Početna ›

1. Kraljevima 17,19 — Prva knjiga o Kraljevima

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Hebrejski: WLC (javno vlasništvo); morfologija OSHB, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz
1. Kraljevima 17,17

Nakon ovih događaja razbolje se sin te žene, gospodarice kuće. Njegova bolest bijaše veoma teška, tako da u njemu ne preosta daha.

1. Kraljevima 17,18

I reče Iliji: "Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Došao si k meni podsjetiti na moje bezakonje i usmrtiti moga sina."

1. Kraljevima 17,19

A on joj reče: "Daj mi svoga sina!" Uze ga iz njezinih njedara, odnese ga u gornju sobu u kojoj je prebivao i položi ga na svoju postelju.

1. Kraljevima 17,20

Tada zazva Jahvu i reče: "Jahve, Bože moj, zar si i udovici kod koje boravim nanio zlo usmrtivši njezina sina?"

1. Kraljevima 17,21

Ispruži se tri puta nad dječakom, zazva Jahvu i reče: "Jahve, Bože moj, neka se, molim Te, duša ovoga dječaka vrati u njega!"

Biblija

A on joj reče: "Daj mi svoga sina!" Uze ga iz njezinih njedara, odnese ga u gornju sobu u kojoj je prebivao i položi ga na svoju postelju.

Daničić-Karadžić

A on joj reče: daj mi sina svojega. I uzev ga iz naručja njezina odnese ga u gornju klijet, gdje on sjeđaše, i položi ga na postelju svoju.

Original

וַיֹּאמֶר אֵלֶיהָ תְּנִֽי לִי אֶת בְּנֵךְ וַיִּקָּחֵהוּ מֵחֵיקָהּ וַֽיַּעֲלֵהוּ אֶל הָעֲלִיָּה אֲשֶׁר הוּא יֹשֵׁב שָׁם וַיַּשְׁכִּבֵהוּ עַל מִטָּתֽוֹ

Izgovor

va/i.Yo.mer 'e.Lei./ha te.ni- l/i 'et- be.Ne/kh va/i.yi.ka.Che./hu me./chei.Ka/h va/i.ya.'a.Le./hu 'el- ha./'a.li.Yah 'a.Sher- hu' yo.Shev Sham va/i.yash.ki.Ve./hu 'al- mi.ta.T/o

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I reče njoj: Daj meni sina tvoga! I uze ga iz njedara njenih i odnese ga gore u gornju sobu gdje on boravi tamo i položi ga na postelju svoju."

Analiza

1. Daj Izvornik: תְּנִי [teniy] Gramatika: Imperativ, ženski rod, jednina od glagola 'natan' (dati). Značenje: Predstavlja odlučan zahtjev proroka koji traži od majke čin vjere i prepuštanja kontrole u trenutku neizmjerne tuge. Predaja djeteta u prorokove ruke preduvjet je za Božje djelovanje.

2. iz njedara njenih Izvornik: מֵחֵיקָהּ [mecheykah] Gramatika: Imenica 'cheyq' (njedra, krilo) s prijedlogom 'min' (od/iz) i pronominalnim sufiksom 3. lica jednine ženskog roda (njen). Značenje: Naglašava duboku intimnost, bol i fizičku bliskost majke s djetetom. Prorok preuzima dijete iz najzaštićenijeg, ali sada beživotnog ljudskog prostora.

3. i odnese ga gore Izvornik: וַֽיַּעֲלֵהוּ [vaya'alehu] Gramatika: Glagol 'alah' (uzići) u uzročnom Hifil binyanu, imperfekt s vav-konsekutivnim i pronominalnim sufiksom za 3. lice muškog roda. Doslovno znači 'i učini da on uzađe'. Značenje: Fizičko uspinjanje u gornju sobu nosi i teološku simboliku uzdizanja djeteta prema Bogu. Prorok izdvaja dijete iz prostora svakodnevnog žalovanja u izdvojeni prostor božanskog susreta.

4. gornju sobu Izvornik: הָעֲלִיָּה [ha'aliya] Gramatika: Imenica ženskog roda izvedena iz istog korijena 'alah' (uzići), s određenim članom 'ha'. Značenje: Zasebna soba na krovu kuće, obično namijenjena kao mjesto povlačenja, molitve i gostoprimstva za proroka. Predstavlja sveti prostor odvojen od kaosa obiteljskog života i tuge koja njime vlada.

5. i položi ga Izvornik: וַיַּשְׁכִּבֵהוּ [vayashkivehu] Gramatika: Glagol 'shakav' (ležati) u uzročnom Hifil binyanu (položiti), imperfekt s vav-konsekutivnim i sufiksom za 3. lice muškog roda. Značenje: Brižan čin polaganja djeteta na prorokovu vlastitu postelju. Priprema za čudo u kojem će se prorok posrednički, molitveno i fizički poistovjetiti s dječakom tražeći povratak njegova života.

Zaključak

Ovaj stih (1. Kraljevima 17:19) označava ključni prijelazni trenutak u priči o proroku Iliji i udovici iz Sarfate. Fizičko premještanje mrtvog dječaka iz majčina krila – koje predstavlja mjesto krajnje ljudske nemoći pred smrću – u Ilijinu gornju sobu, simbolizira prijelaz iz područja očaja u područje iščekivanja čuda i božanske intervencije. Ilijin odlučan zahtjev majci poziv je na radikalno povjerenje i predanje i u najmračnijem trenutku.

Polaganje djeteta na prorokovu vlastitu postelju naglašava duboku osobnu uključenost Ilije u tragediju ove obitelji. Prorok preuzima teret majčine boli na sebe, odnoseći dječaka u svoj sveti molitveni prostor. Tamo, u izolaciji, on staje između smrti i Boga Životvorca, pripremajući pozornicu za dramatičan, intenzivan čin posredovanja i uskrsnuća koji će uslijediti.