Početna ›

1. Kraljevima 22,36 — Prva knjiga o Kraljevima

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

A neki čovjek nasumce nategnu luk i pogodi kralja Izraela između spojeva i oklopa. Tada on reče svome vozaču: "Okreni ruku i izvedi me iz tabora, jer sam ranjen."

Bitka se onoga dana pojača, a kralj bijaše poduprt u bojnim kolima nasuprot Aramejcima. Navečer umrije, a krv se iz rane izli na dno kola.

O zalasku sunca prođe povik taborom: "Svatko u svoj grad i svatko u svoju zemlju!"

Umrije kralj i stiže u Samariju, te pokopaše kralja u Samariji.

Oprali su kola na ribnjaku u Samariji, psi su lizali njegovu krv, a bludnice su se kupale, prema Riječi koju je Jahve izrekao.

Biblija

O zalasku sunca prođe povik taborom: "Svatko u svoj grad i svatko u svoju zemlju!"

Daničić-Karadžić

I prođe glasnik po vojsci o zahodu sunčanom govoreći: svak u svoj grad, i svak u svoju zemlju.

Original

וַיַּעֲבֹר הָרִנָּה בַּֽמַּחֲנֶה כְּבֹא הַשֶּׁמֶשׁ לֵאמֹר אִישׁ אֶל עִירוֹ וְאִישׁ אֶל אַרְצֽוֹ

Izgovor

va/i.ya.'a.Vor ha./ri.Nah ba./ma.cha.Neh ke./Vo' ha./She.mesh le./Mor 'ish 'el- i.R/o ve./'Ish 'el- 'ar.Tz/o

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I prođe povik u logoru pri ulasku sunca govoreći čovjek u grad svoj i čovjek u zemlju svoju."

Analiza

1. I prođe povik Izvornik: וַיַּעֲבֹר הָרִנָּה [vaya'avor harinah] Gramatika: Glagol 'avar' (proći) je u wayyiqtol obliku (narativno prošlo vrijeme) 3. lica jednine muškog roda, dok je imenica 'rinah' ženskog roda, što može ukazivati na bezličnost radnje (proglasilo se). Imenica dolazi s određenim članom. Značenje: Ova fraza označava trenutak kada se vijest o kraljevoj smrti i porazu naglo širi kroz vojsku. Iako 'rinah' često znači radosno klicanje, ovdje u tragičnom kontekstu označava glasan, dramatičan proglas ili zapovijed o raspuštanju.

2. u logoru Izvornik: בַּֽמַּחֲנֶה [bamachaneh] Gramatika: Sastoji se od prijedloga 'be' (u), određenog člana koji je asimiliran u prijedlog i imenice 'machaneh' (logor, tabor) u jednini. Značenje: Odnosi se na kombinirani vojni logor izraelske i judejske vojske na bojnom polju. Logor, koji je trebao biti središte moći i organizacije, u ovom trenutku postaje poprište povlačenja i napuštanja položaja.

3. pri ulasku sunca Izvornik: כְּבֹא הַשֶּׁמֶשׁ [kevo' hashemesh] Gramatika: Prijedlog 'ke' (kao, pri, kad) spojen je s infinitivom konstruktnim glagola 'bo' (ući, doći) i imenicom 'shemesh' (sunce). Drevni hebrejski idiom opisuje zalazak sunca kao njegov 'ulazak'. Značenje: Fizički zalazak sunca ima duboku simboliku, označavajući završetak dnevne bitke, ali prije svega konačni pad i smrt kralja Ahaba. Zalazak donosi kraj jednog povijesnog razdoblja i raspršivanje vojske u okrilju noći.

4. čovjek u grad svoj i čovjek u zemlju svoju Izvornik: אִישׁ אֶל עִירוֹ וְאִישׁ אֶל אַרְצֽוֹ ['iysh 'el 'iyro ve'iysh 'el 'artso] Gramatika: Imenica 'iysh' (čovjek, muž) koristi se distributivno ('svaki čovjek'). Imenice 'iyr' (grad) i 'erets' (zemlja) uvezane su prijedlogom 'el' (u/k) i nose pronominalne sufikse 3. lica jednine za posvojnost (svoj/njegov). Značenje: Ova formula označava potpuno raspuštanje vojne formacije, ispunjavajući time ranije proročanstvo proroka Miheja koji je vidio Izrael raspršen kao ovce bez pastira. Vojnici prestaju biti vojska i svatko preuzima brigu za vlastiti povratak kući.

Zaključak

Ovaj stih (1. Kraljevima 22:36) dramatično prikazuje raspuštanje vojske nakon tragične pogibije izraelskog kralja Ahaba u bitci za Ramot Gilead. Zalazak sunca funkcionira kao doslovna oznaka kraja bitke i dolaska noći, ali isto tako predstavlja i snažnu literarnu metaforu za gašenje kraljevog života, pad njegove dinastije i propast vojnog poduhvata.

Odzvanjanje glasnog povika kroz logor donosi konačan rasplet pohoda, naređujući preživjelima da se povuku. Raspršivanje vojske po kojem se svaki čovjek vraća 'u svoj grad i zemlju' izravno potvrđuje izgovoreno proroštvo da će Izraelci ostati razbježani po gorama kao stado bez pastira, čime tekst naglašava prolaznost ljudske moći i potpunu točnost Božje riječi.