Pođe i nađe njegovo mrtvo tijelo bačeno na putu, a magarac i lav stajali su pokraj mrtvog tijela; lav nije pojeo mrtvo tijelo niti je rastrgao magarca.
Pođe i nađe njegovo mrtvo tijelo bačeno na putu, a magarac i lav stajali su pokraj mrtvog tijela; lav nije pojeo mrtvo tijelo niti je rastrgao magarca.
Prorok podiže mrtvo tijelo čovjeka Božjega, položi ga na magarca i vrati ga. Dođe u grad staroga proroka da ga ožali i pokopa.
Položi njegovo mrtvo tijelo u svoj grob i zatužiše nad njim: "Jao, brate moj!"
Nakon što ga je pokopao, reče svojim sinovima: "Kad umrem, pokopajte me u grob u kojem je pokopan čovjek Božji. Pokraj njegovih kostiju položite moje kosti.
Jer zacijelo će se ispuniti riječ koju je povikao po Riječi Jahvinoj protiv žrtvenika koji je u Betelu i protiv svih kuća na uzvišicama koje su u gradovima Samarije."
Položi njegovo mrtvo tijelo u svoj grob i zatužiše nad njim: "Jao, brate moj!"
I metnu tijelo u svoj grob, i plakahu nad njim govoreći: jaoh brate!
וַיַּנַּח אֶת נִבְלָתוֹ בְּקִבְרוֹ וַיִּסְפְּדוּ עָלָיו הוֹי אָחִֽי
va/i.ya.Nach 'et- niv.la.T/o be./kiv.R/o va/i.yis.pe.Du 'a.La/v Ho 'a.Ch/i
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I položi truplo njegovo u grob njegov, i zatužiše nad njim: 'Jao, brate moj!'"
1. i položi Izvornik: וַיַּנַּח [vayanach] Gramatika: Glagol s vav konsekutivnim uz imperfekt Hifila, 3. lice jednine muškog roda. Korijen je נוּח (nuach) što znači 'počivati' ili 'odmarati'. Značenje: U kauzalnom obliku (Hifil) glagol označava radnju polaganja na mjesto počinka. Stari prorok iskazuje čast ubijenom Božjem čovjeku spuštajući ga na trajni odmor.
2. truplo njegovo Izvornik: נִבְלָתוֹ [nivlato] Gramatika: Imenica ženskog roda u jednini sa sufiksom 3. lica jednine muškog roda. Potječe od korijena נָבֵל (navel) koji znači uvenuti ili propasti. Značenje: Riječ se usko koristi za mrtvo tijelo i naglašava tjelesnu propadljivost. Smrt je ovdje tragična posljedica neposlušnosti Božjoj zapovijedi koju je prorok prekršio.
3. u grob njegov Izvornik: בְּקִבְרוֹ [bekivro] Gramatika: Prijedlog 'be' (u) spojen s imenicom 'qever' (grob) i prisvojnim sufiksom 3. lica jednine muškog roda. Značenje: Polaganje u vlastiti obiteljski grob bio je izraz najvećeg poštovanja na drevnom Bliskom istoku. Stari prorok ovim činom prihvaća ubijenoga kao člana svoje obitelji.
4. i zatužiše Izvornik: וַיִּסְפְּדוּ [vayispedu] Gramatika: Glagol s vav konsekutivnim uz imperfekt Qala, 3. lice množine muškog roda. Korijen סָפַד (safad) znači udarati se u prsa u znak žalosti. Značenje: Označava glasno naricanje i tradicionalno obredno tugovanje ožalošćenih. To pokazuje da su sudionici pogreba prepoznali veličinu izgubljenog čovjeka unatoč njegovom padu.
5. jao, brate moj Izvornik: הוֹי אָחִֽי [hoy 'achiy] Gramatika: Uzvik tuge ('hoy') iza kojeg slijedi imenica 'brat' ('ach) sa sufiksom 1. lica jednine (moj). Značenje: Ovaj je povik izraz duboke osobne boli i zajedništva u proročkoj službi. Stari prorok se identificira s pokojnikom i posthumno mu iskazuje puno proročko bratstvo.
Ovaj stih (iz 1. Kraljevima 13:30) predstavlja dirljiv završetak tragične priče o čovjeku Božjem iz Jude kojeg je prevario stari prorok iz Betela. Unatoč prevari i neposlušnosti koja je rezultirala time da Božjeg čovjeka usmrti lav, stari prorok iskazuje duboko poštovanje prema preminulom polažući ga u vlastiti grob. Tim činom preuzima brigu o njemu i iskazuje mu čast koja je inače rezervirana za najbliže članove obitelji.
Završni vapaj 'Jao, brate moj!' nije samo obredni naricateljski lament, nego i priznanje proročkog bratstva te autentičnosti poslanja Božjeg čovjeka. Pokop i iskreno naricanje svjedoče o strahopoštovanju prema Božjoj riječi koja se ispunila i dubokoj ljudskoj tuzi nad tragičnim posljedicama ljudskih slabosti i neposlušnosti.