Prva knjiga o Kraljevima 1

1Kralj David bijaše star i poodmakao u godinama; pokrivahu ga odjećom, ali mu ne bijaše toplo. 2Tada mu rekoše sluge njegove: "Neka potraže za moga gospodara kralja djevojku djevicu da stoji pred kraljem i bude mu njegovateljica. Neka leži u tvom krilu, da mome gospodaru kralju bude toplo." 3Potražiše lijepu djevojku po svem području Izraela, nađoše Abišagu Šunamku i dovedoše je kralju. 4Djevojka bijaše veoma lijepa; postade kralju njegovateljica te mu služaše, ali kralj je ne pozna. 5A Adonija, sin Hagitin, uzdizao se govoreći: "Ja ću kraljevati." I nabavi sebi kola i konjanike te pedeset ljudi da trče pred njim. 6Njegov ga otac nikada u životu nije ukorio rekavši: "Zašto si tako učinio?" On također bijaše veoma lijep, a rodila ga je poslije Abšaloma. 7Posavjetova se s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa svećenikom Ebjatarom, te oni podupriješe Adoniju. 8A svećenik Sadok, Benaja, sin Jojadin, prorok Natan, Šimej, Rei i Davidovi junaci ne bijahu s Adonijom. 9Adonija žrtvova ovce, goveda i tovljenike kod Zoheledskog kamena, koji je kraj izvora Rogela, te pozva svu svoju braću, kraljeve sinove, i sve Judine ljude, kraljeve sluge. 10Ali ne pozva proroka Natana, ni Benaju, ni junake, ni svoga brata Salomona. 11Natan reče Bat-Šebi, Salomonovoj majci: "Zar nisi čula da se Adonija, sin Hagitin, zakraljio, a naš gospodar David to ne zna? 12A sada pođi, dat ću ti savjet, pa spasi svoj život i život svoga sina Salomona. 13Idi i uđi kralju Davidu te mu reci: 'Nisi li se ti, moj gospodaru kralju, zakleo svojoj sluškinji: Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene i on će sjediti na mome prijestolju? Zašto je onda Adonija postao kraljem?' 14Evo, dok ti još budeš ondje govorila s kraljem, ja ću ući za tobom i potvrditi tvoje riječi." 15Bat-Šeba uđe kralju u sobu. Kralj bijaše veoma star, a Abišaga Šunamka služila je kralju. 16Bat-Šeba se nakloni i prostre pred kraljem, a kralj reče: "Što želiš?" 17A ona mu reče: "Gospodaru moj, ti si se zakleo svojoj sluškinji Jahvom, svojim Bogom: 'Tvoj sin Salomon kraljevat će nakon mene i on će sjesti na moje prijestolje.' 18A sada, gle, Adonija se zakraljio, a ti, gospodaru moj, kralju, to ne znaš. 19Žrtvovao je mnogo volova, utovljene stoke i ovaca te pozvao sve kraljeve sinove, svećenika Ebjatara i zapovjednika vojske Joaba, ali tvoga slugu Salomona nije pozvao. 20A ti, gospodaru moj kralju, oči su svega Izraela uprte u tebe da im objaviš tko će sjesti na prijestolje moga gospodara kralja nakon njega. 21A kada moj gospodar kralj legne sa svojim ocima, ja i moj sin Salomon bit ćemo grešnici." 22I gle, ona još govoraše s kraljem, a prorok Natan dođe. 23Javiše kralju: "Evo proroka Natana." On uđe pred kralja i pokloni se kralju licem do zemlje. 24Natan reče: "Gospodaru moj, kralju, jesi li ti rekao: 'Adonija će kraljevati poslije mene i on će sjediti na mojem prijestolju'? 25Jer danas je sišao i žrtvovao mnoštvo volova, tovljenika i ovaca te pozvao sve kraljeve sinove, zapovjednike vojske i svećenika Ebjatara. I evo ih, jedu i piju pred njim te govore: 'Živio kralj Adonija!' 26A mene, slugu tvoga, kao ni svećenika Sadoka, ni Benaju, sina Jojadina, niti tvoga slugu Salomona, on nije pozvao. 27Je li od moga gospodara kralja potekla ova stvar, a da nisi obznanio svome sluzi tko će sjediti na prijestolju moga gospodara kralja poslije njega?" 28Kralj David odgovori i reče: "Pozovite mi Bat-Šebu!" Ona uđe pred kralja i stade pred njega. 29Kralj se zakle i reče: "Živoga mi Jahve, koji je otkupio moju dušu od svake nevolje, 30Kao što sam ti se zakleo Jahvom, Bogom Izraelovim: 'Tvoj će sin Salomon kraljevati poslije mene i on će sjediti na mom prijestolju umjesto mene', tako ću doista učiniti ovoga dana." 31Tada se Bat-Šeba nakloni licem do zemlje, pokloni se kralju i reče: "Neka dovijeka živi moj gospodar, kralj David!" 32Tada kralj David reče: "Pozovite mi svećenika Sadoka, proroka Natana i Benaju, sina Jojadina." I dođoše pred kralja. 33Kralj im reče: "Uzmite sa sobom sluge svojega gospodara, posjednite mog sina Salomona na moju mazgu i spustite ga k Gihonu. 34Neka ga ondje svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom, pa zatrubite u rog i recite: 'Živio kralj Salomon!' 35Zatim uzađite za njim, a on neka dođe i sjedne na moje prijestolje te će on kraljevati umjesto mene; jer sam njega odredio da bude vladar nad Izraelom i nad Judom." 36Benaja, sin Jojadin, odgovori kralju: "Amen! Tako neka kaže Jahve, Bog moga gospodara kralja. 37Kao što je Jahve bio s mojim gospodarom kraljem, tako neka bude sa Salomonom i neka uzveliča njegovo prijestolje više od prijestolja moga gospodara, kralja Davida." 38Svećenik Sadok, prorok Natan, Benaja, sin Jojadin, te Kerećani i Pelećani siđoše, posjedoše Salomona na mazgu kralja Davida i odvedoše ga na Gihon. 39Svećenik Sadok uze iz Šatora rog ulja i pomaza Salomona. Zatim zatrubiše u rog, a sav narod uzviknu: "Živio kralj Salomon!" 40Sav narod uzađe za njim, sviraše u frule i silno se radovaše, te se zemlja rascijepi od njihova glasa. 41Adonija i svi uzvanici koji bijahu s njim začuše to tek što su završili s jelom. A Joab začu zvuk roga i reče: "Zašto je u gradu takva buka?" 42Dok je još govorio, gle, dođe Jonatan, sin svećenika Ebjatara. Adonija reče: "Uđi, jer si vrstan čovjek i donosiš dobre vijesti." 43Jonatan odgovori Adoniji: "Naprotiv, naš gospodar kralj David postavio je Salomona za kralja! 44Kralj posla s njim svećenika Sadoka, proroka Natana i Benaju, sina Jojadina, te Kerećane i Pelećane, a oni ga posjedoše na kraljevu mazgu. 45Svećenik Sadok i prorok Natan pomazali su ga za kralja u Gihonu. Odande su radosni uzašli te se grad uzbunio; to je zvuk koji ste čuli. 46I k tome, Salomon je sjeo na kraljevsko prijestolje. 47Također dođoše i kraljeve sluge blagosloviti našega gospodara kralja Davida, govoreći: 'Neka tvoj Bog učini Salomonovo ime boljim od tvoga imena i neka uveliča njegovo prijestolje više od tvoga prijestolja.' I kralj se pokloni na postelji. 48I još je ovako rekao kralj: 'Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je danas dao onoga koji sjedi na mom prijestolju, a moje oči to vide.'" 49Tada uzdrhtaše i ustaše svi Adonijini uzvanici, te odoše svaki svojim putem. 50A Adonija se poboja Salomona te ustade, ode i uhvati se za rogove Žrtvenika. 51Dojaviše Salomonu: "Evo, Adonija se boji kralja Salomona i gle, uhvatio se za rogove žrtvenika govoreći: 'Neka mi se danas kralj Salomon zakune da neće ubiti svoga slugu mačem.'" 52Salomon reče: "Ako bude častan čovjek, neće mu ni vlas pasti na zemlju; a nađe li se zlo u njemu, umrijet će." 53Kralj Salomon posla po njega te ga spustiše sa Žrtvenika. On dođe i pokloni se kralju Salomonu, a Salomon mu reče: "Idi u svoju kuću."