači: Moj otac je more (Jam) / Moj otac je Jahve Tvorba: Sastoji se od imenice 'av' (otac) s posvojnim sufiksom 'i' (moj) te elementa 'yam' (more, ili kananansko božanstvo Yam). Promjena imena: U Knjizi Ljetopisa (2 Ljet 13,1) naziva se Abija (אֲבִיָּה - Moj otac je Jahve). Moguće je da je pisac Knjiga o kraljevima namjerno izmijenio teoforski element 'Jahve' u 'jam' iz teoloških razloga, jer Abijam nije bio vjeran Bogu.

- Juda [יְהוּדָֽה / yehuda] (pokrajina) Znači: Hvaljen (neka je Jahve) Tvorba: Ime se izvodi iz hebrejskog glagolskog korijena Y-D-H (ידה), što znači 'hvaliti', 'priznati' ili 'zahvaljivati'. Ovdje se odnosi na južno kraljevstvo. Tekst objašnjava: U Postanku 29,35 Lea rađa svog četvrtog sina i kaže: 'Ovaj put hvalit ću (odeh) Jahvu', stoga mu daje ime Juda.

Zaključak

Ovaj stih (1 Kr 15,1) predstavlja klasičnu historiografsku formulu kojom biblijski pisac Knjiga o kraljevima sinkronizira povijest podijeljenog naroda. Stupanje na prijestolje Abijama (kralja južnog kraljevstva Jude) datirano je točno prema godinama vladavine Jeroboama (kralja sjevernog kraljevstva Izraela). Time se naglašava isprepletenost i zajedničko podrijetlo dvaju kraljevstava unatoč njihovom političkom i vjerskom raskolu.

Teološki gledano, ovakvo precizno bilježenje vladara podsjeća na neprekinuti kontinuitet Davidove loze u Judi. Znakovito je i korištenje imena Abijam umjesto oblika Abija (koji sadrži božansko ime Jahve, kako bilježe Ljetopisi). Time pisac diskretno komunicira urednički stav i osudu kralja koji, za razliku od svog pradjeda Davida, nije ostao u potpunosti vjeran Bogu.