Jahve ču glas Ilijin, duša se djeteta vrati u njega i ono oživje.
Jahve ču glas Ilijin, duša se djeteta vrati u njega i ono oživje.
Ilija uze dječaka, snese ga iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj majci. Tada Ilija reče: "Vidi, tvoj je sin živ!"
Tada žena reče Iliji: "Sada znam da si ti čovjek Božji i da je Riječ Jahvina u tvojim ustima Istina."
Tada žena reče Iliji: "Sada znam da si ti čovjek Božji i da je Riječ Jahvina u tvojim ustima Istina."
A žena reče Iliji: sada znam da si čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istina.
וַתֹּאמֶר הָֽאִשָּׁה אֶל אֵלִיָּהוּ עַתָּה זֶה יָדַעְתִּי כִּי אִישׁ אֱלֹהִים אָתָּה וּדְבַר יְהוָה בְּפִיךָ אֱמֶֽת
va./To.mer ha./'i.Shah 'el- 'e.li.Ya.hu 'a.Tah zeh ya.Da'.ti ki 'ish 'E.lo.Him 'A.tah u./de.var- Yah.weh be./Fi./kha 'e.Met
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I reče žena k Iliji: sada ovo znam da čovjek Božji ti i riječ Jahve u ustima tvojim istina."
1. I reče Izvornik: וַתֹּאמֶר [vato'mer] Gramatika: Glagol u imperfektu trećeg lica jednine ženskog roda, spojen s tzv. 'waw obratnicom' (waw-konsekutiv). Ovaj specifični prefiks u biblijskom hebrejskom mijenja aspekt glagola iz nesvršenog (budućnosti/sadašnjosti) u svršeno (prošlo) vrijeme, čime se radnja nadovezuje na prethodni narativ. Značenje: Izražava izravnu i neposrednu reakciju žene na nevjerojatno čudo koje se upravo dogodilo. Ova izjava služi kao kulminacija čitavog izvještaja o oživljavanju njenog sina.
2. znam / spoznala sam Izvornik: יָדַעְתִּי [yada'tiy] Gramatika: Glagol 'yada' (znati) u perfektu prvog lica jednine. Korištenje perfekta ukazuje na to da je radnja spoznaje dovršena i da njezini rezultati snažno traju u sadašnjosti. Značenje: U hebrejskom biblijskom poimanju, riječ 'yada' rijetko označava puko suhoparno ili intelektualno usvajanje činjenica. Ona implicira duboko, intimno, relacijsko i iskustveno poznavanje – žena sada iz vlastitog životnog iskustva prepoznaje istinu.
3. čovjek Božji Izvornik: אִישׁ אֱלֹהִים ['iysh 'elohiym] Gramatika: Imenička sintagma u konstruktnom stanju (status constructus), gramatičkoj vezi u kojoj je prva riječ usko naslonjena na drugu, izražavajući pripadnost ili blisko svojstvo. Značenje: Ovo je uobičajeni starozavjetni naslov, najčešće rezerviran za proroke (poput Mojsija, Ilije i Elizeja). Naglašava da prorok nema vlastiti autoritet, već djeluje kao Božji predstavnik i poslanik, potpuno uronjen u Božju volju.
4. i riječ Izvornik: וּדְבַר [udvar] Gramatika: Imenica 'davar' (riječ, stvar, događaj) u konstruktnom stanju uz koje je vezan prefiks 'waw' (i). Ovdje najavljuje tijesnu povezanost s Božjim imenom koje odmah slijedi. Značenje: Hebrejski pojam 'davar' nosi moćno, dinamično značenje – to nije tek puki izgovoreni zvuk, nego djelotvorna stvarnost i sila koja stvara ono što izgovara. Riječ iz Ilijinih usta pokazala se konkretnom, životvornom stvarnošću.
5. istina Izvornik: אֱמֶֽת ['emet] Gramatika: Imenica ženskog roda izvedena iz korijena 'aman', što nosi ideju čvrstoće, potpore i pouzdanosti. Stoji na samom kraju rečenice kao naglasak. Značenje: U biblijskom smislu, istina nije samo logičko slaganje s činjenicama, već prije svega pouzdanost i nepokolebljiva vjernost. Žena priznaje da su Bog i Njegova obećanja potpuno pouzdani i da se na Njegovu Riječ čovjek može osloniti u svakoj nevolji. Imena: - Ilija [אֵלִיָּהוּ / 'eliyahu] (osoba) Znači: Moj Bog je Jahve Tvorba: Sastoji se od riječi 'el' (Bog), pronominalnog sufiksa 'i' (moj) te teoforskog elementa 'Yahu' (skraćeni oblik Božjeg imena Jahve). Značenje imena savršeno sažima cijelo Ilijino poslanje i beskompromisnu borbu protiv kulta Baala.
- Jahve [יְהוָה / yehva] (ostalo) Znači: Onaj koji jest / Koji uzrokuje postojanje Tvorba: Takozvani Tetragram (JHVH), osobno Božje ime u Izraelu. Etimološki se najčešće izvodi iz hebrejskog glagolskog korijena HWH ili HYH (biti), vjerojatno u kauzativnom obliku. Tekst objašnjava: U Izlasku 3,14 Bog se objavljuje Mojsiju riječima 'Ehjeh ašer ehjeh' (Ja sam koji jesam), tumačeći vlastito ime kao trajno, djelatno i spasonosno prisustvo među svojim narodom.
Ovaj stih (1. Kraljevima 17,24) predstavlja prekrasan vrhunac i teološku poantu priče o Ilijinom boravku kod udovice u poganskoj Sarfati. Nakon što joj je umro jedini sin, žena je u boli predbacila proroku da je on uzrok njene patnje jer je u njenu kuću donio Božju prisutnost koja je razotkrila njen grijeh. Međutim, čudo oživljavanja dječaka uzrokuje radikalni preokret i transformaciju njezine vjere. Prije je smatrala Iliju čudotvorcem ili strancem, ali sada dolazi do duboke, iskustvene istine.
Njena snažna ispovijest 'sada znam' uči nas da se prava spoznaja Boga rijetko događa isključivo kroz suho poučavanje, već prozilazi iz iskustva Božjeg djelovanja i Njegovih spasonosnih zahvata u našoj stvarnosti. Njene riječi su apsolutna potvrda autentičnosti Ilijinog poziva – on jest pravi Božji čovjek, a svaka riječ koja izlazi iz njegovih usta nije njegova, već je nepokolebljiva istina živoga Boga koji jedini drži ključeve života i smrti.