Prva knjiga o Kraljevima 22

1Provedoše tri godine, a rata ne bijaše između Aramejaca i Izraela. 2Treće godine siđe Jošafat, kralj Jude, kralju Izraela. 3Kralj Izraela reče svojim slugama: "Znate li da Ramot Gilead pripada nama, a mi mirujemo i ne uzimamo ga iz ruke kralja Arama?" 4I reče Jošafatu: "Hoćeš li ići sa mnom u rat na Ramot Gilead?" A Jošafat reče kralju Izraela: "Ja sam kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao tvoji konji." 5Tada Jošafat reče kralju Izraela: "Potraži, molim te, danas Riječ Jahvinu." 6Kralj Izraela okupi proroke, oko četiri stotine ljudi, i reče im: "Hoću li ići na Ramot Gilead u rat ili da odustanem?" A oni rekoše: "Uzađi, i Jahve će ga predati u kraljeve ruke." 7A Jošafat reče: "Zar ovdje nema više Jahvina proroka da ga upitamo?" 8Kralj Izraela reče Jošafatu: "Još je jedan čovjek preko kojega možemo tražiti Jahvu, ali ja ga mrzim jer o meni ne prorokuje dobro, već zlo: Mihej, sin Jimlin." A Jošafat reče: "Neka kralj tako ne govori." 9Nato kralj Izraela pozva dvoranina i reče: "Brzo dovedi Miheja, sina Jimlina." 10A kralj Izraela i Jošafat, kralj Jude, sjedili su svaki na svom prijestolju, odjeveni u odore, na gumnu pred vratima Samarije, dok su svi proroci prorokovali pred njima. 11Sidkija, sin Kenaanin, načini sebi željezne rogove i reče: "Ovako govori Jahve: 'Njima ćeš bosti Aram dok ga ne uništiš.'" 12I svi su proroci tako proricali: "Uzađi na Ramot Gilead i uspjet ćeš, a Jahve će ga predati u kraljevu ruku." 13Glasnik koji je išao pozvati Miheja reče mu: "Evo, riječi proroka jednim ustima govore dobro za kralja. Neka tvoja riječ bude kao riječ jednoga od njih i govori dobro." 14A Mihej reče: "Živ Jahve, ono što mi Jahve kaže, to ću govoriti." 15Došao je kralju, a kralj mu reče: "Miheju, hoćemo li poći u rat na Ramot Gilead ili da odustanemo?" On mu reče: "Pođi i uspjet ćeš, Jahve će ga predati u kraljeve ruke." 16Kralj mu reče: "Koliko puta da te zaklinjem da mi govoriš samo istinu u Ime Jahve?" 17Tada reče: "Vidio sam sav Izrael raspršen po planinama kao stado koje nema pastira. A Jahve reče: 'Ovi nemaju gospodara, neka se svatko u miru vrati svojoj kući.'" 18Kralj Izraela reče Jošafatu: "Nisam li ti rekao da o meni ne proriče dobro, nego zlo?" 19Tada on reče: "Zato čuj Riječ Jahvinu: vidio sam Jahvu kako sjedi na Svome prijestolju, a sva je vojska Nebesa stajala uza Njega, s Njegove desne i lijeve strane. 20I reče Jahve: 'Tko će zavesti Ahaba da uzađe i padne u Ramot Gileadu?' Jedan reče ovako, a drugi govoraše onako. 21Tada izađe duh, stade pred Jahvu i reče: 'Ja ću ga zavesti.' 22Jahve ga upita: 'Čime?' On odgovori: 'Izaći ću i bit ću duh laži u ustima svih njegovih proroka.' A On reče: 'Zavest ćeš i uspjet ćeš. Izađi i učini tako!' 23I sada, evo, Jahve je stavio duh laži u usta svih ovih tvojih proroka, a Jahve je izrekao zlo protiv tebe." 24Tada pristupi Sidkija, sin Kenaanin, udari Miheja po obrazu i reče: "Kojim je putem Jahvin Duh otišao od mene da bi govorio tebi?" 25A Mihej reče: "Gle, vidjet ćeš onoga dana kada pođeš iz sobe u sobu da se sakriješ." 26Kralj Izraela reče: "Uzmi Miheja i vrati ga Amonu, zapovjedniku grada, i Joašu, kraljevu sinu, 27I reci: 'Ovako govori kralj: Stavite ovoga u tamnicu i hranite ga kruhom muke i vodom muke dok se ne vratim u miru.'" 28A Mihej reče: "Ako se doista vratiš u miru, nije Jahve govorio kroz mene." Zatim reče: "Čujte, svi narodi!" 29Tako uzađoše kralj Izraela i Jošafat, kralj Jude, u Ramot Gilead. 30Kralj Izraela reče Jošafatu: "Preobući ću se i ući u boj, a ti obuci svoju odjeću." I preobuče se kralj Izraela te uđe u boj. 31A kralj Arama zapovjedi trideset i dvojici svojih zapovjednika kola: "Ne borite se ni s malim ni s velikim, nego samo s kraljem Izraela!" 32Kad zapovjednici kola vidješe Jošafata, rekoše: "Zasigurno je on kralj Izraela." I okrenuše se na njega da se bore, a Jošafat povika. 33Kada zapovjednici kola vidješe da on nije kralj Izraela, odvratiše se od njega. 34A neki čovjek nasumce nategnu luk i pogodi kralja Izraela između spojeva i oklopa. Tada on reče svome vozaču: "Okreni ruku i izvedi me iz tabora, jer sam ranjen." 35Bitka se onoga dana pojača, a kralj bijaše poduprt u bojnim kolima nasuprot Aramejcima. Navečer umrije, a krv se iz rane izli na dno kola. 36O zalasku sunca prođe povik taborom: "Svatko u svoj grad i svatko u svoju zemlju!" 37Umrije kralj i stiže u Samariju, te pokopaše kralja u Samariji. 38Oprali su kola na ribnjaku u Samariji, psi su lizali njegovu krv, a bludnice su se kupale, prema Riječi koju je Jahve izrekao. 39A ostala djela Ahabova, sve što je učinio, kuća od bjelokosti koju je sagradio i svi gradovi koje je sagradio, zar nisu zapisani u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 40Ahab počinu sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zavlada umjesto njega. 41I Jošafat, sin Asin, zavlada Judejom četvrte godine Ahaba, kralja Izraela. 42Jošafatu bijaše trideset i pet godina kada poče kraljevati, a kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu. Ime njegove majke bijaše Azuba, kći Šilhijeva. 43Samo uzvisine nisu uklonjene, a narod je još uvijek žrtvovao i kadio na uzvisinama. 44Jošafat sklopi mir s kraljem Izraela. 45A ostala Jošafatova djela, njegovo junaštvo koje je pokazao i kako je ratovao, zar nisu zapisana u knjizi ljetopisa judejskih kraljeva? 46A ostatak hramskih bludnika, koji ostade u danima njegova oca Ase, iskorijeni iz zemlje. 47A u Edomu ne bijaše kralja, namjesnik bijaše kralj. 48Jošafat načini taršiške lađe da idu u Ofir po zlato, ali ne ode jer se lađe razbiše u Esjon Geberu. 49Tada Ahazja, sin Ahabov, reče Jošafatu: "Neka moje sluge idu s tvojim slugama na brodovima." No Jošafat ne htjede. 50Jošafat počinu sa svojim ocima i bi pokopan sa svojim ocima u gradu svoga oca Davida, a umjesto njega zakralji se njegov sin Joram. 51Ahazja, sin Ahabov, zakralji se nad Izraelom u Samariji sedamnaeste godine Jošafata, kralja Jude, i kraljevaše nad Izraelom dvije godine. 52Činio je zlo u očima Jahve. Hodio je putem svoga oca, putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je naveo Izraela na grijeh. 53Služio je Baalu i klanjao mu se te je razgnjevio Jahvu, Boga Izraelova, u svemu onako kako je činio njegov otac. 54#