1. Kraljevima 17,20 — Prva knjiga o Kraljevima

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I zazva k Jahvi i reče Jahve Bože moj zar i na udovicu kod koje ja boravim s njom nanio si zlo da usmrtiš sina njezina"

1. I zazva Izvornik: וַיִּקְרָא [vayikra'] Gramatika: Glagol 'qara' u obliku qal imperfekta s vav-konsekutivnim nastavkom za 3. lice jednine muškog roda. Ovaj oblik redovito služi za izražavanje slijeda radnji u povijesnom narativu. Značenje: Riječ ovdje nadilazi obično obraćanje i označava glasan vapaj ili očajničku molitvu. Sugerira intenzivnu emotivnu reakciju Ilije na djetetovu smrt.

2. Bože moj Izvornik: אֱלֹהָי ['elohay] Gramatika: Imenica 'elohim' (Bog), koja je formalno u množini, spojena s pronominalnim sufiksom za 1. lice jednine. Oblik ukazuje na blisku prisvojnost. Značenje: Upotreba osobnog sufiksa otkriva duboko intiman odnos koji prorok ima sa svojim Stvoriteljem. Ilija se ne obraća dalekom božanstvu, već Bogu kojeg osobno poznaje.

3. zar i Izvornik: הֲגַם [hagam] Gramatika: Izraz je sastavljen od upitne čestice 'ha' koja uvodi pitanje i priloga 'gam' (također, čak, i). Zajedno tvore oštro retoričko pitanje. Značenje: Izražava ogromno iznenađenje, šok i neshvaćanje. Ilija kao da pita 'Zar si čak i to sposoban učiniti onoj koja me primila u svoj dom?'

4. boravim Izvornik: מִתְגּוֹרֵר [mitgorer] Gramatika: Particip hitpael muškog roda jednine od korijena 'gur' (boraviti kao stranac). Hitpael u ovom slučaju naglašava neprekidno ili povratno stanje boravka. Značenje: Naglašava status stranca i gosta ovisnog o tuđoj zaštiti i pravima gostoprimstva. Podcrtava tragičnost situacije u kojoj žena gubi sina dok udomljuje Božjeg proroka.

5. nanio si zlo Izvornik: הֲרֵעוֹתָ [hare'ota] Gramatika: Glagol 'ra'a' u obliku hifil perfekta za 2. lice jednine muškog roda, spojen s upitnom česticom. Hifil ovdje nosi kauzativno značenje uzrokovanja zla ili nesreće. Značenje: Ilija izravno pripisuje tragediju Božjem djelovanju, bez ublažavanja. Ovo je hrabra i gotovo optužujuća molitva, karakteristična za biblijsku tradiciju iskrene tužaljke.

6. da usmrtiš Izvornik: לְהָמִית [lehamiyt] Gramatika: Glagol 'mut' (umrijeti) u obliku hifil infinitiva konstruktnog s prefiksom prijedloga 'le' (za, da). Doslovno znači 'za uzrokovanje smrti'. Značenje: Dodatno pojačava kauzativnu prirodu Ilijine tvrdnje. Odražava starozavjetno shvaćanje po kojemu je Bog suveren nad životom i smrti, pa se svaka nevolja pripisuje Njegovoj dozvoli ili volji. Imena:

- Jahve [יְהוָה / YHWH] (ostalo) Znači: Onaj koji jest / Onaj koji daje postojanje Tvorba: Ime se lingvistički najčešće izvodi iz arhaičnog hebrejskog korijena 'hawah' (biti, postati). Neki ga znanstvenici tumače kao hifil (kauzativni) oblik koji bi doslovno značio 'On uzrokuje da jest' ili 'On stvara'. Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 3,14 sam tekst povezuje Božje ime s objavom 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam).

Stih iz 1. o Kraljevima 17,20 donosi jedan od najdramatičnijih primjera proročke molitve u Starom zavjetu. Ilija, suočen s iznenadnom smrću sina udovice iz Sarfate koja mu je u teškim vremenima gladi pružila spasonosno gostoprimstvo, izlijeva svoju bol i potpunu zbunjenost pred Bogom. Njegova molitva nije krotko mirenje sa sudbinom, već smiono, pa i optužujuće preispitivanje Božje pravednosti, izraženo kroz retoričko pitanje i izravno pripisivanje zla Stvoritelju.

Ovakav vapaj duboko je ukorijenjen u staroistočnom kodeksu gostoprimstva i tradiciji tužaljki u kojoj vjernik ima slobodu izraziti svoj bijes i neshvaćanje Bogu. Ilijina neposrednost naglašava veliku prisnost njegovog odnosa s Bogom i svjedoči o dubokoj vjeri da je Bog apsolutni gospodar života i smrti – a time i jedini koji tu apsurdnu tragediju može poništiti. Upravo ta sirova iskrenost prethodi čudu uskrsnuća koje će uslijediti.