Prva knjiga o Kraljevima 17
1Eli, Tišbit, iz pučanstva Galadovog, reče Akhabu: †živ GOSPOD, Bog Izraelov u čijoj sam ja službi: neće ove godine biti ni rose ni kiše osim na moju riječ. “ 2Riječ GOSPODOVA bi upućena Eliju: 3†Otiđi odavde, uputi se prema istoku i sakrij se u tjesnacu Kerita koji je na istoku od Jordana. 4Tako ćeš ti moći piti iz potoka, a ja ću zapovjediti gavranima da te ondje snabdijevaju. “ 5On pođe i učini prema riječi GOSPODOVOJ; on ode stanovati u klancu Keritovom koji je na istoku od Jordana. 6Gavranovi mu donosiše kruha i mesa jutrom, kruha i mesa s večeri; a pijaše on iz potoka. 7Na izmaku jednog stanovitog vremena, potok presuši, jer ne bi kiše nad zemljom. 8Riječ GOSPODOVA mu bi upućena: 9†Digni se, idi u Sarepta koji pripada Sidonu, tu ćeš se nastaniti; ja sam ondje zapovjedio jednoj ženi, jednoj udovici, da te prehranjuje. “ 10On se diže, pođe za Sarepta i stiže k ulazu u grad. Bijaše ondje jedna žena, jedna udovica, koja skupljaše drva. On ju pozva i reče: †Idi mi tražiti, molim te, malo vode u vrču da se napijem! †11Ona ju ode potražiti. On ju pozva i reče: Idi mi potražiti, molim te, jedan komad kruha u tvojoj ruci! “ 12On odgovori: †živ Gospod, tvoj Bog! Ja nemam ništa pripravljeno, imam tek jednu šaku brašna u ćupu i malo ulja u vrču; kad budem nakupila nekoliko komada drveta, ja ću se vratiti i pripraviti tu hranu za mene i za mog sina; mi ćemo ju pojesti i potom umrijeti. “ 13Eli joj reče: †Ne boj se! Vrati se i uradi to što si rekla; samo, s tim što ti imaš, napravi mi najprije jednu malu pogaču i donesi mi ju; potom ćeš ju napraviti za tebe i tvojeg sina. 14Jer ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: ćup brašna neće se isprazniti vrč ulja neće presušiti sve do dana kad GOSOPOD bude dao kiše na povr- šini tla. “ 15Ona ode i učini kako Eli bijaše rekao; ona danima jede, ona, on, i njena obitelj. 16Ćup brašna ne presahnu i vrč ulja ne presuši, prema riječi koju GOSPOD bijaše rekao posredništvom Elijevim. 17Evo što se dogodi nakon tih događaja : sin te žene, vlasnice kuće, razbolje. Njegova bolest bi veoma teška tako da ne ostade više daha u njemu. 18žena reče Eliju: †što ima između mene i tebe čovječe Božji? Ti si došao kod mene da me opomeneš na grijeh i usmrtiš sina mog. “ 19On joj odgovori: †Daj mi svog sina! “ On ga uze iz ruku ženinih, odnese ga u gornju sobu gdje je on boravio, i poleže ga na svoj krevet. 20Potom on zazva GOSPODA govoreći: †GOSPODE, moj Bože, hoćeš li ti zlo čak ovoj ženi kod koje sam došao kao izbjeglica, tako da usmrtiš njenog sina? “ 21Eli se opruži tri puta na dijete i zazva GOSPODA govoreći: †GOSPODE, moj Bože, nek se dahovog djeteta vrati u njega! “ 22GOSPOD začu glas Elijev, i dah djetetov se povrati u njega, on oživje. 23Eli uze dijete, snese ga iz gornje sobe u kući, i dade ga njegovoj majci; Eli reče: †Pogledaj! Tvoj sin je živ. “ 24žena reče Eliju: †Da, sada, ja znam da si ti čovjek Božji i da je riječ GOSPODOVA zaista u tvojim ustima. “