Prva knjiga o Kraljevima 13
1Jedan Božji čovjek dođe iz Jude u Betel na riječ GOSPODOVU, dok Jeroboam spaljivaše milodare na *oltaru. 2I on povika protiv oltara, na jednu riječ GOSPODOVU: †Oltar! Oltar! Ovako govori GOSPOD: Evo, jedan će se sin roditi u kući Davidovoj, njegovo će ime biti Jozija. Na tebi, on će ponuditi u *žrtvu svećenike visokih *mjesta, koji spaljuju na tebi *tamjan; i spalit će on na tebi kosti ljudske . “ 3Tog istog dana, čovjek Božji dade jedan znak govoreći: †Ovo je znak o kojem je GOSPOD govorio. I masno koje je odozgo rasu se. “ 4čim se čula riječ koju je izgovorio čovjek Božji protiv oltara u Betelu, kralj Jeroboam ispruži ruku koju imaše na oltaru i reče: †Zgrabite ga! “ Ali, ruka koju je imao pruženu protiv čovjeka Božjeg sasuši se i ne mogaše ju prinijeti k sebi. 5Oltar se rascijepii masno s oltara se rasu, prema znaku koji Božji čovjek bijaše da na jednu riječ GOSPODOVU. 6Kralj uze riječ i reče čovjeku Božjem: †Stišaj GOSPODA, svojeg Boga, ja te molim, založi se za mene da bi se moja ruka vratila k meni. “ čovjek Božji stiša GOSPODA i kraljeva ruka se vrati k njemu; ona bijaše kao i otprije. 7Kralj reče Božjem čovjeku: †Uđi dakle k meni da se okrijepiš, ja ću te darivati.“ 8čovjek Božji reče: â€čak da mi dadeš pola kuće svoje, ja ne bih ušao k tebi, ja ne bih jeo kruha tvoga i ne bih pio vode s ovog mjesta. 9Jer takva je zapovijed koju sam primio riječ GOSPODOVU: Ti nećeš jesti kruha, ti nećeš piti vode, ti se nećeš vraćati putem koji si uzeo za otići. “ 10I on ode drugim putem, on se ne vrati putem koji je bio uzeo za doći u Betel. 11Bijaše jedan stari *prorok koji stanovaše u Betelu; njegovi sinovi dođoše mu reći sve što Božji čovjek bijaše napravio tog dana u Betelu; oni ispričaše svojem ocu riječi koje ovaj bijaše rekao kralju. 12Njihov im otac reče: †Kojim je putem otišao? “ Njegovi se sinovi raspitaše o putu kojim bijaše došao Božji čovjek iz Jude. 13On reče svojim sinovima: †Osedlajte mi magare! “ Oni mu osedlaše magarca i on ga zajaha. 14On potraži Božjeg čovjeka i nađe ga dok biješe sjedio pod jednom smrdljikom On mu reče: †Jesi li ti Božji čovjek došao iz Jude? “ on mu odgovori: †Ja sam taj. “ 15On mu reče: †Dođi sa mnom u kuću, i jedi kruha. “ 16Božji mu čovjek odgovori: †Ja se ne mogu ni vratiti, ni doći s tobom, ja neću jesti kruha i neću piti vode s tobom na ovom mjestu, 17jer sam primio ovu riječ od GOSPODA: Ti nećeš jesti kruha i nećeš piti vode na ovom mjestu, ti se nećeš vratiti putem koji si uzeo za otići. “ 18Prorok mu reče: Ja također, ja sam prorok kao i ti i jedan mi je anđeo rekao riječ GOSPODOVU: Svrati ga k sebi u svoju kuću; nek jede kruha i nek pije vode. “ On mu lagaše. 19čovjek Božji vrati s njim, jede kruha u njegovoj kući i popi vode. 20No, kako oni bijahu sjeli k stolu, riječ GOSPODOVA bi upućena *proroku koji ga bijaše svratio; 21i stari čovjek viknu čovjeku Božjem koji bijaše došao iz Jude: †Ovako govori GOSPOD: Pošto si se ti usprotivio zapovjedi GOSPODOVOJ i nisi čuvao zapovijed koju ti bijaše dao GOSPOD, tvoj Bog, 22jer si ti došao, jesti kruha i piti vode u mjestu za koje ti je on rekao: Ne jedi tu kruha i ne pij tu vode, tvoj lješ neće ući u grobnicu tvojih otaca. “ 23Pošto je Božji čovjek jeo kruha i pio vode, stari prorok osedla prorokovo magare kojeg bijaše svratio 24i ovaj ode. Jedan lav susrete ga na putu i ubi ga. Njegov lješ ležaše na putu, dok magare stajaše sa strane lješa, a lav s druge strane. 25Prolaznici vidješe lješ ležati na putu i lava sa strane lješu. Oni dođoše pričati o tome u gradu gdje stanovaše stari prorok. 26Prorok koji ga bijaše svratio sa svog puta ču to pričati i on reče: †To je čovjek Božji! Onaj koji nije poslušao zapovijed GOSPODOVU; GOSPOD ga je izručio lavu koji mu je polomio kosti i ubio ga, prema riječi koju mu GOSPOD bijaše rekao. “ 27On reče svojim sinovima: â€Osedlajte mi magarca! “ Oni ga osedlaše 28i on pođe; on nađe lješ ležati na putu, dok se magare i lav držaše sa strana lješu. Lav ne bijaše jeo lješa i ne bijaše polomio kostiju magarcu. 29Prorok podiže lješ Božjeg čovjeka, položi ga na magarca i odnese ga. Stari prorok se vrati u svoj grad za proslaviti žalost i ukopati ga. 30On položi lješ u svoj vlastiti grob i proslaviše njegov ukop: †Na žalost, brate moj! “ 31Pošto ga on bi pokopao, on reče svojim sinovima: †Kad ja budem umro, vi će te me pokopati u mom grobu gdje je Božji čovjek pokopan. Stavit će te moje kosti pokraj njegovih kostiju. 32Jer će se ispuniti riječ kouju on bijaše izvikivao riječ GOSPODOVA protiv *oltara koji je u Betelu i protiv svih kuća visokih *mjesta koja su u gradovima Samarije. “ 33Usprkos tome, Jeroboam ne odustade od svojeg lošeg ponašanja. On nastavi činiti kao svećenici visokih mjesta ljudi uzetih iz narodne mase. Kome on htjede, on povjeri investituru za biti svećenikom visokih mjesta. 34U tome se sastojao grijeh kuće Jeroboamove, i to je zbog čega ona bi uništena i nestala s površine zemlje.