Početna ›

1. Kraljevima 22,37 — Prva knjiga o Kraljevima

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
1. Kraljevima 22,35

Bitka se onoga dana pojača, a kralj bijaše poduprt u bojnim kolima nasuprot Aramejcima. Navečer umrije, a krv se iz rane izli na dno kola.

1. Kraljevima 22,36

O zalasku sunca prođe povik taborom: "Svatko u svoj grad i svatko u svoju zemlju!"

1. Kraljevima 22,37

Umrije kralj i stiže u Samariju, te pokopaše kralja u Samariji.

1. Kraljevima 22,38

Oprali su kola na ribnjaku u Samariji, psi su lizali njegovu krv, a bludnice su se kupale, prema Riječi koju je Jahve izrekao.

1. Kraljevima 22,39

A ostala djela Ahabova, sve što je učinio, kuća od bjelokosti koju je sagradio i svi gradovi koje je sagradio, zar nisu zapisani u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

Biblija

Umrije kralj i stiže u Samariju, te pokopaše kralja u Samariji.

Daničić-Karadžić

Tako umrije car, i odnesoše ga u Samariju; i pogreboše cara u Samariji.

Original

וַיָּמָת הַמֶּלֶךְ וַיָּבוֹא שֹׁמְרוֹן וַיִּקְבְּרוּ אֶת הַמֶּלֶךְ בְּשֹׁמְרֽוֹן

Izgovor

va/i.Ya.mot ha./Me.lekh va/i.ya.Vo' sho.me.Ron va/i.yik.be.Ru 'et- ha./Me.lekh be./sho.me.Ron

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I umrije kralj i dođe Samariju i pokopaše [oznaka objekta] kralja u Samariji."

Analiza

1. I umrije Izvornik: וַיָּמָת [vayamat] Gramatika: Glagol u Qal konjugaciji, wayyiqtol oblik (vav konsekutivni + imperfekt), 3. lice jednine muškog roda od korijena מות (mut - umrijeti). Ovaj specifični oblik koristi se za izražavanje lanca uzastopnih narativnih događaja u prošlosti. Značenje: Kratak i direktan glagol bez ukrasa opisuje kraj kraljeva života. Naglašava neumitnost ispunjenja proročanstva o njegovoj smrti, poništavajući tako sve njegove pokušaje da izbjegne smrt prerušavanjem u bitci.

2. kralj Izvornik: הַמֶּלֶךְ [hamelekh] Gramatika: Imenica מֶלֶךְ (melekh - kralj) s prefiksom određenog člana הַ (ha). U rečenici zauzima funkciju subjekta. Značenje: Značajna je upotreba titule umjesto kraljevog osobnog imena (Ahaba). Tekst na taj način stvara snažan kontrast između njegove velike zemaljske moći kao vladara i njegove krhke općeljudske smrtnosti.

3. i dođe Izvornik: וַיָּבוֹא [vayavo'] Gramatika: Glagol u Qal konjugaciji, wayyiqtol oblik, 3. lice jednine muškog roda od korijena בוא (bo' - doći, ući). Imenica koja slijedi (Samarija) stoji u funkciji akuzativa cilja prema kojemu se vrši kretanje. Značenje: Iako je glagol aktivan ('dođe'), kontekst jasno implicira da mrtvo tijelo biva 'doneseno'. Tekst tu skriva suptilnu ironiju: kralj zadnji put ulazi u svoju slavnu prijestolnicu, ali sada potpuno pasivan i bez vlastite volje.

4. i pokopaše Izvornik: וַיִּקְבְּרוּ [vayikberu] Gramatika: Glagol u Qal konjugaciji, wayyiqtol oblik, 3. lice množine muškog roda od korijena קבר (qavar - pokopati). Ovdje dolazi s implicitnim i neodređenim subjektom ('oni'). Značenje: Prelazak radnje s jednine na množinu demonstrira prijenos subjekta. Kralj više ne upravlja poviješću, već nad njim bezimeno mnoštvo dvorana ili slugu obavlja zadnju dužnost ukopa. Imena: - Samarija [שֹׁמְרוֹן / shomron] (grad) Znači: osmatračnica, mjesto straže Tvorba: Ime je tvoreno od hebrejskog korijena שׁמר (šamar), što znači 'čuvati' ili 'stražariti', uz dodatak imenskog sufiksa za mjesta i pojmove -on. Tekst objašnjava: Prema izvješću iz Prve knjige o Kraljevima (16,24), grad je nazvan prema imenu prijašnjeg vlasnika brda - Šemera, od kojeg je kralj Omri taj prostor kupio kako bi sagradio prijestolnicu.

Zaključak

Ovaj stih iz Prve knjige o Kraljevima (1 Kr 22,37) donosi vrlo sažet, trijezan i gotovo hladan prikaz kraja života izraelskog kralja Ahaba. Kratke, nižuće glagolske radnje povezane konsekutivnim veznikom ('i umrije... i dođe... i pokopaše') odražavaju neumoljiv ritam povijesti pred kojim ni okrunjene glave nisu pošteđene. Nema kraljevskih tužaljki niti veličanja nekadašnjih pothvata, već su prisutne samo gole činjenice o smrti i tijelu koje se polaže u grob.

Teološki gledano, navedeni tekst predstavlja vrhunac dokaza Božje suverenosti i apsolutne točnosti Njegove riječi. Koliko god je Ahab u prethodnim recima nastojao spletkama i prerušavanjem izbjeći proročanstvo o vlastitoj pogibelji na bojnom polju, njegov put završava točno kako je naviješteno. Uokvirivanje njegove smrti ponavljanjem imena prijestolnice Samarije (na početku dolazi u nju, na kraju je u njoj pokopan) trajni je podsjetnik na prolaznost svake zemaljske sile.