1. Kraljevima 13,29 — Prva knjiga o Kraljevima

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"I podiže prorok leš čovjeka Božjega i položi ga na magarca i vrati ga i dođe u grad proroka staroga da ožali i da ga pokopa."

1. I podiže Izvornik: וַיִּשָּׂא [vayisa'] Gramatika: Glagol iz korijena נָשָׂא (nasa) u obliku wau-konsekutivnog imperfekta (Qal). Označava dovršenu, narativnu radnju u prošlosti. Značenje: Označava podizanje ili nošenje. Fizički čin nošenja tijela ovdje ukazuje na duboko poštovanje i preuzimanje odgovornosti starog proroka za preminulog Božjeg glasnika.

2. leš Izvornik: נִבְלַת [nivlat] Gramatika: Imenica u konstruktnom stanju (status constructus) od osnovnog oblika נְבֵלָה (nevelah). Konstruktni lanac povezuje ju sa sljedećom riječi u značenju 'leš (od) čovjeka'. Značenje: U Starom zavjetu doticanje mrtvog tijela donosilo je strogu obrednu nečistoću. Činjenica da ga stari prorok osobno podiže pokazuje da on stavlja dužnost žalovanja i pijeteta iznad ritualne čistoće.

3. čovjeka Božjega Izvornik: אִישׁ הָאֱלֹהִים ['iysh ha'elohiym] Gramatika: Fraza u statusu constructusu sastavljena od imenice אִישׁ (čovjek) i אֱלֹהִים (Bog) s određenim članom ה (ha). Značenje: Titula rezervirana za posebne Božje izaslanike (poput Mojsija ili Ilije) koji primaju izravne objave. Čak i u smrti, nakon neposlušnosti i kazne, autoritet njegovog poziva ostaje neosporan i tekst ga i dalje tako oslovljava.

4. i vrati ga Izvornik: וַיְשִׁיבֵהוּ [vayshiyvehu] Gramatika: Glagol u kauzativnom Hifil obliku wau-konsekutivnog imperfekta, od korijena שׁוּב (shuv - vratiti se), uz dodatak sufiksa 3. lica jednine (ga). Značenje: Doslovno znači 'učini da se vrati'. Ovdje se krije snažna teološka ironija; Bog je mladom proroku izričito zapovjedio da se ne smije vratiti istim putem ni u taj grad, no on sada biva vraćen, ali kao mrtvac koji je ispunio svoju osudu.

5. da ožali i da ga pokopa Izvornik: לִסְפֹּד וּלְקָבְרֽוֹ [lispod ulkavro] Gramatika: Dva glagola u infinitivu konstruktnom. Prvi ima samo prefiks lamed koji izražava namjeru ('da bi'), dok drugi počinje veznikom wau, lamedom i završava objektnim sufiksom. Značenje: Ove dvije radnje predstavljaju konačni obred pijeteta. Kroz javnu tugu i pokop u vlastiti grob, stari prorok priznavateljski potvrđuje presudu i autentičnost proroštva koje je taj čovjek Božji izrekao protiv Betela.

Ovaj stih opisuje tragičan epilog priče o neimenovanom 'čovjeku Božjem' iz Judeje i starom proroku iz Betela (1. Kraljevima 13). Nakon što je mladi prorok, prevaren od strane starog proroka, prekršio Božju zapovijed jedući i pijući na zabranjenom mjestu, na povratku ga usmrćuje lav. Stari prorok sada preuzima njegovo tijelo s dubokim osjećajem pijeteta i žaljenja. Fizički čin podizanja i vraćanja tijela u grad naglašava gorku teološku ironiju – Božji čovjek, kojemu je strogo zabranjeno da se vraća u Betel, na kraju se ipak tamo vraća, ali u stanju smrti koje potvrđuje da se Božja riječ ne može prekršiti.

Završni postupci starog proroka svjedoče o njegovom potpunom priznanju autentičnosti Božjeg suda i moći izgovorene Riječi. Odlučivši ožaliti i pokopati Božjeg glasnika u vlastitu grobnicu, on nastoji iskazati počast, ali i osigurati da se njegove vlastite kosti jednoga dana sačuvaju od osude (što se ispunilo za vrijeme kralja Jošije). Tekst ostavlja snažnu opomenu o strogoj prirodi proročkog poziva: Božja riječ je apsolutna i ona nepogrešivo sudi kako onima kojima je upućena, tako i samim glasnicima ako zbog kompromisa odstupe od neposlušnosti.