Jer tako mi je On zapovjedio Riječju Jahvinom: 'Ne jedi kruha, ne pij vode i ne vraćaj se putem kojim si išao.'"
Jer tako mi je On zapovjedio Riječju Jahvinom: 'Ne jedi kruha, ne pij vode i ne vraćaj se putem kojim si išao.'"
I pođe drugim putem i ne vrati se putem kojim dođe u Betel.
A u Betelu je živio stari prorok. Njegov sin dođe te mu ispriča sve što je Božji čovjek toga dana učinio u Betelu; a riječi koje je rekao kralju ispričaše svome ocu.
Njihov im otac reče: "Kojim je putem otišao?" A njegovi sinovi vidješe put kojim je otišao čovjek Božji koji je došao iz Judeje.
Reče svojim sinovima: "Osedlajte mi magarca!" I osedlaše mu magarca, a on uzjaha na njega.
A u Betelu je živio stari prorok. Njegov sin dođe te mu ispriča sve što je Božji čovjek toga dana učinio u Betelu; a riječi koje je rekao kralju ispričaše svome ocu.
A u Vetilju življaše jedan star prorok, kojemu dođe sin njegov i pripovjedi sve što učini prorok Božji onaj dan u Vetilju, i riječi koje reče caru; i pripovjediše sinovi toga proroka ocu svojemu.
וְנָבִיא אֶחָד זָקֵן יֹשֵׁב בְּבֵֽית אֵל וַיָּבוֹא בְנוֹ וַיְסַפֶּר לוֹ אֶת כָּל הַמַּעֲשֶׂה אֲשֶׁר עָשָׂה אִישׁ הָאֱלֹהִים הַיּוֹם בְּבֵֽית אֵל אֶת הַדְּבָרִים אֲשֶׁר דִּבֶּר אֶל הַמֶּלֶךְ וַֽיְסַפְּרוּם לַאֲבִיהֶֽם
ve./na.Vi' 'e.Chad za.Ken yo.Shev be./veit- 'El va/i.ya.Vo' ve.N/o va/y.sa.per- l/o 'et- kol- ha./ma.'a.Seh 'a.Sher- 'a.Sah 'ish- ha./'E.lo.Him hai./Yom be./veit- 'El 'et- ha./de.va.Rim 'a.Sher di.Ber 'el- ha./Me.lekh va/y.sa.pe.Ru/m la./'a.vi./Hem
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"I prorok jedan star sjedi u Betelu i dođe sin njegov i ispriča njemu [akuzativ] sve djelo koje učini čovjek Božji danas u Betelu, [akuzativ] riječi koje govoraše prema kralju i ispričaše ih ocu njihovu."
1. prorok Izvornik: נָבִיא [naviy'] Gramatika: Imenica muškog roda jednine. U tekstu se pojavljuje s veznikom vav ('i prorok'). Značenje: Označava osobu koja služi kao Božji glasnogovornik. U ovom kontekstu, radi se o 'starom proroku' iz Betela čiji je autoritet, ali i duhovni kompromis, ključan za radnju.
2. star Izvornik: זָקֵן [zaken] Gramatika: Pridjev muškog roda jednine, usklađen s imenicom za proroka. Značenje: Doslovno označava poodmaklu životnu dob, ali u izraelskom društvu inherentno nosi i konotaciju mudrosti i starješinstva. Ovdje možda ukazuje i na njegovu neaktivnost dok 'čovjek Božji' iz Judeje djeluje.
3. sjedi / stanuje Izvornik: יֹשֵׁב [yoshev] Gramatika: Particip aktivni (qal) glagola 'yashav', koji često opisuje trajno stanje. Značenje: Ukazuje na prorokov stalni boravak u Betelu. Boravak proroka Jahvina u samom središtu sjevernog, sinkretističkog Jeroboamovog kulta naglašava unutarnju napetost teksta.
4. čovjek Božji Izvornik: אִישׁ הָאֱלֹהִים ['iysh ha'elohiym] Gramatika: Konstruktni lanac (smikhut). Imenica 'čovjek' je u vezanom stanju s imenicom 'Bog' opremljenom određenim članom. Značenje: Ugledna titula poslanika (npr. za Mojsija i Iliju), koja ovdje snažno kontrastira neimenovanog judejskog proroka u pokretu s pasivnim, lokalnim 'starim prorokom'.
5. i ispričaše ih Izvornik: וַֽיְסַפְּרוּם [vaysaperum] Gramatika: Piel imperfekt 3. lica množine s vav konsekutivnim i pronominalnim sufiksom 3. lica množine ('ih'). Značenje: Iznenadni prijelaz s jednine u prethodnim glagolima ('dođe sin', 'ispriča') na množinu pokazuje da se vijest proširila na sve sinove, koji sada zajedno ocu uzbuđeno prenose događaje. Imena: - Betel [בֵּית אֵל / beyt 'el] (grad) Znači: kuća Božja Tvorba: Tvoreno od 'beyt' (kuća od) i 'El' (Bog). Tekst objašnjava: Jakov ga naziva tako u Postanku 28,19 nakon svoga sna s ljestvama, prepoznajući da je na tom mjestu 'kuća Božja' i 'vrata nebeska'. Promjena imena: Grad se ranije zvao Luz, prije nego ga je Jakov preimenovao (Post 28,19).
Ovaj redak postavlja ključnu scenu za tragičan susret u 1. Kraljevima 13. S jedne strane uočavamo judejskog 'čovjeka Božjeg' ispunjenog revnošću i snagom za suočavanje s kraljem Jeroboamom, a s druge, 'starog proroka' duboko ukorijenjenog u kompromitiranom, idolopokloničkom Betelu. Posebnu dinamiku donosi zanimljiv gramatički obrat; tekst započinje spominjanjem jednog sina u jednini, ali završava glagolom u množini koji oslikava cijelu grupu braće kako ocu uglas i s uzbuđenjem prepričavaju viđena čuda. Time se naglašava koliki je odjek imao proročki čin Božjeg čovjeka.