Prva knjiga o Kraljevima 22
1Tri se godine bilo bez rata između *Arama i Izraela. 2Treće godine, Jozafat, kralj Jude, siđe prema kralju Izraela. 3Kralj Izraela bijaše rekao svojim slugama: †Znate li vi da Ramot Galaadski nama pripadaše, a mi dvojimo uzeti ga iz ruku kralja Arama! “ 4On reče Jozafatu: †Hoćeš li ti doći sa mnom ratovati u Ramotu Galaadskom?“ Jozafat odgovori kralju Izraela: †Bit će meni kao i tebi, mom puku kao i tvom puku, mojim konjima kao i tvojim konjima. “ 5Jozafat još reče kralju Izraela: †Traži najprije savjet riječi GOSPODO VE . “ 6Kralj Izraela sakupi *proroke, otprilike 400 ljudi i reče im: †Mogu li ja ići u rat u Ramot Galaadski ili trebam odustati od toga? “ Oni odgovoriše: †Uziđi! GOSPOD će ga izručiti u ruke kraljeve. “ 7Jozafat reče: †Nema li ovdje više proroka GOSPODOVIH, po kome ga mi možemo upitati za savjet? “ 8Kralj Izraela reče Jozafatu: †Ima još jedan čovjek po kome možemo tražiti savjet GOSPODOV, ali ja, ja ga mrzim jer mi ne prorokuje dobro, veće zlo: to je Miše, sin Jimlavljev. “ Jozafat reče: †Nek kralj ne govori tako! †9Kralj Izraela pozva službenike i reče: †Brzo, dovedite Mišea, sina Jimlavljeva! “ 10Kralj Izraela i Jozafat, kralj Jude, u svečnim odijelima, sjeđaše, svaki na svom prijestolu, na polju pred ulaznim vratima Samarije, a svi proroci se upinjaše prorokovati pred njima. 11Sidijahu, sin Kenanov, načinivši si željezne rogove, reče: †Ovako govori GOSPOD: S ovim rogovima, ti ćeš nabijati *Arama sve dok ga ne ubiješ! “ 12Svi proroci prorokovaše isto govoreći: †Uspni se u Ramot Galaadski, uspjet ćeš! GOSPOD će ga izručiti u ruke kraljeve. “ 13Glasonoša koji bijaše išao zvati Mišeja reče mu: †Evo riječi *proroka: jednoglasno, oni oglašavaju dobro za kralja. Nek dakle tvoja riječ bude suglasna njihovoj! Oglasi dobro!“ Miše reče: 14‎iv GOSPOD, to što će mi reći GOSPOD, to je ono što ću ja reći!“ 15On stiže prije kralja koji mu kaza: â€Miše, možemo li mi zaratiti s Ramot-Galaadskim ili trebamo o dustati? “ On odgovori: †Uspni se! Ti ćeš uspjeti! GOSPOD će ga izručiti u ruke kraljeve! “ 16Kralj mu reče: â€Koliko puta trebam te ja zakleti da mi kažeš istinu u ime GOSPODOVO? “ 17Miše odgovori: Ja sam vidio sav Izrael raspršen po planinama, kao ovce koje nemaju nikakvog *pastira; GOSPOD je rekao: Ti ljudi nemaju nikakvog gospodara; nek se svatko vrati kući u miru! “ 18Kralj Izraela reče Jozafatu: †Nisam li ti ja rekao: On ne proriče dobro za mene, veće samo zlo!“ 19Miše reče: †Eh dobro! Slušaj riječ GOSPODOVU, ja sam vidio GOSPODA sjedjeti na prijestolu svom i svu vojsku nebesa stajati kod njega, s desna i slijeva. 20GOSPOD je rekao: Tko će zavesti Akhaba da bi se uspeo i pao u Ramotu Galaadskom? Jedan govoriše na jedan način, a drugi na jedan drugi. 21Tada je jedan duh istupio, predstavio se pred GOSPODOM i rekao: Ja sam taj koji će ga zavesti. A GOSPOD mu je rekao: Na koji način? 22On je odgovorio: Ja ću ići i bit ću jedan duh laži u ustima svih njegovih proroka. GOSPOD mu je rekao: Ti ćeš ga zavesti; uostalom ti tome imaš moće. Idi i učini tako. 23Ako je dakle GOSPOD stavio jedan duh laži u usta svim tvojim prorocima, on je dakle govorio zlo protiv tebe. “ 24Sidkijahu, sin Kenaanov, približi se, udari Mišea po obrazu i reče: †Kroz što je duh GOSPODOV izišao iz mene da bi ti govorio? “ 25Miše reče: †Eh dobro! Ti ćeš to vidjeti onog dana kad se budeš išao skrivati u sobinu sobu . “ 26Kralj Izraela reče: †Uhvatite Mišea, dovedite ga Amonu, poglavaru grada, i Joašu, sinu kraljevu, 27i recite im: Ovako govori kralj: Stavite ovu osobu u zatvor, i hranite ju smanjenim obrocima kruha i vode sve dok se ja ne vratim živ i zdrav. “ 28Miše reče: â€Ako se ti zaista vratiš živ i zdrav, to je zato što nije GOSPOD govorio kroz mene“ potom on reče: †Slušajte svi puci! “ 29Kralj Izraela i kralj Jude Jozafat uspeše se u Ramot Galaadski. 30Kralj Izraela reče Jozafatu: †Ja ću se prerušiti i ući u boj . Ti, odjeni svoju osobnu odoru. “ Kralj Izraela se preruši i uđe u boj. 31Kralj *Arama bijaše dao ovu zapovjed svojim trideset i dvojici zapovjednika kola: †Ne napadajte ni malo ni veliko, veće samo kralja Izraela. “ 32Tako, kad zapovjednici kola vidješe Jozafata, rekoše: †Sigurno je to kralj Izraela “, i oni se usmjeriše prema njemu za napasti ga; Jozafat poče kričati. 33Tada zapovjednici kola, opazivši da taj ne bijaše kralj Izraela okrenuše se od njega. 34Ali, jedan čovjek slučajno odape strijelu iz luka i pogodi kralja Izraela između dijelova oklopa. Kralj reče svom vozaču kola: †Okreni uzde i izvedi me s bojnog polja jer sam ranjen. “ 35Boj bi tako žestok tog dana da su morali ostaviti kralja u njegovim kolima, licem pred Aramom; ali navečer, on umrije. Krv iz rane bijaše istekla na dno kola. 36U smiraj sunca, ovaj krik prođe taborom: †Svatko u svoj grad, svatko u svoju zemlju! “ 37Poslije njegove smrti, odnesoše kralja u Samariju, ukopaše ga u Samariji. 38Dok su prali velikim mlazevima vode kola u bari Samarije i dok su psi lizali krv Akhabovu, prostitutke se tu kupaše, prema riječi koju GOSPOD bijaše rekao . 39Ostatak djela Akhabovih, sve što je učinio, kuću od slonovače koju je izgradio i gradovi koje je podigao, nije li to zapisno u knjizi *Povijesti kraljeva Izraelovih? 40Akhab leže sa svojim očevima . Njegov sin Akhazias zavlada na njegovom mjestu. 41Jozafat, sin Azavljev, postade kralj nad Judom četvrte godine vladavine Akhaba, kralja Izraela. 42Jozafat imaše 35 godina kad postade kralj, i on vladaše 25 godina u Jeruzalemu. Ime njegove majke bijaše Azuva, kćer Šilhijeva. 43On slijediše u svemu put Azavljev, svog oca, i ne zastrani s njega, čineći sve što je pravo u očima GOSPODOVIM. 44Međutim *visoka mjesta ne nestadoše: narod nastavljaše nuditi *žrtve i spaljivati *tamjan na visokim mjestima. 45Jozafat sklopi mir s kraljem Izraela. 46Ostatak djela Jozafatovih, djela koja je učinio, njegovi ratovi, nije li to zapisno u knjizi *Povijesti kraljeva Judinih? 47On obrisa iz zemlje posljednje svete prostitutke koje postojaše od vremena Azavljeva njegovog oca. 48Ne bijaše postavljenog kralja u Edomu. 49Jozafat imaše deset lađa u Tarsisu za ići u Ofir tražiti zlato; nije se otišlo jer se lađe razbiše u Esion-Geveru . 50Tada Akhazias, sin Akhabov, reče Jozafatu: †Nek moje sluge idu na lađama s tvojim slugama! “ Ali Jozafat ne htjede to. 51Jozafat leže s očevima svojim i bi pogreben sa svojim očevima u *Gradu Davidovu. Njegov sin Joram zavlada na njegovom mjestu. 52Akhazias, sin Akhabov, postade kralj nad Izraelom, u Samariji, sedamnaeste godine vladavine Jozafata, kralja Jude. On vladaše nad Izraelom tijekom dvije godine. 53On činiše što je zlo u očima GOSPODOVIM, on slijediše put svojeg oca, onog svoje majke i put Jeroboama, sina Nebatova, koji bijaše naveo Izrael griješiti. 54On služiše *Bala i klanjaše se pred njim; on uvrijedi GOSPODA, Boga Izraelova, točno onako kako to bijaše učinio njegov otac.