Provedoše tri godine, a rata ne bijaše između Aramejaca i Izraela.
Provedoše tri godine, a rata ne bijaše između Aramejaca i Izraela.
Treće godine siđe Jošafat, kralj Jude, kralju Izraela.
Kralj Izraela reče svojim slugama: "Znate li da Ramot Gilead pripada nama, a mi mirujemo i ne uzimamo ga iz ruke kralja Arama?"
I reče Jošafatu: "Hoćeš li ići sa mnom u rat na Ramot Gilead?" A Jošafat reče kralju Izraela: "Ja sam kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao tvoji konji."
Treće godine siđe Jošafat, kralj Jude, kralju Izraela.
A treće godine dođe Josafat car Judin k caru Izrailjevu.
וַיְהִי בַּשָּׁנָה הַשְּׁלִישִׁית וַיֵּרֶד יְהוֹשָׁפָט מֶֽלֶךְ יְהוּדָה אֶל מֶלֶךְ יִשְׂרָאֵֽל
va/y.Hi ba./sha.Nah ha./she.li.Shit va/i.Ye.red ye.ho.sha.Fat Me.lekh- ye.hu.Dah 'el- Me.lekh Yis.ra.'El
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I bi u godini trećoj, i siđe Jošafat kralj Jude k kralju Izraela."
1. I bi Izvornik: וַיְהִי [vayhiy] Gramatika: Oblik se sastoji od waw-konzekutiva (veznika) spojenog s imperfektom glagola 'biti' (הָיָה, hayah) u trećem licu jednine. Ova konstrukcija tipična je za biblijski hebrejski i prevodi radnju u prošlo svršeno vrijeme. Značenje: Ovo je klasična narativna formula kojom se započinje novi događaj ili povijesna cjelina. Teološki naglašava vremenski kontinuitet i odvijanje Božjeg plana unutar ljudske povijesti.
2. u godini trećoj Izvornik: בַּשָּׁנָה הַשְּׁלִישִׁית [bashana hasheliyshiyt] Gramatika: Imenica 'godina' sa spojenim prijedlogom 'u' (be) i određenim članom (ha), uz redni broj 'treća' koji se s imenicom slaže u ženskom rodu i jednini. Značenje: Izraz precizno smješta događaj u povijesni kontekst, referirajući se na treću godinu razdoblja mira između Sirije (Arama) i Izraela. Pokazuje važnost povijesne točnosti u biblijskom pripovijedanju.
3. i siđe Izvornik: וַיֵּרֶד [vayered] Gramatika: Waw-konzekutiv (וַ) spojen s imperfektom glagola 'sići' (יָרַד, yarad) u trećem licu jednine, što oblik pretvara u povijesni perfekt (prošlo vrijeme). Značenje: Geografski označava putovanje iz više nadmorske visine planinskog Jeruzalema u nižu Samariju. Teološki i simbolički, 'silaženje' često aludira na duhovni pad ili sumnjiv kompromis, ovdje ulaženje u savez s otpadničkim sjevernim kraljevstvom.
4. kralj / kralju Izvornik: מֶֽלֶךְ [melekh] Gramatika: Hebrejska imenica za kralja. U sintagmi 'kralj Jude' nalazi se u veznom obliku (status constructus), dok je ista riječ kasnije pod utjecajem prijedloga 'k' (el). Značenje: Ponavljanje titule naglašava politički karakter susreta. Riječ je o službenom posjetu i pregovorima dvojice suverena koji će rezultirati vojnim savezom i rodbinskim povezivanjem dviju kraljevskih kuća. Imena: - Jošafat [יְהוֹשָׁפָט / yehoshafat] (osoba) Znači: Jahve je sudio / Jahve sudi Tvorba: Ime je tvoreno od teofornog elementa 'Yeho' (koji predstavlja Božje ime YHWH, Jahve) i hebrejskog korijena 'shafat' koji znači suditi, vladati ili donijeti pravdu.
- Juda [יְהוּדָה / yehuda] (pokrajina) Znači: Neka bude hvaljen / Hvaljen (Jahve) Tvorba: Dolazi od hebrejskog korijena 'y-d-h', koji u Hifil obliku (hodah) znači hvaliti, zahvaljivati ili priznavati. Tekst objašnjava: Prema Postanku 29,35, Lea je po rođenju svog četvrtog sina rekla: 'Ovaj put hvalit ću Jahvu', te mu je zato dala ime Juda.
- Izrael [יִשְׂרָאֵֽל / yisra'el] (pokrajina) Znači: Bog se bori / Onaj koji se bori s Bogom / Bog vlada Tvorba: Ime je složenica od glagola 'sarah' (boriti se, ustrajati, vladati) i elementa 'El' (Bog). Tekst objašnjava: U Postanku 32,29, objašnjava se da je ime dano jer se Jakov 'borio s Bogom i s ljudima i pobijedio'. Promjena imena: Ranije ime ovog eponimnog praoca bilo je Jakov (Ya'akov, 'onaj koji drži za petu'). Ime mu je u Izrael promijenio sam Bog (ili anđeo) nakon noćnog hrvanja na Penuelu, što označava duhovnu preobrazbu i stjecanje novog identiteta pred Bogom.
Ovaj stih (1. Kraljevima 22,2) označava prijelomni trenutak u povijesti podijeljene monarhije. Nakon trogodišnjeg razdoblja relativnog mira na Bliskom istoku, pobožni judejski kralj Jošafat odlučuje se na putovanje u Samariju kako bi posjetio zloglasnog izraelskog kralja Ahaba. Pisac s razlogom koristi glagol 'sići' jer ovaj posjet nije bio samo geografsko putovanje, već i početak opasnog političkog i duhovnog kompromisa.
Stih uvodi epizodu u kojoj će Jošafat stvoriti vojni i bračni savez sa Sjevernim kraljevstvom. Iako je Jošafatov motiv možda bio plemenit – ponovno ujedinjenje ili barem pomirenje zavađene braće (Jude i Izraela) – njegovo udruživanje s kućom koja je promicala idolopoklonstvo (Baalov kult) na kraju će dovesti kraljevsku lozu Davida na sam rub uništenja. Susret dvaju 'kraljeva' iz teksta oslikava vječnu biblijsku napetost između pragmatične ljudske politike i zahtjeva za isključivom vjernošću Bogu.