Prva knjiga o Kraljevima 21

1Evo što se dogodi poslije ovih zbivanja. Nabot iz Izreela imaše jedan vinograd u Izreelu; on bijaše pokraj palače Akhabove, kralja Samarije . 2Akhab govoriše Nabotu: ” Ustupi mi vinograd da mi služi kao vrt, jer je točno kod moje kuće; a ja ću ti umjesto njega dati jedan bolji vinograd. Ali, ako ti to odgovara, ja ti mogu dati njegovu cijenu u srebru. “ 3Nabot reče Akhabu: ” Po GOSPODU, to bi bilo jedno svetogrđe s moje strane da ti dam baštinu mojih otaca. “ 4Akhab se vrati kući mračan i zdvojan zbog onoga što mu bijaše rekao Nabot iz Izreela: ” Ja ti neću dati baštinu mojih otaca. “ On leže na svoj kreve, okrenu lice k zidu, i ne htjede jesti. 5Njegova žena Jezabel ga dođe naći i reče mu: ” Zašto si ti zdvojan i nećeš jesti? “ 6On joj odgovori: ” Zato što sam govorio s Nabotom iz Izreela; ja sam mu rekao: Ustupi mi svoj vinograd za novac ili, ako ti to čini zadovoljstvo, ja ću ti dati jedan drugi vinograd umjesto njega. On mi je odgovorio: ” Ja ti neću dati svoj vinograd. “ 7Njegova žena Jezabel mu reče: ” Ali, ti si taj koji kraljuje nad Izraelom! Digni se, jedi, nek tvoje srce bude sretno; ja sam ta koja će ti dati vinograd Nabota iz Izreela! “ 8Ona napisa pisma u ime Akhabovo koje zapečati njegovim pečatom ona posla ta pisma *starješinama Izraelovim i velikodostojnicima koji bijahu u gradu Nabotovu, oni koji stanovahu s njim. 9Ona napisa u tim pismima: ”Proglasite *post i posjednite Nabota u prvi red sabora. 10Posjednite dva čovjeka, dvije ništarije, nasuprot njemu i nek svjedoče protiv njega govoreći: Ti si prokleo Boga i kralja Izvedite ga, kamenujte ga i nek umre! “ 11Ljudi iz grada Izreelova, starješine i velikodostojnici koji stanovaše ugradu, postupiše prema zapovijedi Jezabelinoj, onoj što bi napisana i njenim pismima koje im ona bijaše odaslala. 12Oni proglasiše jedan post i staviše Nabota sjesti u prvi red sabora, 13i dva čovjeka, ništarije, dođoše sjesti sučelice njemu. Ništarije počeše svjedočiti protiv Nabota, pred narodom, govoreći: ” Nabot je prokleo Boga i kralja. “ Dadoše ga izvesti iz grada, kamenovaše ga i on umrije. 14Poslaše reći Jezabeli: ” Nabot bijaše kamenovan i on je umro. “ 15Kad Jezabel saznade da Nabot bijaše kamenovan i da biješe mrtav, ona reče Akhabu: ” Digni se, uzmi u posjed vinograd koji Nabot iz Izreela odbijaše ustupiti ti za novac, jer Nabot nije više živ, on je mrtav. “ 16Kad Akhab ču da Nabot bijaše umro, on se diže za sići u vinograd Nabota iz Izreela, da ga uzme u posjed. 17Riječ GOSPODOVA bi upućena Eliju,Tišbitu: 18”Digni se, siđi u susret Akhabu, Kralju Izraela u Samariji. On je u vinogradu Nabotovu gdje je sišao uzeti ga u posjed. 19Ti ćeš mu govoriti ovim riječima: Ovako govori GOSPOD: Nakon što si počinio ubojstvo, naumvaš li također postati i vlasnikom? Ti ćeš mu reći: Ovako govori GOSPOD: Na mjestu gdje su psi lizali krv Nabotovi također će psi polizati i tvoju vlastitu krv. 20Akhab reče Eliju: ” Ti si me dakle ponovo našao, o moj neprijatelju? “ On odgovori: ” Ja sam te pronašao, jer si se ti upustio u jednu himbenost čineći ono što je zlo u očima GOSPODOVIM. 21Ja ću navesti na tebe jednu nesreću; ja ću ti pomesti, odstraniti muške kod Akhaba, robove ili slobodne ljude u Izraelu. 22Ja ću učiniti tvoju kuću sličnom kući Jeroboamovoj, sina Nebatova, i sličnoj kući Beša, sina Ahijavljeva, zbog uvrjede koju si počinio i jer si naveo Izrael griješiti. “ 23GOSPOD govoriše također o Jezabel: ” Psi će jesti Jezabelu posjedu Izreelovom. 24Svakog člana kuće Akhabove koji će umrijeti u gradu, psi će pojesti; i svakog člana koji će umrijeti u polju, ptice će nebeske pojesti. “ 25Ne bi uistinu nitko kao Akhab pogodan za jednu načiniti podlost u vidu onog što je zlo u očima GOSPODOVIM, jer njegova žena Jezabel ga bijaše zavela. 26On počinio veliku gnusnost slijedeći idole, točno kao *Amoriti koje GOSPOD bijaše razvlastio pred sinovima Izraelovim. 27Kad Akhab sasluša te riječi, on *potrga svoju odjeću, stavi si jednu *vreću sličnu koži i *zaposti; on spavaše na toj vreći i hodaše polaganim korakom. 28Riječ GOSPODOVA bi upućena Eliju, Tišbitu, govoreći: 29 ” Jesi li ti vidio kako se Akhab ponizio preda mnom? Budući da se ponizio preda mnom, ja neću poslati nesreću na njega tijekom njegovih dana; tijekom dana njegovog sina ja ću dovesti nesreću na njegovu kuću. “