Prva knjiga o Kraljevima 21

1Poslije ovih događaja, Nabot Jizreelac imao je vinograd u Jizreelu, pokraj palače Ahaba, kralja Samarije. 2Ahab reče Nabotu: "Daj mi svoj vinograd da mi bude povrtnjak, jer je blizu moje kuće. Umjesto njega dat ću ti bolji vinograd; ako ti je po volji, dat ću ti srebro za njegovu cijenu." 3A Nabot reče Ahabu: "Ne dao mi Jahve da ti dam baštinu svojih otaca." 4Ahab dođe u svoju kuću mrzovoljan i gnjevan zbog riječi koju mu reče Nabot Jizreelac: "Neću ti dati baštinu svojih otaca." Zatim leže na svoju postelju, okrenu lice i ne jede kruha. 5Tada dođe k njemu njegova žena Izebela i reče mu: "Zašto ti je duh mrzovoljan te ne jedeš kruha?" 6On joj reče: "Jer sam govorio Nabotu Jizreelcu i rekao mu: 'Daj mi svoj vinograd za srebro ili, ako želiš, dat ću ti vinograd umjesto njega.' A on reče: 'Neću ti dati svoj vinograd.'" 7Njegova mu žena Izebela reče: "Ti sada kraljuješ nad Izraelom! Ustani, jedi kruha i neka ti srce bude veselo. Ja ću ti dati vinograd Nabota Jizreelca." 8Napisa ona pisma u Ahabovo ime, zapečati ih njegovim pečatom te ih posla starješinama i uglednicima koji su u njegovu gradu živjeli s Nabotom. 9Napisala je u pismima: "Proglasite post i posjednite Nabota na čelo naroda. 10Posjednite nasuprot njemu dva čovjeka, ništarije, neka svjedoče protiv njega: 'Prokleo si Boga i kralja!' Zatim ga izvedite i kamenujte ga, neka umre." 11I učiniše ljudi njegova grada, starješine i uglednici koji su živjeli u njegovu gradu, onako kako im je Izebela poručila, kao što je bilo napisano u pismima koja im je poslala. 12Proglasiše post i posjedoše Nabota na čelo naroda. 13Tada dođoše dva čovjeka, ništarije, i sjedoše mu nasuprot. Te ništarije posvjedočiše protiv Nabota pred narodom: "Nabot je prokleo Boga i kralja." Potom ga izvedoše izvan grada i kamenovaše ga, te on umrije. 14I poslaše reći Izebeli: "Nabot je kamenovan i umro je." 15Kad je Izebela čula da je Nabot kamenovan i da je umro, reče Ahabu: "Ustani, zaposjedni vinograd Nabota Jizreelca koji ti je odbio dati za srebro, jer Nabot nije živ, nego je mrtav." 16Kad Ahab ču da je Nabot umro, ustade Ahab da siđe u vinograd Nabota Jizreelca da ga zaposjedne. 17I dođe Riječ Jahvina Iliji Tišbijcu: 18"Ustani, siđi ususret Ahabu, kralju Izraela, koji je u Samariji. Gle, u Nabotovu je vinogradu, kamo je sišao da ga zaposjedne. 19Reći ćeš mu: 'Ovako govori Jahve: Zar si ubio i još prisvojio?' Zatim ćeš mu reći: 'Ovako govori Jahve: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat će psi i tvoju vlastitu krv.'" 20Ahab reče Iliji: "Zar si me našao, neprijatelju moj?" On odgovori: "Našao sam te, jer si se prodao činiti zlo u očima Jahvinim. 21Evo, Ja dovodim na tebe nesreću; pomest ću za tobom i istrijebit ću Ahabu svako muško, roba i slobodnjaka u Izraelu. 22Učinit ću tvoju kuću poput kuće Jeroboama, sina Nebatova, i poput kuće Baše, sina Ahijina, zbog Gnjeva kojim si Me razgnjevio i naveo Izraela na grijeh." 23A i o Izebeli reče Jahve: "Psi će pojesti Izebelu na bedemu Jizreela. 24Ahabova mrtvaca u gradu jest će psi, a mrtvaca u polju jest će ptice Nebesa." 25Zaista, ne bijaše nikoga tko bi se poput Ahaba prodao da čini zlo u Jahvinim očima, na što ga je poticala njegova žena Izebela. 26Postupao je veoma gnusno idući za idolima, poput svega što su činili Amorejci, koje je Jahve protjerao ispred sinova Izraelovih. 27Kad je Ahab čuo ove riječi, razderao je svoju odjeću i stavio kostrijet na tijelo. Postio je, ležao u kostrijeti i tiho hodao. 28I bi upućena Riječ Jahvina Iliji Tišbijcu: 29"Jesi li vidio da se Ahab ponizio preda Mnom? Zato što se ponizio preda Mnom, neću dovesti zlo u njegovim danima; u danima njegova sina dovest ću zlo na njegovu kuću."