Prorok podiže mrtvo tijelo čovjeka Božjega, položi ga na magarca i vrati ga. Dođe u grad staroga proroka da ga ožali i pokopa.
Prorok podiže mrtvo tijelo čovjeka Božjega, položi ga na magarca i vrati ga. Dođe u grad staroga proroka da ga ožali i pokopa.
Položi njegovo mrtvo tijelo u svoj grob i zatužiše nad njim: "Jao, brate moj!"
Nakon što ga je pokopao, reče svojim sinovima: "Kad umrem, pokopajte me u grob u kojem je pokopan čovjek Božji. Pokraj njegovih kostiju položite moje kosti.
Jer zacijelo će se ispuniti riječ koju je povikao po Riječi Jahvinoj protiv žrtvenika koji je u Betelu i protiv svih kuća na uzvišicama koje su u gradovima Samarije."
Nakon ovoga događaja Jeroboam se ne odvrati od svoga zlog puta, nego je opet postavljao ljude iz svega naroda za svećenike uzvišica: tko god je to želio, posvetio bi ga da postane svećenik uzvišica.
Nakon što ga je pokopao, reče svojim sinovima: "Kad umrem, pokopajte me u grob u kojem je pokopan čovjek Božji. Pokraj njegovih kostiju položite moje kosti.
A pošto ga pogrebe, reče sinovima svojim govoreći: kad umrem, pogrebite me u grobu gdje je pogreben čovjek Božji, pokraj kostiju njegovijeh metnite kosti moje.
וַיְהִי אַחֲרֵי קָבְרוֹ אֹתוֹ וַיֹּאמֶר אֶל בָּנָיו לֵאמֹר בְּמוֹתִי וּקְבַרְתֶּם אֹתִי בַּקֶּבֶר אֲשֶׁר אִישׁ הָאֱלֹהִים קָבוּר בּוֹ אֵצֶל עַצְמֹתָיו הַנִּיחוּ אֶת עַצְמֹתָֽי
va/y.Hi 'a.cha.Rei ka.ve.R/o 'o.T/o va/i.Yo.mer 'el- ba.Na/v le./Mor be./mo.T/i u./ke.var.Tem 'o.T/i ba./Ke.ver 'a.Sher 'ish ha./'E.lo.Him ka.Vur b/o 'E.tzel 'atz.mo.Ta/v ha.Ni.chu 'et- 'atz.mo.Ta/i
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I bi poslije pokapanja njegova njega, i reče k sinovima svojim govoreći: U smrti mojoj, i pokopajte mene u grob koji čovjek Boga pokopan u njemu, pokraj kostiju njegovih položite kosti moje."
1. pokapanja njegova njega Izvornik: קָבְרוֹ אֹתוֹ [kavro 'oto] Gramatika: Glagol 'qabar' (pokopati) u Qal infinitivu konstruktnom s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine ('njegova'), uz direktni objekt 'oto' (njega). Infinitiv ovdje služi kao vremenska odrednica prošle radnje. Značenje: Ističe završetak čina brige starog proroka za ubijenog mlađeg proroka. Ovaj čin ukopa u vlastitu obiteljsku grobnicu predstavlja izraz dubokog poštovanja i osobnog žaljenja.
2. u smrti mojoj Izvornik: בְּמוֹתִי [bemotiy] Gramatika: Sastoji se od prijedloga 'be' (u/pri), Qal infinitiva konstruktnog glagola 'mut' (umrijeti) i pronominalnog sufiksa 1. lica jednine. Tvori vremensku klauzulu koja se odnosi na budućnost. Značenje: Starac svjestan svoje prolaznosti donosi čvrstu i neopozivu odluku o tome gdje želi počivati. To označava njegovu potpunu identifikaciju s onim što se dogodilo proroku iz Jude.
3. čovjek Boga (Božji) Izvornik: אִישׁ הָאֱלֹהִים ['iysh ha'elohiym] Gramatika: Konstruktni lanac (status constructus) sastavljen od imenice 'iysh' (čovjek) i imenice 'elohiym' (Bog) s određenim članom 'ha'. Značenje: Ova titula priznaje legitimitet mlađeg proroka kao istinskog Božjeg glasnika, unatoč njegovom tragičnom neposluhu koji je doveo do smrti. Starac time pred sinovima iznova potvrđuje neosporni autoritet proročke poruke.
4. pokraj kostiju njegovih Izvornik: אֵצֶל עַצְמֹתָיו ['etsel 'atsmotayv] Gramatika: Prijedlog 'etsel' (pokraj, pored) veže se uz imenicu 'etsem' (kost) u množini s pronominalnim sufiksom 3. lica jednine. Značenje: Fizička blizina u smrti ovdje je duboko simboličan i teološki promišljen čin. Stari prorok želi zajednički ukop kako bi njegove kosti bile pošteđene kada dođe predviđeno vrijeme suda protiv betelskog oltara.
5. položite Izvornik: הַנִּיחוּ [haniychu] Gramatika: Glagol od korijena N-W-Ch (počivati, mirovati) u Hifil imperativu, 2. lice množine muškog roda. Značenje: Kauzativni oblik doslovno znači 'dajte počinak' ili 'smjestite na počinak'. Riječ naglašava brižan i pun pijeteta odnos prema posmrtnim ostacima koji trebaju pronaći svoj konačni mir i sigurnost u zajedništvu s čovjekom Božjim.
Ovaj stih iz 1. Kraljevima 13:31 prikazuje završni čin složene drame između starog proroka iz Betela i "čovjeka Božjeg" iz Jude. Stari prorok, koji je prethodno zaveo mlađeg i tako posredno prouzročio njegovu smrt, sada izražava duboko štovanje prema pokojniku ukapajući ga u vlastiti grob. Njegov izričit zahtjev sinovima da i njegove kosti polože uz kosti judinog proroka čin je javne identifikacije i priznanja istinitosti proročanstva izrečenog protiv betelskog oltara.
Teološki, ovaj zahtjev odražava vjeru starog proroka u neizbježnost ispunjenja Božje riječi, usprkos ljudskim slabostima. Počivajući neposredno uz čovjeka Božjeg, starac se s pravom nada da će njegove kosti ostati zaštićene i neoskvrnute u danima nadolazećeg suda, kada će kralj Jošija skrnaviti lokalne grobnice (što se povijesno i obistinilo u 2. Kraljevima 23:17-18). Ovo trajno zajedništvo u smrti simbolizira konačni trijumf Božje riječi nad svim ljudskim propustima.