Kralj mu reče: "Koliko puta da te zaklinjem da mi govoriš samo istinu u Ime Jahve?"
Kralj mu reče: "Koliko puta da te zaklinjem da mi govoriš samo istinu u Ime Jahve?"
Tada reče: "Vidio sam sav Izrael raspršen po planinama kao stado koje nema pastira. A Jahve reče: 'Ovi nemaju gospodara, neka se svatko u miru vrati svojoj kući.'"
Kralj Izraela reče Jošafatu: "Nisam li ti rekao da o meni ne proriče dobro, nego zlo?"
Tada on reče: "Zato čuj Riječ Jahvinu: vidio sam Jahvu kako sjedi na Svome prijestolju, a sva je vojska Nebesa stajala uza Njega, s Njegove desne i lijeve strane.
I reče Jahve: 'Tko će zavesti Ahaba da uzađe i padne u Ramot Gileadu?' Jedan reče ovako, a drugi govoraše onako.
Kralj Izraela reče Jošafatu: "Nisam li ti rekao da o meni ne proriče dobro, nego zlo?"
Tada reče car Izrailjev Josafatu: nijesam li ti rekao da mi neće prorokovati dobra nego zlo?
וַיֹּאמֶר מֶֽלֶךְ יִשְׂרָאֵל אֶל יְהוֹשָׁפָט הֲלוֹא אָמַרְתִּי אֵלֶיךָ לֽוֹא יִתְנַבֵּא עָלַי טוֹב כִּי אִם רָֽע
va/i.Yo.mer Me.lekh- Yis.ra.'El 'el- ye.ho.sha.Fat ha./lO' 'a.Mar.ti 'e.Lei./kha lo'- yit.na.Be' 'a.La/i Tov ki 'im- Ra'
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče kralj Izraela k Jošafatu: zar ne rekao sam tebi, ne proriče o meni dobro nego zlo."
1. I reče Izvornik: וַיֹּאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Vav konsekutivni s imperfektom (qal, 3. lice jednine muškog roda). Koristi se za izražavanje dovršene radnje u prošlosti, što je najčešći oblik za guranje radnje naprijed u biblijskom narativu. Značenje: Uvodi naglu i prkosnu reakciju bezbožnog kralja Ahaba. Izraz naglašava da on nema namjeru saslušati poruku s poštovanjem, već odmah i defanzivno prelazi u psihološku obranu.
2. zar ne rekao sam Izvornik: הֲלוֹא אָמַרְתִּי [halo' 'amartiy] Gramatika: Upitna čestica 'ha' i negacija 'lo' (zar ne) spojeni s glagolom 'amar' (reći) u perfektu (qal, 1. lice jednine). Konstrukcija stvara retoričko pitanje koje zahtijeva potvrdan i očigledan odgovor. Značenje: Ovo je pokušaj diskreditacije proroka pred saveznikom Jošafatom. Ahab vlastitu tvrdoglavost pokušava racionalizirati prikazujući proroka kao osobu koja ga patološki mrzi i namjerno mu oponira.
3. proriče Izvornik: יִתְנַבֵּא [yitnabe'] Gramatika: Hitpael imperfekt (3. lice jednine muškog roda) od korijena N-B-' (נבא). Hitpael u ovom kontekstu opisuje aktivno vršenje proročke uloge ili izricanje proroštva. Značenje: Ahab potpuno banalizira proročku službu. Promatra je kao puko iznošenje osobnih želja ili zlih namjera prema njemu, a ne kao apsolutnu i objektivnu objavu Božje volje.
4. o meni Izvornik: עָלַי ['alay] Gramatika: Prijedlog 'al' (na, nad, o, protiv) spojen sa sufiksom za 1. lice jednine. Prevedeno i kao 'protiv mene'. Značenje: Otkriva izniman egocentrizam zlog kralja. Svaku riječ koja dolazi od Boga on tumači iz uske perspektive svoje povrijeđene taštine i paranoje, umjesto kao poziv na pokajanje.
5. dobro nego zlo Izvornik: טוֹב כִּי אִם רָֽע [tov kiy 'im ra'] Gramatika: Imenička uporaba pridjeva 'tov' (dobro) i 'ra' (zlo), povezana suprotnim veznikom 'kiy im' koji se u ovakvim negiranim rečenicama prevodi kao 'nego', 'već' ili 'osim'. Značenje: Ukazuje na utilitaran i poganski pogled na religiju. Ahab procjenjuje proroštvo isključivo kroz to donosi li mu osobnu korist, ostajući potpuno zaslijepljen pred istinskom mjerom dobra i zla pred Bogom. Imena: - Izrael [יִשְׂרָאֵל / yisra'el] (narod) Znači: Bog se bori / Onaj koji se bori s Bogom Tvorba: Tvoreno od hebrejskog glagolskog korijena 'sarah' (שׂרה - boriti se, ustrajati) i božanskog elementa 'El' (Bog). Tekst objašnjava: U Postanku 32,28 tekst objašnjava da Jakov dobiva ime Izrael jer se 'borio s Bogom i s ljudima i nadvladao'. Promjena imena: Raniji oblik bio je Jakov (Ya'akov), korijenski povezan uz riječ za petu ili prevaru. Novo ime Izrael označava njegovu duhovnu transformaciju i uspostavu izabranog naroda.
- Jošafat [יְהוֹשָׁפָט / yehoshafat] (osoba) Znači: Jahve je sudio / Jahve sudi Tvorba: Teoforsko ime koje se sastoji od skraćenog božanskog imena Jahve ('Yeho') i glagola 'shafat' (שׁפט - suditi).
Ovaj stih (1. Kraljevima 22,18 / 2. Ljetopisa 18,17) izvanredno oslikava psihologiju nepokajanog grešnika suočenog s istinom. Kralj Ahab odbacuje upozorenje Božjeg proroka Miheje ne na temelju samog argumenta, već <i>ad hominem</i> napadom na prorokov motiv. Prema Ahabovoj logici, Miheja ne objavljuje suverenu Božju odluku, već gaji osobni animozitet iz kojeg namjerno, iz inata, proriče isključivo 'zlo'.
Jošafat, pobožni Judin kralj kojem se Ahab jada, ovdje služi kao publika pred kojom Ahab pokušava racionalizirati svoju vlastitu otvrdnulost srca. Ahabova fatalna zabluda leži u njegovom uvjerenju da je poruka proroštva podložna hirovima proroka. Ne shvaća da je negativno proroštvo samo izravna presuda za njegova zlodjela, a Miheja samo vjerni vjesnik neizbježne stvarnosti.