Početna ›

1. Kraljevima 22,16 — Prva knjiga o Kraljevima

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
1. Kraljevima 22,14

A Mihej reče: "Živ Jahve, ono što mi Jahve kaže, to ću govoriti."

1. Kraljevima 22,15

Došao je kralju, a kralj mu reče: "Miheju, hoćemo li poći u rat na Ramot Gilead ili da odustanemo?" On mu reče: "Pođi i uspjet ćeš, Jahve će ga predati u kraljeve ruke."

1. Kraljevima 22,16

Kralj mu reče: "Koliko puta da te zaklinjem da mi govoriš samo istinu u Ime Jahve?"

1. Kraljevima 22,17

Tada reče: "Vidio sam sav Izrael raspršen po planinama kao stado koje nema pastira. A Jahve reče: 'Ovi nemaju gospodara, neka se svatko u miru vrati svojoj kući.'"

1. Kraljevima 22,18

Kralj Izraela reče Jošafatu: "Nisam li ti rekao da o meni ne proriče dobro, nego zlo?"

Biblija

Kralj mu reče: "Koliko puta da te zaklinjem da mi govoriš samo istinu u Ime Jahve?"

Daničić-Karadžić

A car mu reče: koliko ću te puta zaklinjati da mi ne govoriš nego istinu u ime Gospodnje?

Original

וַיֹּאמֶר אֵלָיו הַמֶּלֶךְ עַד כַּמֶּה פְעָמִים אֲנִי מַשְׁבִּעֶךָ אֲשֶׁר לֹֽא תְדַבֵּר אֵלַי רַק אֱמֶת בְּשֵׁם יְהוָֽה

Izgovor

va/i.Yo.mer 'e.La/v ha./Me.lekh 'ad- ka./Meh fe.'a.Mim 'a.Ni mash.bi.'E./kha 'a.Sher lo'- te.da.Ber 'e.La/i rak- 'e.Met be./Shem Yah.weh

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I reče njemu kralj: do koliko puta ja zaklinjem tebe da ne govoriš meni samo istinu u ime Jahve?"

Analiza

1. I reče Izvornik: וַיֹּאמֶר [vayo'mer] Gramatika: Glagol u Qal konjugaciji, oblik wayyiqtol (waw-konsekutivni imperfekt), 3. lice jednine muškog roda. Ovaj oblik standardno izražava narativnu prošlost u biblijskom hebrejskom. Značenje: Uvodi izravni govor i radnju koja se nastavlja na prethodni niz događaja. Ovdje označava kraljevu naglu i nestrpljivu reakciju na prorokove prethodne riječi.

2. kralj Izvornik: הַמֶּלֶךְ [hamelekh] Gramatika: Imenica muškog roda u jednini s određenim članom (ha-). Značenje: Određeni član ukazuje na specifičnog kralja, u ovom povijesnom kontekstu Ahaba. Ističe se sraz zemaljske kraljevske moći koja postavlja zahtjeve i duhovnog proročkog autoriteta.

3. zaklinjem tebe Izvornik: מַשְׁבִּעֶךָ [mashbi'ekha] Gramatika: Particip aktivan glagola u Hiphil konjugaciji s pronominalnim sufiksom 2. lica jednine. Korijen je 'shava' (sedam, odnosno zakleti se). Značenje: Hiphil oblik znači 'navesti nekoga na zakletvu' ili 'zakleti nekoga'. Kralj formalno obvezuje proroka, tražeći apsolutnu iskrenost pod prijetnjom božanske kazne za laž.

4. samo istinu Izvornik: רַק אֱמֶת [rak 'emet] Gramatika: Prilog 'rak' (samo, isključivo) stoji uz imenicu ženskog roda 'emet' (istina), izvedenu iz korijena 'aman'. Fraza stoji u korelaciji s prethodnom negacijom 'lo' (ne), tvoreći konstrukciju 'ne govori ništa osim istine'. Značenje: Riječ 'emet' nosi duboko značenje pouzdanosti, vjernosti i čvrstoće, a ne samo puke činjenične točnosti. Kralj ovdje licemjerno zahtijeva autentičnu Božju riječ, iako mu ona zapravo nije draga kada je protivna njegovim planovima.

5. u ime Izvornik: בְּשֵׁם [beshem] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) spojen je s imenicom 'shem' (ime) u konstruktnom stanju (status constructus), što je izravno veže za sljedeću riječ (Jahve). Značenje: Govoriti u nečije ime znači nastupati s njegovim potpunim autoritetom. Ovdje označava najviši mogući legitimitet proročke poruke koja izvire isključivo od samoga Boga. Imena: - Jahve [יְהוָֽה / yehva] (ostalo) Znači: On jest / On uzrokuje postojanje Tvorba: Ovo je Tetragramaton, sveto i osobno Božje ime. Prema najprihvaćenijoj etimologiji, potječe od hebrejskog glagolskog korijena h-v-h (הוה) ili h-y-h (היה), što znači 'biti' ili 'postati'. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog objašnjava svoje ime Mojsiju riječima 'Ja sam koji jesam' (Ehyeh asher ehyeh), duboko ga povezujući s glagolom 'biti' i trajnom prisutnošću.

Zaključak

Ovaj stih (iz 1. Kraljevima 22,16 ili paralele u 2. Ljetopisa 18,15) prikazuje vrlo dramatičan i ironičan trenutak suočavanja izraelskog kralja Ahaba i pravoga Božjeg proroka Mikeje. Okružen stotinama dvorskih proroka koji mu podilaze i lažno obećavaju pobjedu u bitci, kralj Ahab primjećuje da je Mikeja isprva sarkastično ponovio njihove riječi. Stoga ga kralj stavlja pod formalnu zakletvu da mu kaže pravu i tešku istinu, iako je on poznat po tome što istinu ne podnosi.

Zahtjev pokazuje svu tragiku ljudske oholosti – Ahab izričito traži 'istinu u ime Jahvino', ali će, kada je konačno i čuje (proročanstvo o vlastitoj pogibiji i raspršenom Izraelu), tu istu riječ odmah odbaciti i proroka baciti u tamnicu. Stih time svjedoči o tenziji između političke moći koja želi kontrolirati i manipulirati vjerom, te apsolutne slobode Božje riječi koja se ne da podmititi ni zaplašiti.