Prva knjiga o Kraljevima 17
1Ilija Tišbijac, od stanovnika Gileada, reče Ahabu: "Živ Jahve, Bog Izraelov, pred kojim stojim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim po mojoj riječi." 2I dođe mu Riječ Jahvina govoreći: 3"Otiđi odavde, okreni se prema istoku i sakrij se uz potok Kerit, koji je nasuprot Jordanu. 4Iz potoka ćeš piti, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane." 5Ode i učini po Riječi Jahvinoj; ode i nastani se pokraj potoka Kerita, koji je nasuprot Jordanu. 6Gavrani su mu donosili kruh i meso ujutro, te kruh i meso navečer, a iz potoka je pio. 7A nakon nekog vremena potok presuši, jer u zemlji ne bijaše kiše. 8I dođe mu Riječ Jahvina: 9"Ustani, pođi u Sarfatu koja pripada Sidonu i ondje se nastani. Evo, ondje sam zapovjedio ženi udovici da te hrani." 10Ustade on, ode u Sarfatu i dođe do ulaza u grad. A gle, ondje žena udovica skupljaše drva. On je dozva i reče: "Donesi mi, molim te, malo vode u posudi da pijem." 11Ona pođe donijeti, a on je zazva i reče: "Donesi mi, molim te, komad kruha u svojoj ruci!" 12A ona reče: "Živ je Jahve, tvoj Bog, nemam pečenoga kruha, već samo punu šaku brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo, skupljam dva drvca, pa ću otići i pripraviti ga za sebe i svoga sina; pojest ćemo ga i umrijeti." 13I reče joj Ilija: "Ne boj se! Idi i učini kako si rekla, ali od toga najprije meni napravi malu pogaču i iznesi mi je, a poslije ćeš napraviti sebi i svome sinu. 14Jer ovako kaže Jahve, Bog Izraelov: 'Ćup brašna neće se isprazniti niti će vrč ulja presušiti sve do dana kada Jahve dâ kišu na zemlju.'" 15Ona ode i učini po riječi Ilijinoj, te su danima jeli ona, on i njezin dom. 16Vrč brašna ne potroši se i posuda ulja ne presuši, po Riječi koju Jahve reče preko Ilije. 17Nakon ovih događaja razbolje se sin te žene, gospodarice kuće. Njegova bolest bijaše veoma teška, tako da u njemu ne preosta daha. 18I reče Iliji: "Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Došao si k meni podsjetiti na moje bezakonje i usmrtiti moga sina." 19A on joj reče: "Daj mi svoga sina!" Uze ga iz njezinih njedara, odnese ga u gornju sobu u kojoj je prebivao i položi ga na svoju postelju. 20Tada zazva Jahvu i reče: "Jahve, Bože moj, zar si i udovici kod koje boravim nanio zlo usmrtivši njezina sina?" 21Ispruži se tri puta nad dječakom, zazva Jahvu i reče: "Jahve, Bože moj, neka se, molim Te, duša ovoga dječaka vrati u njega!" 22Jahve ču glas Ilijin, duša se djeteta vrati u njega i ono oživje. 23Ilija uze dječaka, snese ga iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj majci. Tada Ilija reče: "Vidi, tvoj je sin živ!" 24Tada žena reče Iliji: "Sada znam da si ti čovjek Božji i da je Riječ Jahvina u tvojim ustima Istina."