Prva knjiga o Kraljevima 20

1Ben-Hadad, kralj *Arama, prikupi svu svoju vojsku: bijaše s njim dvanaest kraljeva, kao i konja i kola. On se uspe, opsjede Samariju i napade ju. 2On posla u grad glasonoše Akhabu, kralju Izraela, 3da mu kažu: ” Ovako govori BenHadad: Tvoje srebro i tvoje zlato su moji; tvoje žene i tvoji najljepši sinovi su moji. “ 4Kralj Izraela odgovori: ”To je tako kako ti kažeš, o moj gospodine kralju; ja sam tvoj kao i sve što ja posjedujem.“ 5Glasonoše se vratiši i rekoše: ” Ovako govori Ben-Hadad: Ja sam ti poslao reći: Tvoje srebro, tvoje zlato, tvoje žene i tvoji sinovi, ti ćeš mi ih izručiti. 6U stvari, sutra, u isto vrijeme, ja ću poslati prema tebi svoje sluge da prekopaju tvoju kuću i kuće tvojih slugu. I tada, sve što tvoje oči budu mogle poželjeti, oni će staviti ruku odozgo i uzeti to. “ 7Kralj Izraela sazva sve *starješine zemlje i reče: ” Vi dobro vidite da mi taj čovjek hoće zlo! Kad mi je on zatražio moje žene, moje sinove, moje srebro i moje zlato, ja mu nisam ništa odbio. “ 8Sve starješine i sav narod rekoše: ” Ne slušaj i naročito ne pristaj! “ 9On reče glasonošama BenHadadovim: ” Recite gospodinu kralju: Sve što si ti poslao tražiti od svojeg sluge, prvi put, ja ću učiniti; ali ovo, ja to ne mogu učiniti . “ Glasonoše odoše i izručiše mu odgovor. 10BenHadad mu posla reći: ” Nek mi bogovi učine to i još toliko ako prašina Samarije dostane da je svi ljudi koji me prate imaju po jednu šaku! “ 11Kralj Izraela odgovori: ” Govorite uvijek! Ali, da onaj koji stavlja svoj pas ne hvališe se kao onaj koji ga skida . “ 12No, saslušavši te riječi BenHadad koji je upravo pio s kraljevima u šatorima reče svojim slugama: ” U napad! “ I oni se rasporediše za napasti grad. 13Ali jedan se *prorok približi Akhabu, kralju Izraela, i reče: ” Ovako govori GOSPOD: Jesi li ti vidio to mnoštvo? Ja ću ga danas izručiti u tvoje ruke i ti ćeš spoznati da sam ja GOSPOD. “ 14Akhab reče: ” Po kome ćeš mi ga ti izručiti? “ A on odgovori: ” Ovako govori GOSPOD: Po cvijetu zapovjednika područja. “ Akhab reče: Tko će zapodjenuti boj? “ On odgovori: ” Ti! “ 15On prebroji cvijet zapovjednika područja: bijaše ih 232. Poslije njih, on prebroja sav narod, sve sinove Izraelove, bijaše ih 7.000 ljudi. 16Oni načiniše jedan juriš u podne, dok se BenHadad opijaše u šatorima s kraljevima, 32 kralja koji mu pomagaše. 17Cvijet zapovjednika područja iziđe najprije; BenHadad se raspita; izvijestiše ga: ” Ljudi su izišli iz Samarije. “ 18On reče: ” Ako su izišli za mir, pohvatajte ih žive, ako li je za boj, pohvatajte ih žive! “ 19Oni koji bijahu izišli iz grada, to bijaše cvijet zapovjednika područja, a vojska ih slijediše. 20Svatko ubi svog čovjeka. *Aramejci bježaše, a Izrael ih progoniše. Ben-Hadad, kralj Arama, izbavi se, na konju s drugim jahačima. 21Potom kralj Izraela iziđe i udari konjanike i kola; on udari Aram jednim snaž nim udarcem. 22Prorok se približi kralju Izraela i reče mu: ” Idi smjelo naprijed, ali razmisli ovog puta što trebaš učiniti, kralj Arama uspet će se protiv tebe. “ 23Sluge kralja *Arama mu rekoše: ” Njihov Bog je jedan Bog planina: zato su oni bili jači nego mi. No, udarimo ih u ravnici, sigurno ćemo biti jači od njih. 24Učini ovako: Odstrani sve kraljeve s njihovih mjesta i zamijeni ih upraviteljima. 25A ti sam, podigni jednu jaču vojsku od ove koju si izgubio, konj za konja, kola za kola, i vojujmo u ravnici: sigurno ćemo biti jači od njih. “ On ih posluša i slijediše njihovo mišljenje. 26Dakle, slijedeće godine, BenHadad prebroja Aram i uspe se u Afek za potući Izrael. 27Prebrojaše se sinovi Izraelovi, oni primiše svoju popudbinu i pođoše u susret Aramu. Sinovi Izraelovi taborovaše njima sučelice, nalik dvama malim stadima koza, dok Aram prekrivaše zemlju. 28čovjek Božji se približi i govoriše kralju Izraela. 0n reče: ” Ovako govori GOSPOD: Pošto su Aramejci rekli: GOSPOD je jedan Bog planina, a nije i Bog ravnice, ja ću izručiti u tvoje ruke svo to veliko mnoštvo, i vi će te spoznati da sam ja GOSPOD. “ 29Oni taborovahu licem u lice tijekom sedam dana. Sedmog dana, boj se zametnu i sinovi Izraelovi pobiše 100.000 aramejskih pješaka u samo jedan dan. 30Preživjeli pobjegoše u grad Afek. Ali, zid pade na tih 27.000 preživjelih; BenHadad, on, bijaše pobjegao i bijaše ušao u grad gdje se skrivaše u sobi jedne sobe . 31Njegove mu sluge rekoše: ”Mi smo čuli govoriti da kraljevi kuće Izraelove bijahu milosrdni kraljevi. Ogrnimo naša pleća *torbama, zakačimo naše laktove iznad glave i iziđimo u susret kralju Izraela. Možda će nam ostaviti život.“ 32Oni pripasaše torbe, zakačiše svoje laktove iznad glave, stigavši kod kralja Izraela oni rekoše: ”Tvoj je sluga BenHadad rekao: Ja molim spas života! “ Akhab reče: ” On je još živ? On je moj brat!“ 33Ti ljudi nađoše jedan milostiv znak u tome; oni se požuriše tu vidjeti jednu obavijest s njegove strane i rekoše i rekoše na to; ” BenHadad je tvoj brat. “ Akhab reče: Idite ga potražiti. “ BenHadad iziđe prema njemu, a Akhab ga pope u svoja vlastita kola. 34Ben-Hadad mu reče: ” Gradovi koje je moj otac uzeo tvojem ocu, ja ti ih vraćam; ti ćeš smjestiti svoja trgovišta u Damasku kao što ih je moj otac postavio u Samariji. “ ” A ja, ja ću te pustiti otići posredstvom ovog saveza. “ Akhab sklopi jedan savez u svoju korist i pusti ga otići. 35Jedan čovjek između sinova *proročkih reče svom sudrugu po zapovjedi GOSPODOVOJ: ” Udari me, molim te! “ Ali, čovjek odbi udariti ga. 36Tad mu prorok reče: ”Zato što nisi poslušao glas GOSPODOV, čim me budeš napustio, jedan će te lav udariti. On se udalji od njega; jedan lav susrete čovjeka i udari ga. 37Prorok susrete jednog drugog čovjeka i reče mu: ” Udari me, molim te! “ čovjek ga udari i pozlijedi ga. 38Prorok ode čekati kralja na putu; on se učinio neprepoznatljivim odijevajući odjeću koja mu skrivaše oči. 39Kad kralj prođe, on zavika: ” Tvoj sluga bijaše izišao sudjelovati u boju kad netko koji se povukao iz boja donese mi jednog čovjeka govoreći: Pazi ovog čovjeka! Ako nestane, tvoj će život odgovarati za njegov, ili ćeš platiti jedan talent srebra. 40No, dok tvoj sluga bijaše zauzet s više strana, čovjek bijaše nestao! “ Kralj Izraela mu reče: ” Nek takva bude tvoja presuda, ti si ju sam odredio. “ 41Prorok skide na brzinu odjeću koja mu skrivaše oči i kralj Izraela prepozna da to biješe jedan od proroka . 42Ovaj mu reče: ” Ovako govori GOSPOD: Zato što si pustio izmaknuti iz svoje ruke čovjeka kojeg sam ja zavjetovao zabrani, tvoj život odgovarat će za njegov, a tvoj narod za njegov. “ Kralj Izraela vrati se kući, u Samariju, mračan i zabrinut. 43